Već u [[neolit]]u nastaju prva naselja na mjestu današnjeg Sv. Hipolita. U rimsko doba postoji grad Aelija Ketijum (lat. ''Aelia Cetium'') koji se broji u glavna naselja rimske provincije Norik. Propadanjem rimskog carstva i Aelija Ketijum gubi svoje značenje i dalje se ne nalazi u pisanim izvorima. Tek 799. godine spominje se naselje Trajsma.
Oko 771. godine osnovan je [[Benediktinci|benediktinski]] samostan posvećen Svetom Ipolitu, po kojim je kasnije i naselje dobilo ime. Godine 1050. naselje dobijadobiva pravo trgovišta, oko 1159. godine i pravo grada. U [[13. stoljeće|13. stoljeću]] grad se širi i dobijadobiva bedeme. Ugarski kralj [[Matija Korvin]] zauzima grad koji mu služi kao jedno od glavnih uporišta za svoju kratku vladavinu nad Austrijom. Nakon što su [[Habsburška monarhija|Habsburgovci]] obnovili svoju vladavinu u Austriji, Sv. Hipolitu se ponovo daju gradska prava pri čemu dobijadobiva veće povlastice.
U doba ratova sas [[Osmansko carstvo|Osmanlijama]] gradski bedemi Sv. Hipolita uspešno odbijaju turske napade 1529. i 1683. godine. Poslije 1560. godine, sas reformacijom, glavni dio stanovnika postaje [[protestanti|protestantske]] vjeroispovestivjeroispovijedi. Nakon 1573. godine slijedi protureformacija i rimokatolička obnova završena je oko 1623. godine. U [[17. stoljeće|17.]] i [[18. stoljeće|18. stoljeću]] grad doživljava barokni procvat i dobijadobiva svoj povijesni izgled. [[Napoleon]] zauzima 1805. godine Sv. Hipolit i francuski vojnici ostaju u gradu sljedeće tri godine.
SaS gradnjom zapadne željeznice (''Westbahn'') 1858. godine Sveti Hipolit polako se razvijao u industrijski grad. PoslijeePoslije 1903. godine nastaju prva velika poduzeća. Grad postaje veći i 1922. godine postaje tzv. statutarni grad, tj. sa zasebnim gradskim pravom. U [[drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] skoro polovica grada bila je uništena. Obnova grada završena je 1955., a 1972. godine Sveti Hipolit je prešao granicu od 50.000 stanovnika.
