Tugomir Alaupović: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m promjena kategorije
Dodala sam jednu od bitnih značajki ove osobe.
Redak 1:
'''Tugomir Alaupović''' (Dolac kod [[Travnik]]a, [[18. kolovoza]] [[1870]]. – [[Zagreb]], [[9. travnja ]][[1958]].), [[Hrvatska|hrvatski]] pjesnik i pripovjedač. Prvi profesor gimnazije rodom iz Bosne pod Austro-Ugarskom vladavinom.<ref><strong> </strong>Mitar Papić, Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austro-ugarske okupacije : (1878-1918), Sarajevo : "Veselin Masleša", 1972.[http://www.scribd.com/doc/106234256/Mitar-Papi%C4%87-%C5%A0kolstvo-u-BiH-u-vrijeme-Austro-Ugarske#scribd] str. 88</ref>
 
Osnovnu školu završio je kod [[Franjevci|franjevaca]] u Docu, gimnaziju u Travniku, [[Sarajevo|Sarajevu]] i Zagrebu. Studirao [[Slavistika|slavistiku]] i klasičnu [[Filologija|filologiju]] u Zagrebu i [[Beč]]u. Bio profesor gimnazije u Sarajevu, ravnatelj Velike gimnazije u [[Tuzla|Tuzli]], savjetnik odjela za školstvo i nadzornik srednjih škola u [[Bosna i Hercegovina|BiH]]. Zbog [[Jugoslavija|jugoslavenske]] orijentacije otpušten je iz službe [[1915]]. i stavljen pod krivični sud kao [[veleizdajnik]], zatim oslobođen. Godine [[1916]]. je umirovljen i interniran u [[Franjevci|Franjevački]] samostan u Sarajevu. Godinu dana kasnije preseljava u Zagreb i postaje tajnikom [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]]. U Sarajevu je ponovno [[1918]]. godine, postaje članom Narodnog vijeća [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Države SHS]] u Sarajevu, te povjerenikom za prosvjetu i bogoštovlje. Do [[1920]]. je ministar za vjeru u prvoj vladi [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine SHS]] u [[Beograd]]u, onda i šef povjerenstva za prosvjetu u Zemaljskoj vladi u Zagrebu i privremeni pokrajinski namjesnik u Hrvatskoj i [[Slavonija|Slavoniji]]. Ivi Andriću je ponudio mjesto tajnika u Ministarstvu vjera koju je Andrić prihvatio i počeo s radom 12. rujna 1919. god. da bi Andrić već u veljači 1920. god. prešao u Ministarsvo vanjskih djela i počeo kao apsolvent filozofskog fakulteta diplomatsku karijeru dugu gotovo dva desetljeća. I nakon drugog umirovljenja [[1922]]. je aktivan: prvo je član, potom i predsjednik Državnog savjeta, te osnivač i član Demokratske stranke. Konačno je umirovljen [[1929]]. kada se povlači u Zagreb, gdje ostaje do smrti.