Hrvatski povijesni prostor prije doseljenja Hrvata: razlika između inačica

=== Iliri, Kelti i Grci ===

{{glavni|Ilirik prije Rimljana}}

[[Iliri]] (grčki ''Ἰλλυρıοί'', ''Illyrioí'', latinski ''Illyrii'') su skupina međusobno srodnih naroda koja je od kraja brončanoga doba i u antičko doba nastavala uglavnom zapadna područja Balkanskoga poluotoka. Na istočnoj jadranskoj obali spominje ih već grčki logograf [[Hekatej]] iz Mileta (oko 500. pr. Kr.). Stoljeće i pol poslije [[Pseudo Skilaks|Pseudo-Skilaks]] navodi imena nekih ilirskih naroda i lokalizira njihova naselja na obalnome pojasu približno od rijeke Krke do Vlore (Vlorë) u Albaniji. Čini se da su se prvotno samo pripadnici jedne etničke skupine, naseljene negdje na granici Epira, zvali Iliri. To su možda [[Plinije]]vi »Iliri u užem smislu«. Poslije se naziv proširio na narode sjeverozapadnoga dijela istočne jadranske obale (na [[histri|Histre]] i [[Liburni|Liburne]]) i na narode u unutrašnjosti sve do Drave i Dunava. U znanosti još nije riješeno pitanje geneze i podrijetla Ilira. Ranije hipoteze o njihovu podrijetlu i dolasku iz srednje Europe, s područja unjetičke i lužičke kulture, danas su uglavnom napuštene. Po jednoj hipotezi Iliri bi na [[balkanski poluotok|Balkanskom poluotoku]] bili autohtoni stanovnici jer pokazuju stanovit kontinuitet s nekim prethodnim kulturama. [[Grčka mitologija|Mitologija]] ih je dovodila u vezu s Ilirijem, sinom Kadma i [[harmonija (mitologija)|Harmonije]]. Iliri su prodrli sve do Epira, odakle su se (možda oko 1000. pr. Kr.) prebacili u Italiju i zaposjeli njezinu jugoistočnu obalu (Japigi, Daunijci, Kalabri, Mesap/ijc/i i dr.). Iz Epira su se proširili i u središnju Grčku, pa i na Peloponez, a sjeverno od Epira naselili su dijelove današnje Makedonije i Srbije; možda su sudjelovali i pri osvajačkim pohodima Tračana u Maloj Aziji. Antički pisci ([[Herodijan]], [[Livije]], [[Plinije]], [[Strabon]], [[Teopomp]] i dr.) donose i poneku vijest o fizičkoj konstituciji i o životu Ilira: tvrde za njih da su bili visoka rasta, jaki, dobri ratnici, odani piću, da nisu mnogo pazili na čistoću, da su svake osme godine ponovno dijelili zemljišne posjede. Živjeli su u patrijarhatskim zajednicama, politički razjedinjeni, u međusobnim borbama i u neprijateljstvu s grčkim kolonistima i s Makedoncima, a poslije i s Rimljanima. Živjeli su djelomično u utvrđenim gradinama, a bavili su se poljodjelstvom, lovom i (u primorju) gusarenjem. Nakon upada [[kelti|Kelta]] na Balkanski poluotok neka su se ilirske etničke skupine pomiješale s njima: o [[Japodi]]ma Strabon izričito kaže da je ilirski narod pomiješan s Keltima. Tako su neki narodi, koje antički autori navode kao ilirske, zapravo već ilirsko-keltska mješavina. Na istočnoj obali Jadrana najistaknutiji su ilirski narodi bili [[Histri]] u Istri, a dalje prema jugoistoku [[Liburni]], [[Delmati]], [[Daorsi]], [[Ardijejci]] i [[Plereji]]. U unutrašnjosti zemlje: [[Japodi]] u zaleđu Hrvatskoga primorja; [[Jasi]], [[Kolapijani]], [[Varcijani]] i [[Breuci]] u međurječju Sava–Drava–Dunav.<ref name="Iliri">Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27086 Iliri]</ref>

 

[[Kelti]] (lat. ''Celtae'' i ''Galli'') su skupina indoeuropskih narodâ, naseljenih potkraj II. i u poč. I. tisućljeća pr. Kr. na prostranu području sjeverno od Marne; odatle je počelo njihovo širenje na jug, po Galiji (Gali) i Pirenejskome poluotoku (Keltiberi). Za velike seobe u V. st. pr. Kr. prešli su u Britaniju, proširili se po zapadnoj i srednjoj Njemačkoj, osvojili gornju Italiju (''[[Cisalpinska Galija|Gallia Cisalpina]]'') i 387. pr. Kr. prodrli do Rima. Daljnji valovi Kelta prelili su se po južnoj Njemačkoj i Češkoj (Boji) te po [[panonija|Panoniji]]. Odatle su 280. pr. Kr. krenuli u Traciju i Makedoniju, iduće su godine stigli do Delfa, a 278. pr. Kr. prešli preko Helesponta u Malu Aziju, gdje su se trajno naselili (Galati ili Galaćani). Rezultat je tih velikih seoba bio to da je na golemu području od Atlantskoga oceana do Crnoga mora nastao jedinstven kulturni krug, u kojem je prevladavala [[latenska kultura]], kojoj su nositelji bili Kelti i plemena što su potpala pod njihovu vlast. U zemljama u kojima su se naselili Kelti su se etnički izmiješali sa starosjediocima, osobito s [[Veneti]]ma i [[Iliri]]ma. Kelti su imali dobro utvrđene gradove (lat. ''oppida''), razvijen lončarski, tkalački i kovački obrt; umjetnički obrt bio je na velikoj visini. Srednju Europu Kelti su upoznali s upotrebom lončarskoga kola i žrvnja. Za keltski društveni poredak značajan je istaknuti položaj plemića i svećenika. U pohodima 58. do 51. pr. Kr. [[Cezar]] je osvojio Galiju i u spisu ''Komentari o galskom ratu'' donio mnogo važnih kulturnopovijesnih podataka o Keltima. U I. st. uglavnom su sva područja koja su nekoć nastanjivali Kelti osvojili [[Rimljani]] i Germani.<ref>Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31134 Kelti]</ref> [[Skordisci]] (grč. ''Σϰoρδίσϰoι'', ''Skordískoi'', lat. ''Scordisci'') su keltsko pleme naseljeno u antičko doba na obalama Morave. God. 292. pr. Kr. pokorili su ilirske [[autarijati|Autarijate]], a nakon teškoga poraza protiv Grka 279. pr. Kr. povukli su se na područje rijeka Save, Drave i Dunava. Rimljani su protiv njih počeli ratovati sred. II. st. pr. Kr. Panonske Skordiske pokorio je [[Tiberije]] potkraj I. st. pr. Kr.<ref>Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56484 Skordisci]</ref>

 

 

=== Rimski ratovi u Iliriku ===

[[Histri]], narod koji je u prapovijesno i antičko doba obitavao na [[istra|istarskom poluotoku]] do rijeke Raše na istoku, gdje je graničio s [[Liburni]]ma. Premda ih neki antički pisci ([[Apijan]], Marcijan i dr.) svrstavaju u ilirsku etničku skupinu, moderna znanost dvoji o njihovu ilirstvu. U predrimsko doba živjeli su u utvrđenim gradinskim naseljima (potvrđeno ih je oko 350), kojih su ostatci i danas vidljivi, a neki i arheološki istraženi ([[Nezakcij]], Kaštel kod Buja, [[Picugi]] i dr.). U VI–V. st. pr. Kr. dolazili su u doticaj kako s [[Veneti]]ma na zapadu tako i sa stanovnicima istočnoalpskoga područja, a u njihovim bogatijim grobovima razmjerno su česti nalazi oslikanih keramičkih posuda s italskih obala (Apulija, Daunija), pa čak i iz Grčke. Iskapanja u [[Nezakcij]]u otkrila su niz monumentalnih kamenih kipova (božica plodnosti, figure nagih mladića), nastalih pod utjecajem grčke arhajske umjetnosti oko VI. st. pr. Kr., koji se tumače kao dijelovi hrama posvećeni kultu pokojnika ili dijelovi nadgrobnih spomenika s prikazima heroiziranih pokojnika. Bili su poznati kao stočari i vinogradari, ali i kao opasni gusari.<ref name="Histri">Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25765 Histri]</ref> [[Liburni]] (grč. ''Λıβουρνοί'', ''Liburnoí'', lat. ''Liburni'') su narod koji je nastavao teritorij od [[krka|Krke]] (''Titius'') u Dalmaciji do [[raša|Raše]] (''Arsia'') u Istri te susjedne otoke. Zapadno od njih bili su Histri u Istri, a u Dalmaciji južno od Krke Delmati, dok su u unutrašnjosti njihovi susjedi bili [[Japodi]]. Novija istraživanja odbacuju njihovu pripadnost ilirskom etničkom kompleksu. Provala Kelta na Balkanski poluotok (oko prve četvrtine IV. st. pr. Kr.) uzrokovala je mnoga pomicanja među tamošnjim narodima, pa i među Liburnima.<ref name="Liburni">Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36372 Liburni]</ref>

 

[[Japodi]] (grč. ''Ἰάποδες'', ''Iápodes'', ''Ἰάπυδες'', ''Iápydes'', lat. ''Japodes'') su narod koje je u doba rimske vladavine nastavao područje Like, Ogulinsko-plaščanske udoline i Pounja. Nakon provale Kelta u te krajeve na poč. IV. st. pr. Kr. potpali su pod njihov utjecaj ([[Strabon]] i Dionizije Halikarnašanin nazivaju ih ilirsko-keltskim narodom); unatoč tomu njihova pripadnost ilirskom ili keltskom etničkom kompleksu nije potvrđena. Japodi su bili organizirani u teritorijalnim zajednicama koje su se grupirale oko utvrđenih naselja: Monetini (''Monetium'' – [[Brinje]]), Avendeati (''Avendo'' – Crkvina kraj Brloga), Arupini (''Arupium'' – [[Prozor (Otočac)|Prozor]] kraj [[otočac|Otočca]]) i dr.<ref name="Japodi">Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28745 Japodi]</ref> [[Delmati]] ili Dalmati su narod koji je u atničko doba nastavao područje srednje Dalmacije; njihovo glavno središte [[Delminij]] (''Delminium'') nalazilo se na [[duvanjsko polje|Duvanjskome polju]]. Bili su stočari i ratari (svake osme godine ponovno su dijelili zemlju), konzervativni u običajima i vjerovanjima. U početku ovisni o [[Ardijejci]]ma, odmetnuli su se od njih nakon smrti njihova kralja [[Pleurat]]a (prva polovica II. st. pr. Kr.) i postali neovisni. Otada su stalno napadali svoje susjede, od kojih su se [[Daorsi]] i [[Isejci]] obratili za pomoć [[Rimljani]]ma.<ref name="Delmati">Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14414 Delmati]</ref>

 

[[Iliri]] su samo jednom uspjeli stvoriti veću državu: u III. st. pr. Kr. okupili su [[Ardijejci]] pod svojom vlašću neka ilirske narode i organizirali državu (kralj Agron), koje se teritorij protezao od rijeke Krke sve do današnje Albanije.<ref name="Iliri"/> [[Ardijejci]] su ilirski narod koje je u IV. st. pr. Kr. živjelo u krajevima uz desnu obalu Neretve. Povlačeći se pred [[Kelti]]ma poslije 300. pr. Kr. zaposjeli su obalni pojas od današnjega Makarskog primorja do Pelješca. Oko pol. III. st. pr. Kr. pod njihovim vodstvom organiziran je [[ilirska kraljevstva|veliki savez ilirskih naroda]], koji je obuhvaćao teritorij od Cetine do Vojuše u Albaniji; središte toga saveza nalazilo se u području Skadarskog jezera, a najistaknutiji vladari saveza bili su [[Agron]] i [[Teuta]].<ref name="Ardijejci">Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3629 Ardijejci]</ref> Kada su gusarskim pothvatima ugrozili trgovinu na Jadranu, sukobili su se s Rimljanima (229. pr. Kr.). U ratu su bili pobijeđeni, a njihova država, pod kraljicom [[teuta|Teutom]], bila je sužena na uski pojas približno od Dubrovnika do grada Lezhe (Lezhë) na Drimu<ref name="Iliri"/> jer su neki narodi postali saveznici [[Rimska Republika|Rima]].<ref name="Ardijejci"/> [[Ilirik]] (latinski ''Illyricum'') je antički naziv za područja na Balkanskome poluotoku nastanjena [[Iliri]]ma. Nakon rata s Ilirima 229. pr. Kr. ustrojen je rimski protektorat Ilirik nad grčkim kolonijama na istočnoj obali Jadrana i nad njihovim zaleđem.<ref name="Ilirik">Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27088 Ilirik]</ref>

 

U drugoj polovici II. st. (vjerojatno za rata s Markomanima) granica [[Italija (rimska provincija)|X. regije Italije]], [[Deseta regija, Venecija i Histrija|Venecije i Istre]] je bila pomaknuta do Rječine. Rimska vladavina donijela je veće promjene, osnovane su naseobine (''[[pula|Pola]]'', ''[[Trst|Tergeste]]'', ''[[poreč|Parentium]]'') iz kojih se romanizacija širila prema unutrašnjosti. Drevni stanovnici Istre nisu u većoj mjeri sudjelovali u Ilirskom ustanku (6–9), ali se pacifikacijom Ilira dodatno učvrstila rimska vlast u Istri. Razdoblje mira pogodovalo je gospodarskom razvoju: proizvodnja maslinova ulja i vina, uzgoj pšenice, proizvodnja amfora i tkanina, kamenolomi. Glavnina prometa odvijala se Flavijskom cestom (''via Flavia'') od Trsta do Pule te morem duž zapadne obale poluotoka. Zamah je doživjelo graditeljstvo, što je osobito vidljivo u Puli ([[pulska arena|amfiteatar]], [[slavoluk Sergijevaca]], [[Augustov hram]] i dr.).<ref name="Istra"/>

 

[[Panonija]] (grčki ''Παννονία'', ''Pannonίa'', latinski ''Pannonia'') je antički naziv za područje kojemu je na sjeveru i istoku, od Bečke šume do ušća Save u Dunav, bila granica desna obala Dunava; na jugu je granica bila nešto južnije od Save i Kupe, a na zapadu je Panonija graničila s [[Norik]]om. Panoniju su nastanjivali [[Panonci]], pomiješani mjestimično s keltskim plemenima ([[Skordisci]], [[Boji]], [[Latobici]] i dr.). Na poč. II. st. upravno je bila podijeljena na Gornju Panoniju (''Pannonia Superior)'' na zapadu i na Donju Panoniju (''Pannonia Inferior'') na istoku.<ref name="Panonija"/>