Pjenušac: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 15:
[[Dom Pérignon]], slijepi redovnik [[Benediktinci|benediktinske]] opatije Hautviller, našao je način kako da šampanjac učini vrhunskim pićem. Do tada je nevolja bila što su mrtvi [[Kvasac|kvasci]] ostajali u boci, a njihov talog zamućivao je vino i davao mu neugodan okus. Naknadnim drugim vrenjem razvije se ugljični dioksid koji mu daje lijepu pjenu i osobit peckav okus. To [[vrenje]] može nastati spontano, a može biti izazvano posebnim sojevima kvasaca.
 
Središta proizvodnje šampanjca su [[Épernay.|Épernay]] i [[Reims]]. U Champagni se proizvode isključivo bijeli šampanjci, a najbolji su oni od crnog [[Burgundac|burgunca]] (brzim prešanjem dobije se bijelo vino) i [[chardonnay]]a.
 
 
Povodom donošenja zakonodavstva koje je uredilo proizvodnju šampanjca u Francuskoj i ograničilo vinorodno područje čija pjenušava vina smiju nositi naziv ''Vin de Champagne'', nastali su 1911. god. ozbiljnih socijalni nemiri u kojima su bile spaljene neke vinarije. Vlaste su radi gušenja nemira poslale čak 40 tisuća vojnika.<ref>[http://www.thebhc.org/sites/default/files/barrere_0.pdf "A Strange Story: When Crisis Leads to Wealth-The Institution of Champagne Wine as a Luxury Good"], Christian Barrère, "Business and Economic History", Vol. 8, 2010, str. 8</ref>
== Način proizvodnje ==
Po načinu proizvodnje pjenušci se dijele na one dobivene klasičnom metodom ili dobivene tankovskom metodom, pri tome nema neke razlike u kvaliteti, ali ima u cijeni.