Ideologija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Ideologija''' ([[francuski]]: ''idéologie'', od [[grčki|grčkog]], ''[[ideja]]'' i ''[[logos]]'') je termin kojim se označava obuhvatni sklop ideja koje uključuju način na koji pojedinac ili grupa gledaju na svijet, te ciljeve, očekivanje i aktivnosti. Uglavnom se
Ideologija je manje obuhvatna od [[Svjetonazor|svjetonazora]].
Redak 15:
Preteča moderne teorije ideologija je [[Francis Bacon]] (1561-1626) sa svojim razmatranjima o [[idol]]ima. Njegova četiri "idola" opisuju razne oblike "iskrivljenje svijesti" (predrasuda, obmana), te se i danas često spominju.
Slično francuski [[prosvjetiteljstvo|prosvjetitelji]] [[18. stoljeće|XVIII. stoljeća]],
=== Senzualizam ===
Redak 28:
De Tracyjeva "ideologija" je bila službena doktrina Francuske Republike u doba [[Direktorij]]a, [[1795]].-[[1799]]. Središnju ulogu imao je ''Nacionalni institut'' kojeg je osnovao i vodio de Tracy. Kombinirajući vjeru u osobnu slobodu i u racionalno državno planiranje, ideolozi su imali znatan utjecaj na duhovni život, politiku i obrazovanje. Iako je to kratko trajalo, taj spoj [[liberalizam|liberalnih]] i [[etatizam|etatističkih]] [[koncepcija]] i danas je snažno prisutan u koncepcijama francuskih stranaka i političara.
[[Destutt de Tracy|De Tracy]] u knjizi ''Les éléments d'idéologie'' ([[1801]].) kaže da opću nauku o idejama možemo nazvati imenima: ideologija, opća gramatika ili logika. »Ovu znanost možemo nazvati ''ideologija'',
Ideolozi su kritikovali sve dotadašnje filozofije, nazivajući ih [[metafizika|metafizičkim]]. Sve duhovne znanosti i praktičke discipline (etika, politika, odgoj idr.) oni radikalno reinterpretiraju, nastojeći sustavno graditi od osjetilne osnove.
Redak 50:
Pojam "ideologija" ima izrazito negativno značenje: označava specifičnu strukturu svijesti klasnog društva, koja će nestati u budućem besklasnom, [[komunizam|komunističkom]] društvu. Za ideološko mišljenje karakteristično je [[otuđenje]] (alijenacija): teorijski oblikujući klasnu svijest, ideolozi se bave mislima kao samostalnim bitnostima, uobražavajući da one egzistiraju same za sebe, izvan povijesne uvjetovanosti. Raniji kritičari kapitalističkog sustava, koji nisu raspolagali valjanom analizom kapitalističke zbilje, mogli su ovome suprotstaviti samo [[utopija|utopijske]] ideje ([[utopijski socijalizam]]), dok kritika [[političke ekonomije]] koju je poduzeo Marx u ''[[Kapital (Marx)|Kapitalu]]'', daje osnov za spoznaju zakonitosti povijesnih kretanja i uviđanje povijesne uloge [[proletarijat]]a, te time i za prevazilaženje klasnog društva i za nestanak ideologije kao [[otuđenje|otuđene]] svijesti.
[[Marksizam|Marksisti]] su obilato
Marksističkim analizama povijesne i društvene uvjetovanosti svijesti bliski su i nemarksistički mislioci raznih orijentacija, od kojih je najvažniji [[Karl Mannheim]]. Vrlo je teško pobijati da takva uvjetovanost postoji. Umjesto poricanja, najsnažniji odgovor je primjena metode kritike ideologija i na sam [[marksizam]] i [[komunizam]], što su učinili tzv. [[stvaralački marksizam|stvaralački marksisti]], Mannheim i drugi.
Redak 73:
Prema razini formiranja opsega i karaktera uticaja moguće je izdvojiti najmanje tri razine funkcija ideologije:
*Prvi nivo je onaj gdje se ideologija shvaća i
*Drugi nivo je upotreba ideologije u socijalno-klasnom i statusnom razlikovanju i povezivanju unutar klase, tj. socijalne [[stratifikacija|stratifikacije]] [[društvo|društva]].
*Treći nivo je posredovanje ideologije u društvenim i [[politika|političikim]] promjenama i to:
Redak 109:
Talijanski ekonomist i sociolog [[Vilfredo Pareto]] razvio je tzv. [[pozitivizam|pozitivističko]] učenje o ideologijama. Ljudi se u svojem društvenom djelovanju rukovode osjećajima, raspoloženjima i htijenjima, koji su raznoliki i promjenljivi; ali oni uvijek nastoje svom djelovanju dati privid logičnosti, dosljednosti i koherentnosti. To se njihovo nastojanje '''derivira''' u sustavu političko-svjetonazorskih vrednovanja, koja nazivamo ideologijama. Različite društvene [[elita|elite]] rukovode se raznim ideologijama u svoje društvenom djelovanju.
[[Theodor Geiger]] proširio je primjenu paretoovih pojmova,
== Karl Mannheim ==
Nasuprot [[pozitivizam|pozitivističkoj]] teoriji, drugačiji pristup problemu ideologija razvijen je u [[sociologija znanja|sociologiji znanja]], koju su zasnovali [[Max Scheler]] i [[Karl Mannheim]]. Mannheim je razvio tzv. "totalni pojam ideologije": treba imati hrabrosti da kao ideološka promatramo ne samo protivnička stajališta nego načelno sva, pa i vlastita. Tim postupkom, od običnog učenja o ideologiji nastaje [[sociologija znanja]]. Svako mišljenje u [[duhovne nauke|duhovnim naukama]] je ideološko, tj. vezano uz konkretnu egzistenciju, uvjetovano i relativno. Ideologija izražava "totalnu svijest" neke epohe ili grupe.
Mannheim međutim odbacuje "relativizam" ([[skepticizam]]) koji bi mogao biti posljedica ovakvog stava. Moguć je napredak spoznaje kroz analizu povijesnih i društvenih uvjetovanosti, za koje on
Korelat pojmu ideologije kod Mannheima je pojam [[utopija|utopije]]: ideologija je sustav mišljenja usmjeren zaštiti poretka, ali iz sebe same ona stvara utopiju kao [[transcendentnost|trancendiranje]] tog okvira; utopija može biti idejni osnov za revoluciju, koja ruši zatečeni poredak.
| |||