Talijanizacija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 21:
Talijanizacija je krenula već prije talijanskog [[fašizam|fašizma]]. Na području koje je bilo povezano s Italijom, ta [[politika]] je započela neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Talijanski premijer [[Vittorio Emanuele Orlando]] već je [[24. studenog]] [[1918.]] poslao brzojav u [[Trst]] s uputama za kaznene mjere protiv Slovenaca i Hrvata. U prosincu [[1918.]] započeli su napadi na [[tršćanska biskupija|tršćanskog biskupa]] [[Andrej Karlin|Andreja Karlina]] jer je bio Slovenac<ref>[http://www.slovenska-biografija.si/oseba/sbi266522/ Karlin, Andrej, Slovenski biografski leksikon], pristupljeno 16.6.2014.'</ref>, a već sljedeće godine bio je prisiljen podnijeti ostavku. Umjesto pojma Slovenci i Hrvati, Talijani su vrlo uporno koristili pojam "Slaveni" (''Slavi'', ponekad ''Schiavi''), ustrajno negirajući posebnost i postojanje tih naroda. Posebnost u tomu je bila što je talijanska riječ '''<nowiki>schiavo'</nowiki>'' znači [[rob]], [[sluga]] a '''''<nowiki/>''Slavo'' [[Slaven]].
Kasnije su fašistički vlastodršci poduzeli nasilnije mjere radi talijanizacije: Hrvatima i Slovencima je zabranjeno korištenje svojih jezika u javnim uredima i školama.<ref>Pavel Strajn, La comunità sommersa – Gli Sloveni in Italia dalla A alla Ž, - Editoriale Stampa Triestina, Trieste 1992</ref><ref>Boris Gombač, Atlante storico dell'Adr</ref> U većim mjestima organizacija "Italia Redente" osniva vrtiće za cjelodnevni odgoj djece, s izričitom svrhu talijanizacije
[[Ernest Radetić]] sumira teški gubitak koju je hrvatska stvar pretrpjela u Istri tih godina: "Od 169 hrvatskih osnovnih škola, dvije gimnazije, dva ženska učiteljištva, 343 hrvatska učitelja, sličan broj svećenika Hrvata, tri hrvatske tiskare i tri dnevna lista, dva tjednika na hrvatskom jeziku, više stotina prosvjetnih, športskih i omladinskih društava gospodarskih zadruga i štedionica, niz narodnih domova po selima i gradićima, znatan broj općinskih uprava u rukama Hrvata - nije ostalo ništa... imali smo sve što jedan narod samoniklo kulturan, ponosan, svjestan svoje narodnosti i narodne časti može imati... sve su nam otjerali, sve pozatvarali, sve uništili i spalili, sve povelje, sve kulturne spomenike, čak i hrvatske natpise na nadgrobnim pločama, sve, sve, sve, pa i časna imena otaca i djedova naših, sve su nam odnarodili, zatrli, iskrivili, upropastili." <ref>Ernest Radetić, "Istarski zapisi", Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1969., str. 289 - 291</ref> Nije ovaj najdrastičniji navod o paležima preuveličavanje; Radetić navodi primjere na području Baderne - njegovog rodnog mjesta odakle je 1920. god. emigrirao za Jugoslaviju - u kontekstu protuslavenskog nasilja povodom talijanskih parlamentarnih izbora od 15. svibnja 1921. godine: dan prije izbora skupina fašista koja je došla na vojnim kamionima polila je benzinom i zapalila kuću lokalnog trgovca Petra Burića, u nekoliko kilometara dalekim selima Pajarima su zapalili kuće Gašpara Heraka i Antuna Heraka. Nekoliko dana ranije, 7. svibnja 1921. godine, spalili su fašisti župni ured u nekoliko kilometara dalekoj Kringi i teško zlostavljali župnika [[Božo Milanović|Božu Milanovića]]. Tomo Herak, koji je bio kandidat na parlamentarnim izborima, uhićen je prije izbora a čitavo (manje) selo Heraki (nekoliko kilometara daleko od Baderne) je zapaljeno. U drugim dijelovima Istre bilo je slično.<ref>Ernest Radetić, isto, str. 285 - 288</ref>
Redak 33:
Usporedo je provedeno talijaniziranje [[toponim]]a, a hrvatski natpisi su "iskorijenjivani" i s nadgrobnih spomenika, natpisa na crkvama i kapelicama i slično.
[[Slika:Cattun na 11. szetvegnaca 1944.jpg|thumb|Pismo seljakinje Hrvatice iz istarskog sela Katun (tal. Cattuni). Nikakva poduka iz hrvatskog pravopisa, čak nikakvo štivo na hrvatskom jeziku nije za vrijeme talijanske vladavine u Istri bilo dostupno. Ovoj je ženi bilo moguće na hrvatskom jeziku pisati samo uz uporabu talijanskog pravopisa, te na lokalnom dijalektu]]Osim jezičnog i kulturnog nasilja, protiv Hrvata i Slovenaca je bilo usmjereno i najprimitivnije i brutalno fizičko nasilje. Vlast je od početka tolerirala ili čak podržavala [[teror]]ističke "skvadre" (talijanski ''squadra'' = '' skupina''), od kojih su se kasnije razvile razbijačke fašističke bande.<ref>Istrapedia''[http://istrapedia.hr/hrv/65/antifasizam/istra-a-z/]''</ref> Tijekom fašističke vladavine bilo je za svu djecu obvezno sudjelovanje u fašističkim organizacijama za djecu i mladež, a mladićima koji su se vratili iz (talijanske) vojske je mogućnost za nalaženje zaposlenja i bilo kakav socijalni napredak uvjetovana svakodnevnim odlaskom u "''Dopolavoro" ''("Poslije posla", društveni domovi sa sportskim i ugostiteljskim sadržajima programiranima u svrhu širenja privrženosti radništva Fašističkoj partiji)
Slijedio je palež. Ilustrativni primjer je istodobno paljenje slovenskog narodnog doma u Trstu i hrvatskog narodnog doma u Puli: obje su te značajne ustanove narodnog života zapaljene 13. srpnja 1920. godine. Nakon toga, nasilje je dalje eskaliralo. Skvadristi su pojačali pljačke i palež zadruga i trgovina, te premlaćivali i [[silovanje|silovali]] netalijansko stanovništvo.
Redak 39:
Iz reda najodlučnijih slovenskih i hrvatskih domoljublja od 1927. godine ustrojava se antifašistička organizacija [[TIGR]], koja pribjegava i nasilnoj borbi protiv [[Mussolini|Mussolinijevog]] režima.
Godine [[1931.]] uveden je poseban sustav oporezivanja i pravosudne eksproprijacije imovine kojom su vlasti plijenile domove hrvatskih i slovenskih poljoprivrednika i u njima u nekim slučajevima nastanjivale talijanske doseljenike (na što je posebnu pozornost obratila [[Pazinske odluke|Pazinska odluka]] o pripojenju Istre matici Hrvatskoj iz 1943. godine)<ref>Mario Mikolić: ''Istra 1941.-1947.'', Barbat, Zagreb, 2003., str. 118. i 119., ISBN 953-181-054-0 </ref> . Na taj način se nasilno mijenjala i etnička slika. Kolonizirani Talijani su bili iz krajeva kao što su [[Kalabrija]], [[Sicilija]] i dr
„Premalo se ubija“ <ref name="Jutarnji">http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=186617</ref>, opomenuo je [[1942.]] okružnicom svoje trupe general [[Mario Robotti]], zapovjednik IX. armijskog korpusa talijanske Kraljevske vojske, raspoređenoga u Sloveniji i Hrvatskoj, a njegov nadređeni zapovjednik Mario Roatta bio je još eksplicitniji<ref name="Jutarnji"/>: ''Ne zub za zub, nego glavu za zub!'' Iz tih citata izvučen je naslov knjige - ''Si ammazza troppo poco: I crimini di guerra italiani 1940.-43.'' (Premalo se ubija: Talijanski ratni zločini 1940.-43.) - koju je [[2006.]] objavio [[Torino|torinski]] povjesničar [[Gianni Oliva]]. <ref name="Jutarnji"/><ref>http://www.ibs.it/code/9788804564041/oliva-gianni/laquo;si-ammazza-troppo.html</ref><ref>http://libreriarizzoli.corriere.it/libro/oliva_gianni-si_ammazza_troppo_poco.aspx?ean=9788804564041</ref>
Redak 57:
Tako se kod prosječnih Talijana - osobito u području na talijanskoj istočnoj granici - mogu naći ovakve predodžbe o povijesti:
* ''U području [[Hrvatski Jadran|hrvatskog]] i [[slovensko primorje|slovenskog primorja]] uvijek su živjeli pretežno Talijani. To su bile uvijek "najtalijanskije zemlje" ("terre italianissime"). Kao dokaz uzimaju se popisi pučanstva iz 19. stoljeća, u kojima se osobe koje su makar natucale talijanski uračunavalo kao osobe čiji je materinski jezik talijanski (u tadašnjim Austrijskim popisima nije se ljude pitalo za narodnost, nego isključivo za materinji jezik); a onda se uzima da su te osobe ujedno etnički Talijani (analogno logici da su Irci ili Škoti kojima je materinski jezik engleski - proglasi Englezima; ili da se Srbe u Hrvatskoj proglasi etničkim Hrvatima, obzirom da najvećim dijelom govore hrvatski kao materinski jezik). Tu onda proizlazi da bi u Istri bilo gotovo polovica Talijana<ref>[http://isuc.crumbria.it/contenuti%20isuc/pdf%20Docu/ric_storiografia.pdf Marino Micich, "L'esodo dall'Istria, Fiume e Zara (1943-1958) e l'accoglienza in Italia", iz zbornika D.R. NARDELLI, G. STELLI (a cura), Istria Fiume Dalmazia laboratorio d'Europa. Parole chiave per la cittadinanza, Editoriale Umbra, Foligno 2009, pp. 75 – 100", pristupljeno 14.6.2014.]</ref>; slične manipulacije
* ''Slaveni su se po tim tvrdnjama počeli naseljavati u te "najtalijanskije zemlje" u većem broju tek nedavno, npr. u 19. ili ranom 20. stoljeću, i odmah su počeli s nasiljem nad siromašnim talijanskim domaćinima. Zapravo je činjenica da su neka do tada mala mjesta napučena Talijanima počela u vrijeme industrijalizacije naglo rasti (npr. je danas najveći istarski Grad Pula imao 1850. godine svega 1.100 stanovnika, da bi do 1869. stanovništvo poraslo na 10.640, a do 1890. na 31.600 stanovnika), što je uslijed doseljavanja stanovništva - najvećim dijelom iz bliskog ruralnog zaleđa - dovelo do promjene etničkog sastava stanovništva na tim urbanim mikrolokacijama.<ref>[http://www.crsrv.org/it/istra_vrijeme/PDF/pregled5.pdf Marino Budicin i dr. "Istra i vrijeme", Centar za povijesna istraživanja Rovinj 2009., str. 501, pristupljeno 16.6.2014.]</ref>''
* ''Nakon pada fašizma [[Slaveni]] su uspjeli provesti svoj plan i zauzeti veliki dio "svetog talijanskog tla", ubili mnoštvo Talijana i pobacali u fojbe (jame).<ref>[http://destrapermilano.blogspot.com/2013/03/laespi-ricorda-le-italianissime-terre.html Alfonso Indelicato, "ITALIANI TUTTI DALMATI TUTTI ISTRIANI (L'IESPI Ricorda le italianissime terre di Istria, Fiume e Dalmazia; le foibe slavo-comuniste e l'esodo)", "Circolo Destra per Milano", 20.3.2013.]</ref> Činjenica da je jugoslavenski komunizam 1945. godine sličnu brutalnost pokazivao i drugdje<ref>[http://www.hkv.hr/reportae/d-borovak/8423-reportaa-damira-borovaka-u-graanima-ak-17-partizanskih-stratita.html Damir Borovčak, "U Gračanima čak 17 partizanskih stratišta", Portal Hrvatskog kulturnog vijeća 23.5.2011.]</ref> se ne uzima u obzir: revolucionarno komunističko nasilje se sagledava isključivo kao slavenski teror nad Talijanima.
|