Milutin Barač: razlika između inačica

Dodana 454 bajta ,  prije 7 godina
slika
No edit summary
(slika)
| fusnote =
}}
'''Milutin Barač''' ([[Paukovec]], [[14. veljače]] [[1849]]. – [[Sveti Ivan Zelina]], [[22. srpnja]] [[1938]].), [[Hrvati|hrvatski]] [[kemičar]], zoolog amater, graditelj i prvi direktor onodobne najveće rafinerije u Europi.
 
==Životopis==
 
Već kao student počeo je, kao tvornički kemičar, raditi u Beču u rafineriji Gustava Wagenmanna (u njegovoj bečkoj Petroleum Raffinerie), koja je bila jedna od prvih rafinerija nafte u Austriji. Tu je Barač razvio metodu čišćenja mineralnog voska u [[Cerezin|cerezin]] i tvornički uređaj koji je to radio. Za tu je inovaciju dobio novčanu nagradu, a kemijski postupak dobivanja čistog cerezina iz zemnog voska, koji je stizao s nalazišta u galicijskim [[Karpati|Karpatima]], patentirao je.
[[Datoteka:Milutin Barac kuca.jpg|mini|250px|Vila na Mlaki, u krugu riječke Rafinerije iz koje je Milutin Barač s obitelji po naredbi protjeran [[13. siječnja]] [[1922.]]<ref>[http://www.mojarijeka.hr/kolumne/slucaj-barac-tog-se-tipa-mora-protjerati-iz-rijeke/ Velid Đekić, Zaboravljamo li olako prvi riječki egzodus?; Slučaj Barač: tog se tipa mora protjerati iz Rijeke!, www.mojarijeka.hr (pristupljeno 28. travnja 2015.)]</ref> ]]
 
Dana 20. studenoga 1882. javlja se na natječaj koji je raspisala Rafinerija kamenoga ulja, d.d., Budimpešta kojim je tražila stručnjaka koji bi vodio izgradnju rafinerije nafte u [[Rijeka|Rijeci]] i koji bi u prvom pogonu preuzeo direktorske dužnosti. Barač na natječaj prilaže 14 svjedodžbi, a o odluci da je primljen na raspisano radno mjesto usmeno ga obavještava markiz Pallavicini, generalni direktor Mađarske opće kreditne banke, najvećeg dioničara Društva. Iako su ga obveze u Wagenmannovoj tvornici zadržale u Beču još pola godine, poslove tehničkog direktora riječke rafinerije mineralnih ulja u osnivanju počeo je odmah obavljati. O tome svjedoči i živa korespondencija Barača i Wilhema Singera, riječkog predstavnika Mađarske banke. Barač daje upute, šalje nacrte, navodi imena najboljih dobavljača kemikalija i cisterni. Dana 20. svibanj 1883. sa svojom se obitelji seli na Kvarner. Žive u kući izgrađenoj unutar Rafinerije kao što je to Barač i predlagao u svojim bečkim pismima. (Danas se na mjestu nekadašnje kuće Baračevih nalazi naftni spremnik broj 9).