Antiaritmici: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 18 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q241549 na Wikidati
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Antiaritmici''' jesu lijekovi za liječenje nepravilnog ritma rada srca. Kao antiaritmici mogu se koristitiprimjenjivati četiri skupine kardioloških lijekova - blokatori natrijevih i kalijevih kanala - antiaritmici u užem smislu, [[beta blokatori]], [[blokatori kalcijevih kanala]] i [[srčani glikozidi]] (digoksin, metildigoksin). Međutim, pojam antiaritmici obično je rezerviran samo za blokatore [[natrij]]evih i [[kalij]]evih kanala, pa stoga kažemo da su blokatori natrijevih kanala antiaritmici u užem smislu.
 
== Terapija ==
Cilj terapije antiaritmicima jest umiriti odašiljanje impulsa i modificirati poremećeno provođenje impulsa. U tu svrhu se koristeprimjenjuju blokatori natrijevih kanala, blokatori kalijevih kanala, blokatori kalcijevih kanala ili/i beta blokatori. Antiaritmici smanjuju automativnost, provodljivost i podražljivost [[srce|srca]] ili povećavaju period oporavka srca. Učinak antiaritmika izraženiji je kod ozlijeđenog srčanog [[tkivo|tkiva]] nego kod zdravog srčanog tkiva.
 
Unatoč golemom kliničkom iskustvu u liječenju [[aritmija]], stavovi o racionalnoj [[terapija|terapiji]] aritmija se stalno mijenjaju - počesto se ne zna kako će određeni pacijent reagirati na određeni antiaritmik, hoće li mu pomoći ili odmoći. Uzrok tome je činjenica da se kod svakog pojedinog pacijenta točni elektrofiziološki mehanizmi nastanka aritmija ne mogu sa sigurnošću odrediti, nego samo pretpostaviti. Kada bi bilo moguće točno odrediti mehanizme aritmije svakog pojedinog pacijenta tada bi i određivanje prave terapije bilo puno točnije. Nadalje, većina antiaritmika i sami mogu izazvati aritmije, pa njihova upotreba nije bezazlena, nego se pacijent mora promatrati ukolikoako dođe do određenih neželjenih poremećaja.
 
== Vaughan-Williamsova podjela ==
Redak 17:
* IV skupina - [[verapamil]], [[diltiazem]] (blokatori kalcijevih kanala)
 
Osim njih, za liječenje aritmija koristeprimjenjuju se i srčani [[glikozidi]] kao što je [[digoksin]] i [[metildigoksin]] te [[adenozin]]. Antiaritmici skupina II jesu, zapravo, beta-blokatori, dok su antiaritmici skupine IV zapravo blokatori kalcijevih kanala. Po anatomsko-terapijsko-kemijskoj klasifikaciji skupine II i IV su odvojene zasebne farmakoterapijske skupine.
Skupine I i III smatraju se antiaritmicima u užem smislu te riječi. Prokainamid i lidokain su ujedno i lokalni [[anestetici]]. Klinički najznačajniji antiaritmici jesu diizopiramid, meksiletin, propafenon i amiodaron.
 
Redak 26:
 
==== Skupina I.a ====
Antiaritmici I.a skupine ([[diizopiramid]]) djeluju na natrijeve kanale od 1 do 10 [[sekunda|sekundi]], ali djeluju i blokirajući kalijeve kanale pa dolazi do produženja ukupnog vremena akcijskog potencijala. KoristePrimjenjuju se u terapiji [[tahikardija|tahikardije]] i fibrilacije atrija, [[Wolf-Parkinson-Whiteov sindrom|Wolf-Parkinson-Whiteovog sindroma]], supraventrikulskih i ventrikulskih aritmija te ventrikulskih paroksizmalnih tahikardija.
 
==== Skupina I.b ====
Antiaritmici I.b skupine ([[lidokain]], [[meksiletin]]) djeluju na natrijeve kanale kratko, manje od 1 sekunde, skraćuju ukupno vrijeme trajanja akcijskog potencijala, pa je učinak takvih lijekova je najvidljiviji kod jakih tahikardija i u tkivu koje pati od nedostatka kisika (ishemično tkivo). KoristePrimjenjuju se u ventrikulskim aritmijama, ako su [[simptomi]] vrlo teški i/ili ako po mišljenju liječnika ugrožavaju [[život]], prevenciji i liječenju akutnih ventrikularnih aritmija tijekom manipulacija na srcu, kardijalnih operativnih zahvata ili akutnog [[infarkt miokarda|infarkta miokarda]].
 
==== Skupina I.c ====
Antiaritmici I.c skupine ([[propafenon]], [[flekainid]]) blokiraju natrijeve kanale dosta dugo, više od 10 sekundi. Zbog toga su natrijevi kanali blokirani i u sistoli fazi podražaja i u fazi mirovanja, pa to dovodi do značajnog usporavanja provođenja impulsa u srcu. KoristeRabe se u liječenju tahikardija iz AV čvora, supraventrikulskih tahikardije u Wolf-Parkinson-Whiteovom sindromu ili paroksizmalna fibrilacija atrija. Također, koristeupotrebljavaju se za liječenje ventrikulskih tahikardija.
 
=== Skupina II. ===
Antiaritmici II. skupine zapravo su [[beta-blokatori]]. Blokirajući beta-1-adrenergičke receptore u srcu blokiraju utjecaj [[simpatikus]]a na srce i usporavaju srčanu [[frekvencija|frekvenciju]]. Antiaritmička svojstva imaju većina beta-blokatora ali kao antiaritmik koristiupotrebljava se uglavnom [[sotalol]]. On se koristiprimjenjuje za liječenje ventrikulskih tahikardija, prevenciji kronične fibrilacije atrija i za prevenciju paroksizmalne fibrilacije atrija.
 
=== Skupina III. ===
Antiaritmici III. skupine ([[amiodaron]], [[bretilij]]) blokatori uglavnom blokiraju kalijeve kanale, ali i natrijeve i kalcijeve kanale. Oni produžuju akcijski potencijal, ali ne mijenjaju nagib 0 faze akcijskog potencijala. KoristeUpotrebljavaju se za liječenje ventrikularnih tahikardija, poremećaja srčanog ritma, povezanih sa Wolf-Parkinson-Whiteovog sindroma, te atrijske [[fibrilacija|fibrilacije]] i [[undulacija|undulacije]].
 
=== Skupina IV. ===
Antiaritmici IV. skupine su blokatori kalcijevih kanala s pretežitim učinkom na srce - [[verapamil]] i [[diltiazem]]. Blokirajući kalcijeve kanale oni blokiraju utok kalcija u srčane stanice tijekom faze 2 (plato). Zbog toga dolazi do usporenja provođenja impulsa kroz AV čvor, a smanjuje se i učestalost izbijanja SA čvora, pa dolazi do umirenja tahikardije. KoristeRabe se kod atrijske paroksizmalne tahikardije, ventrikularnih ekstrasistola i atrijskih fibrilacija.
 
{{farmakologija}}