Aleksandr Skrjabin: razlika između inačica

|ime = Aleksandr Skrjabin

|opis_slike =

|puno_ime = Aleksandr Nikolajevič Skrjabin

|slika = Skrjabin_Alexander.jpg

|datum_rođenja = [[6. siječnja]] [[1872.]] <br> [[Moskva]], [[Rusko Carstvo]] {{ZD|R|RUSC}}

|mjesto_rođenjadatum_smrti = [[Moskva27. travnja]], [[1915.]] <br> Moskva, Rusko Carstvo]] {{ZD|R|RUSC}}

[[File:Scriabin-young.jpg|thumb|lijevo|180px|Aleksandr Skrjabin (oko 1879.)]]

[[File:Zveref and students.jpg|thumb|240px260px|Nikolaj Zverev okružen učenicima. Slijeva nadesno: Samuelson, Skrjabin (u kadetskoj odori), Maksimov, Rahmanjinov, Černjaev, Keneman i Presman]]

Aleksandr Skrjabin glazbeni je talent naslijedio od majke, izvrsne pijanistice Ljubov Petrovne Ščetinine koja je, nažalost, umrla samo godinu dana nakon Aleksandrova rođenja. Brigu o odrastanju i odgoju dječaka tada je u najvećoj mjeri preuzela očeva sestra Ljubov Aleksandrovna Skrjabina, koja mu je pružila i prvu glazbenu poduku. Aleksandrova je umjetnička nadarenost već u najranijoj dobi bila zapažena: kao petogodišnjak znao je na [[klavir]]u odsvirati melodije koje bi čuo, godinu dana kasnije počeo je skladati prva djela, pisati [[Poezija|poeziju]], inscenirati i izvoditi dramske predstave, sve to – dakako – u krugu obitelji. U ljeto [[1882.]] počeo je pohađati privatnu nastavu klavira kod [[Georgij Konjus|Georgija Eduardoviča Konjusa]], a u jesen iste godine položio prijemni ispit na Moskovskoj kadetskoj školi. No, tijekom školovanja Aleksandar je često i u raznim prigodama nastupao kao pijanist pa je i ljubav prema glazbi kasnije ipak prevladala. [[Sergej Tanejev]] preporučio ga je 1885. znamenitom ruskom pijanistu i [[pedagog]]u [[Nikolaj Zverev|Nikolaju Zverevu]], koji je odmah prepoznao genijalnu nadarenost mladoga glazbenika, veličanstvenu snagu i umjetničku dorađenost njegovih izvedbi te neobično brzu i duboku moć uživljavanja u sadržaj i stil izvođenih djela.{{fusg|2}}<ref>I. F. Belsa: ''Alexander Nikolajewitsch Skrjabin'', str. 14-15.</ref>

[[File:Scriabin Cord.PNG|thumb|160px150px|lijevo|Skrjabinov »mistični akord«]]

[[File:Scriabin_keyboard.svg|thumb|Klavijatura Skrjabinova svjetlosnoga glasovira]]

U ranim Skrjabinovim skladbama primjetan je utjecaj [[Frédéric Chopin|Chopina]] i [[Liszt]]a. Kasnije je upoznao glazbu [[Richard Wagner|Wagnera]], [[Ravel]]a i [[Debussy]]a pa je, nadahnut njihovim glazbenim nazorima i idejama, sve samosvjesnije počeo razvijati i vlastiti skladateljski stil. Budući da je bio izvrstan pijanist, skladao je pretežito glazbu za glasovir, ali i simfonijska djela. S vremenom je napustio tradicionalno poimanje [[tonalitet]]nosti temeljeno na tercno građenim [[akord]]ima i njihovim međusobnim funkcionalnim [[Harmonija (glazba)|harmonijskim]] odnosima te je stvorio vlastiti tonski sustav svojevrsne »superkromatike«, rabeći često i tzv. [[Sintetska ljestvica|sintetske ljestvice]] (specifičan i posebno odabrani niz [[ton]]ova).

Temeljem tih ljestvica nastajali su i (sintetski) akordi, koje je najčešće tvorio superponiranjem različitih oblika intervala [[Kvarta|kvarte]]. Jedan od takvih je i tzv. [[Mistični akord|mistični akord]]: budući da ga je Skrjabin obilno rabio u svojoj posljednjoj dovršenoj skladbi ''Prometej: Poema vatre'', poznat je i pod nazivom »Prometejev akord«. Skrjabin je bio [[Sinestezija|sinestet]] i pojedine je tonove »vezao« uz određene [[Boja|boje]]. Tako je, primjerice, u ''Prometeju'' skladao i dionicu za [[Svjetlosni glasovir|svjetlosni glasovir]]. Težio je, poput Wagnera, [[ideal]]u sveobuhvatnoga umjetničkog djela (''Gesamtkunstwerk''). Njegov nedovršeni ''[[Misterij (Skrjabin)|Misterij]]'' trebao je biti sinteza svih umjetnosti, a predviđao je čak i uporabu određenih mirisa.

Aleksandr Skrjabin je svoje skladateljsko poslanje shvaćao kao misaonu slobodu, kao težnju ka višem stupnju ljudske svijesti.{{fusg|3}}<ref>A. Wehrmeyer: »Aleksandr Nikolajewitsch Skrjabin« (u: ''Geschichte der Musik, Bd. IV: Das 20. Jahrhundert''), str. 172.</ref> U posljednjem se desetljeću svoga života potpuno predao egocentričnom [[Misticizam|misticizmu]] (djelomično pod utjecajem [[Teozofija|teozofskih]] [[filozof]]a), uronivši u dekadentni, egzotično minuciozan stil koji je, na neki način, zvukovni ekvivalent t.zv. [[Art Nouveau|nove umjetnosti]].{{fusg|4}}<ref>L. Salter: ''Vodič kroz klasičnu glazbu'', str. 173.</ref>

'''=== Najznačajnije skladbe:''' ===

*Sonate, preludiji, etide, mazurke, valceri i nokturna za [[glasovir]]

*''Poema ekstaze'', [[simfonijska pjesma]] op. 54 (''Le Poème de l’Extase'', 1905-1908)

:*Vidi i [[Dodatak:Popis djela Aleksandra Skrjabina|Popis djela Aleksandra Skrjabina]]

# Wehrmeyer, Andreas: »Aleksandr Nikolajewitsch Skrjabin«, u: Raeburn, M. & Kendall, A. (ur.), ''GESCHICHTEGeschichte DERder MUSIKMusik, Bd. IV: Das 20. Jahrhundert'', München: Kindler/Mainz: Schott, 1993., str. 171-173.

#{{fusd|1}} Ovo su datumi rođenja i smrti Aleksandra Skrjabina prema [[Gregorijanski kalendar|Gregorijanskom kalendaru]]. U stručnoj se literaturi, međutim, može naći i datume navedene prema [[Julijanski kalendar|Julijanskom kalendaru]]: 25. prosinca 1871. – 14. travnja 1915. <br>