Fran Krsto Frankapan: razlika između inačica

 

== Životopis ==

 

Radi nastavka školovanja i odgoja odlazi u [[Italija|Italiju]] gdje je proučio talijansku poeziju i upoznao uglednu rimsku patricijku Julijanu de Naro kojom se i oženio. Vrativši se u domovinu pošao je očevim stopama i postao [[ogulin]]ski [[ogulinska kapetanija|kapetan]] te je sudjelovao u velikom boju s Turcima kod [[Otočac|Otočca]].

 

[[Datoteka:Grb Frana Krste Frankopana zg katedrala 210209.jpg|mini|Grb Frana Krste Frankopana u [[Zagrebačka katedrala|Zagrebačkoj katedrali]]]]

Velikaš izrazite umjetničke nadarenosti, rođeni pjesnik, Fran Krsto je za života objelodanio samo jedan književni rad, spjev '''''"Elegia"''''' ([[1656]].). Današnji istraživači vjeruju da dio njegove zbirke intimne poezije '''''"Gartlic za čas kratiti"''''', što ju je priredio u posljednjim danima života kao zatočenik u Bečkom Novom Mjestu čekajući smaknuće, sve do nedavna poznata samo djelomice, sadrži i pjesme napisane u doba vedre mladosti, u danima kad je prevodio na slovenski jezik [[Moliere]]ovu komediju '''''"Georges Dandin"''''', dok su samo one tužne nastale u tamnici. Priređujući zbirku, znajući da gleda skoroj i strašnoj smrti u oči, nije ih poredao kronološki, nego ih je pomiješao.

 

Tragičnu sudbinu pjesnikovu slijedila je i sudbina njegove poezije, sabrane u zbirci ''"Gartlic za čas kratiti"''. Morala su proći puna dva stoljeća dok ju je otkrio tadašnji knjižničar u bečkoj Dvorskoj knjižnici [[Ivan Kostrenčić]]; on ju je prvi i objelodanio, i to odmah u knjizi (Vrtić, [[1871]].), ali samo u izboru, jer su neke od tih pjesama, one erotske iz '''''"Gartlica"''''' i ciklusa '''''"Zganke"''''', zbog smjelosti izraza bile suviše izazovne a da ne bi vrijeđale moralni osjećaj čitatelja. Iako je pojava te knjižice bila litararna senzacija, ipak nitko od tadašnjih kritičara, ni [[Vatroslav Jagić]], nije u njoj prepoznao vrijednost.

 

Nedostajale su im bitne znanstveno-teorijske spoznaje, ali i receptivno-doživljajne, emotivne pretpostavke (sam Jagić, iako izuzetno zaslužan [[filologija|filolog]], nije, kao ni većina hrvatskih jezikoslovaca dopro do razine estetskoga). Tvrdnjom da je Frankopanov jezik "mješovit i šarovit" nije se ni moglo doći do ispravnog estetskog suda. Jer ta "mješovitost i šarovitost" nije bila mana nego specifična osebina svih pisaca ozaljskog kruga, koja nažalost nije dala onakve plodove kakve je mogla dati, jer je u vrijeme kodifikacije hrvatskoga književnoga jezika uzorom bio [[Ivan Gundulić]], pa je Frankopanova, po idiomu tronarječna poezija, iz toga diskursa djelovala kao odstupanje od središnjega tijeka razvoja [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]]. Tek su novija jezičnopovijesna istraživanja, posebice [[Josip Vončina|Josipa Vončine]], dostojno opisala i vrjednovala osebujnost i gipkost Frankopanova umjetničkog izraza.

 

== Smaknuće ==

 

Dana [[11. travnja]] [[1671.]] poseban sud je optužio [[Petar Zrinski|Petra Zrinskog]] da je htio postati vladar (što je značilo da je radio protiv Habsburgovaca), a Frana Krstu Frankopana da je pozvao na ustanak. Smaknuti su [[30. travnja]] [[1671.]] u Bečkom Novom Mjestu. Protiv njihova ubojstva su bili mnogi europski vladari pa i [[papa]]. Jedini koji se nije oglasio bio je [[Luj XIV.]]