Stanko Stojčević: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 2:
 
== Životopis ==
Rodio se je u Miljanovcu kod Daruvara 1929. godine. Diplomirao na [[Ekonomski fakultet u Zagrebu|Ekonomskom fakultetu]] u Zagrebu. 1960-ih postao pomoćnik generalnog direktora poduzeća [[Rade Končar (poduzeće)|Rade Končara]]. Sredinom 1980-ih postao visoki hrvatski dužnosnik. Od 1984. do 1986. godine bio je tajnik (''sekretar'') Predsjedništva [[CK SKH]]. Na dužnosti ga je naslijedio [[Ivica Račan]], a Stojčević je s mjesta tajnika prešao na viši položaj. Već 1986. bio je na [[10. kongres SKH|10. kongresu SKH]] izabran za predsjednika<ref>Davorka Budimir: [http://www.analihpd.com/download_file.php?file=Anali_2010_Budimir_73_97.pdf Hrvatska politička elita na početku demokratske tranzicije], Anali 2010., str. 81 </ref> i do 1989. bio je predsjednih Predsjedništva CK [[SKH]].
U godinama uspona [[Velika Srbija|velikosrpskog nacionalizma]] pred [[Domovinski rat|velikosrpsku agresiju]] na Hrvatsku bio je protagonistom politike [[hrvatska šutnja|hrvatske šutnje]]. Bio je tipični aparatčik partijske vlasti i predstavnik tvrđe struje među komunistima, zajedno s [[Mika Špiljak|Mikom Špiljkom]].
 
Ipak, pristao je uz reformističku struju u Savezu komunista Hrvatske u doba [[demokratske promjene|demokratskih promjena]]. Dan uoči [[11. kongres SKH|11. kongresa SKH]], 10. prosinca 1989. bombastična je stvar došla na dnevni red [[presjedništvo CK SKH|Predsjedništva CK SKH]]: prijedlog o raspisivanju slobodnih parlamentarnih izbora (slobodni i višestranački izbori za skupštine društveno-političkih zajednica). Snage su bile podijeljene: četvorica su bili "za", a četvorica "protiv". Naposljetku je pobijedila [[Korčula|korčulanska]] struja: [[Celestin Sardelić]], [[Mladen Žuvela]], [[Stjepko Gugić]] te [[Drago Dimitrović]] (korčulanski zet). Ta je struja na svoju stranu pridobila predsjednika Stanka Stojčevića i odluka je prošla<ref name="Plevnik">[http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/66267/Default.aspx Slobodna Dalmacija] [[Danko Plevnik]]: Celestin Sardelić - Hrvat s kičmom prvi je pokazao zube Miloševiću, 18. kolovoza 2009. Pristupljeno 23. rujna 2012.</ref> tesa sedam glasova "za", među kojima i Stojčevićev i šest "protiv"<ref>Davorka Budimir: [http://www.analihpd.com/download_file.php?file=Anali_2010_Budimir_73_97.pdf Hrvatska politička elita na početku demokratske tranzicije], Anali 2010., str. 81 </ref> i tako su sljedeće 1990. godine održani [[Hrvatski_parlamentarni_izbori_1990.|demokratski izbori]].
Po drugim izvorima, odluka o raspisivanju demokratskih izbora donesena je do početka [[12. kongres SKH|12. kongresa SKH]].<ref name="Dimitrovic">Kljaković, Krunoslav; [http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/73689/Default.aspx ''DRAGUTIN DIMITROVIĆ Nekadašnji sekretar predsjedništva CK SKH: Milošević mi je ponudio autonomiju Dalmacije''], [[Slobodna Dalmacija]], 10. listopada 2009. Preuzeto 13. svibnja 2010.</ref> Predložili su ju [[Dragutin Dimitrović]] i Stanko Stojčević, a poduprlo ju je još 5 ([[Mirjana Poček-Matić]], [[Mladen Žuvela]], [[Celestin Sardelić]] i još dvoje) od 11 članova predsjedništva SKH.<ref name="Dimitrovic"/>
 
== Izvori ==