Komunizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 114:
 
[[Sjeverna Koreja]] i [[Kuba]] su do danas socijalističke zemlje kojima totalitarno vladaju komunističke partije. Neke druge zemlje - najznačajniji su primjeri [[Kina|Kine]] i [[Vijetnam|Vijetnama]] - imaju i nadalje na vlasti komunističke partije, ali se radi postizanja ekonomske efikasnosti u znatnoj mjeri odustalo od zabrane privatnog vlasništva.
 
== Komunizam, državni teror i represija ==
Sustavna represija je redovno obilježje komunističke vladavine: prigodom dolaska na vlast, te kod nekih kasnijih odlučnih reformi provodi se masovni teror (vođa mađarske revolucije 1919. god. [[Bela Kun]] tako osniva "Trupe terora Revolucionarnog vijeća vlade" koje djeluju s parolom "U proleterskoj državi samo oni koji rade, imaju pravo na život!"), a u stabilnijim vremenima se provodi svagdanja represija (koja se očituje u cenzuri, djelovanju političke policije, zabrani kretanja preko državnih zatvora, stavljanja svih građana koji nisu članovi komunističke partije u status građana drugog reda i dr.).
 
U odnosu na socijalne slojeve koji se percipiraju kao osobito neskloni komunizmu - i stoga, kao "neprijatelji", propagira se "klasni rat", o kojemu veliki ruski (i komunistički) književnik [[Maksim Gorki]] progovara 1932. godine: "Klasnu mržnju treba uzgajati kao organsku odbojnost prema neprijatelju kao prema biću niže vrste. Moje je intimno uvjerenje da je neprijatelj jednostavno inferioran, tj. degeneriran ne samo fizički, nego i moralno."
 
Među samim komunistima se periodično provode obračuni, u kojima se eliminira manjinska grupa komunista (za koju se smatra da je "idejno zastranila", jer je u političkom sukobu ostala u manjini) - ubijanjem (tako je primjerice 1949. god. ubijen [[Andrija Hebrang (otac)|Andrija Hebrang]]), slanjem u zatvor (usp. primjer [[Politički logor Goli otok|Političkog logora Goli Otok]], ili slučajeve [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] i [[Stjepan Mesić|Stjepana Mesića]], kasnijih hrvatskih predsjednika) ili u najblažim slučajevima izbacivanjem iz komunističke partije i socijalnom degradacijom (kako se primjerice 1971. godine u Hrvatskoj dogodilo [[Miko Tripalo|Miki Tripalu]], [[Savka Dabčević-Kučar|Savki Dabčević-Kučar]] i mnogim drugim pobornicima "[[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]]").
 
Kao zajednička osobina komunističkih grupa u pogledu vlastitih zločina, opažaju se "zavjere šutnje" - ne samo prikrivanjem dokumenata i grobišta, nego također i aktivnim djelovanjem intelektualaca koji sustavno prikazuju sliku povijesti dolaska komunističkih režima na vlast i njihovih vladavina kao lišenu ili skoro lišenu zločina; makar se uopće ne prikriva fundamentalna nasilnost prema "klasnom neprijatelju".<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=78658 Crna knjiga komunizma" (prikaz zbornika znanstvenih radova objavljenog u Francuskoj 1997. god.)], Neven Šimac, "Crkva u svijetu", Vol.33 No.3 Rujan 1998.</ref>
 
== Rezolucija Vijeća Europe 1481/2006 ==
25. siječnja 2006. u [[Strasbourg]]u parlamentarna skupštine u [[Vijeće Europe|Vijeća Europe]] snažno [[Rezolucija Vijeća Europe 1481/2006|osuđuje zločine]] komunizma. U Rezoluciji se govori: "'' ... Vijeće parlamentarne skupštine Europe danas je osudilo masovna kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima te izrazilo sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina."''