Hrvatski povijesni prostor prije doseljenja Hrvata: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 41:
{{glavni|Hrvatski povijesni prostor prije rimskih osvajanja}}
[[Datoteka:Starogradsko polje.jpg|mini|lijevo|[[Starogradsko polje]] na otoku [[Hvar]]u, s još vidljivim ostatcima podjele zemljišta iz razdoblja grčke kolonizacije, uvršteno je 2008. na [[UNESCO]]-ov popis [[Svjetska baština|svj. kulturne baštine]].]]
[[Iliri]] (grčki ''Ἰλλυρıοί'', ''Illyrioí'', latinski ''Illyrii'') su skupina međusobno srodnih naroda koja je od kraja brončanoga doba i u antičko doba nastavala uglavnom zapadna područja Balkanskoga poluotoka. Na istočnoj jadranskoj obali spominje ih već grčki logograf [[Hekatej]] iz Mileta (oko 500. pr. Kr.). Stoljeće i pol poslije [[Pseudo Skilaks|Pseudo-Skilaks]] navodi imena nekih ilirskih naroda i lokalizira njihova naselja na obalnome pojasu približno od rijeke Krke do Vlore (Vlorë) u Albaniji. Čini se da su se prvotno samo pripadnici jedne etničke skupine, naseljene negdje na granici Epira, zvali Iliri. To su možda [[Plinije Stariji|Plinijevi]]vi »Iliri u užem smislu«. Poslije se naziv proširio na narode sjeverozapadnoga dijela istočne jadranske obale (na [[histri|Histre]] i [[Liburni|Liburne]]) i na narode u unutrašnjosti sve do Drave i Dunava. U znanosti još nije riješeno pitanje geneze i podrijetla Ilira. Ranije hipoteze o njihovu podrijetlu i dolasku iz srednje Europe, s područja unjetičke i lužičke kulture, danas su uglavnom napuštene. Po jednoj hipotezi Iliri bi na [[balkanski poluotok|Balkanskom poluotoku]] bili autohtoni stanovnici jer pokazuju stanovit kontinuitet s nekim prethodnim kulturama. [[Grčka mitologija|Mitologija]] ih je dovodila u vezu s Ilirijem, sinom Kadma i [[harmonija (mitologija)|Harmonije]]. Iliri su prodrli sve do Epira, odakle su se (možda oko 1000. pr. Kr.) prebacili u Italiju i zaposjeli njezinu jugoistočnu obalu (Japigi, Daunijci, Kalabri, Mesap/ijc/i i dr.). Iz Epira su se proširili i u središnju Grčku, pa i na Peloponez, a sjeverno od Epira naselili su dijelove današnje Makedonije i Srbije; možda su sudjelovali i pri osvajačkim pohodima Tračana u Maloj Aziji. Antički pisci ([[Herodijan]], [[Livije]], [[Plinije Stariji|Plinije]], [[Strabon]], [[Teopomp]] i dr.) donose i poneku vijest o fizičkoj konstituciji i o životu Ilira: tvrde za njih da su bili visoka rasta, jaki, dobri ratnici, odani piću, da nisu mnogo pazili na čistoću, da su svake osme godine ponovno dijelili zemljišne posjede. Živjeli su u patrijarhatskim zajednicama, politički razjedinjeni, u međusobnim borbama i u neprijateljstvu s grčkim kolonistima i s Makedoncima, a poslije i s Rimljanima. Živjeli su djelomično u utvrđenim gradinama, a bavili su se poljodjelstvom, lovom i (u primorju) gusarenjem. Nakon upada [[kelti|Kelta]] na Balkanski poluotok neka su se ilirske etničke skupine pomiješale s njima: o [[Japodi]]ma Strabon izričito kaže da je ilirski narod pomiješan s Keltima. Tako su neki narodi, koje antički autori navode kao ilirske, zapravo već ilirsko-keltska mješavina. Na istočnoj obali Jadrana najistaknutiji su ilirski narodi bili [[Histri]] u Istri, a dalje prema jugoistoku [[Liburni]], [[Delmati]], [[Daorsi]], [[Ardijejci]] i [[Plereji]]. U unutrašnjosti zemlje: [[Japodi]] u zaleđu Hrvatskoga primorja; [[Jasi]], [[Kolapijani]], [[Varcijani]] i [[Breuci]] u međurječju Sava–Drava–Dunav.<ref name="Iliri">Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27086 Iliri]</ref>
 
[[Datoteka:Artemida sa Visa.jpg|mini|Brončana glava božice [[Artemida|Artemide]] (4. st. pr. Kr.), primjer visoke kvalitete [[helenizam#Umjetnost|helenističke umjetnosti]] i jedan od malobrojnih izvornih grčkih radova iz toga razdoblja. Čuva se u Arheološkoj zbirci Issa u [[Vis (grad)|Visu]].]]