Kelti: razlika između inačica

Jedan od važnijih zapisa o britanskim Keltima načinio je [[Tacit]], rimski povjesničar i zet prvog [[Stari Rim|rimskog]] namjesnika u [[Britanija (rimska provincija)|Britaniji]] koji je napisao da je stanovništvo koje je živjelo u Britaniji [[barbari|"barbarsko"]], naglašavajući pritom da je razjedinjeno. [[Strabon]], rimski geograf i povjesničar napisao je da je stanovništvo Britanije proizvodilo pšenicu, stoku, [[zlato]], [[srebro]], [[željezo]], [[kositar]], životinjske kože, [[robovlasništvo|robove]] i pse za lov. Važno je naglasiti da [[Rimljani]] nisu osvojili cijelu Britaniju pa stoga nisu imali uvid u sva keltska plemena. [[Gaj Julije Cezar]] smatrao je da "najciviliziraniji stanovnici" žive u obalnim područjima [[Kent]]a, gdje se on iskrcao. Cezar je vjerovao da najveći dio plemena u unutrašnjosti nije uzgajao pšenicu nego da je živio na mlijeku i mesu i odijevao se u životinjsku kožu. Najviše ga se dojmilo njihovo neustrašivo držanje u borbi. Nosili su duge keltske mačeve i borili se bez oklopa na tijelu. Cezar govori da svi [[Briti]] boje tijelo sačem koji im daje modru boju. Nose dugu kosu i briju cijelo tijelo osim glave i gornje usnice.

 

 

Keltska plemena imali su tri glavne klase: ratnike, druide i ratare. Ratovanje je bilo važan dio života pa su ratnici sa sofisticiranim oružjem pripadali aristokraciji.

Cezar je bio prvi koji je opisao i tamošnje žene, te je ustvrdio da ih dijele skupine od 10 do 12 muškaraca, uglavnom očeva i sinova.

 

 

Druidi nisu ostavili pisane zapise pa su njihovi obredi obavijeni velom tajne. Kelti su štovali mnoge bogove i duhove, drveća, stijena i planina. Jedan od najstarijih bogova bio je [[Cernunno]], poznat kao [[gospodar zvijeri]]. Često se prikazivao sa rogovima ili sa rogatim životinjama, kao što su jeleni. Često se prikazivao i kako nosi zlatne ''torce'' i smatra se da predstavlja plodnost i obilje. Poganskim Keltima glava je bila jako važna, kao i broj "3". Jedan od običaja bio je odrezati glavu mrtvom neprijatelju, objesiti je o konjske uzde, a zatim je javno izložiti. To je možda bilo stoga što su druidi vjerovali da je čovjekova duša u njegovoj glavi i mora se pokoriti.

 

Za razliku od mnogih ondašnjih naroda [[Europa|Europe]], Kelti su znali za pismo i ostavili su bezbroj [[epigrafija|epigrafskih]] dokumenata. Koristili su 4 tipa slova: [[grčka]] (posebno na jugu [[Francuska|Francuske]]), iberijska, etrurska i latinična. Najduži je poznati natpis Galski kalendar ([[Calendrier de Coligny]]) pronadjen u [[Apolon]]ovom hramu u francuskom mjestu [[Coligny]], departman Ain, s nekih 200 redova.

 

Kelti su bili ratnički narod, no bili su i nadareni zanatlije i umjetnici. Keltski metalci isticali su se u ukrašavanju oružja, nakita, posuđa i zrcala. Nakon prelaska na kršćanstvo, keltski svećenici na, [[Britansko otočje|Britanskom otočju]] ilustrirali su svete knjige čudesnim detaljima. U [[Lindisfarnsko evanđelje|Lindisfarnskim evanđeljima]] (o.700) ima 45 različiti boja a sve su napravljene od mljeveni minerala ili biljnih bojila. Mnogi najljepši brončani keltski štitovi bili su previše tanki da bi se koristili u bitkama i njihova namjena je bila samo dekorativne prirode. [[Štit Battersea]] vjerojatno se koristio samo vojne smotre. Jedan takav štit pronađen je u rijeci [[Temza|Temzi]] u [[London|Londonu]] 1857.god.

 

U Britaniju je kršćanstvo stiglo tijekom rimske vladavine ali se nije duboko ukorijenilo. Međutim, jedan preobraćenik, [[Sveti Patrik|sv.Patrik]] , nastavio je preobraćivati pogansku keltsku Irsku u 5. st. Nakon toga Kelti su sa oduševljenjem prihvatili ovu vjeru i [[Irska]] je postala kršćansko uporište sljedeća tri stoljeća. [[Keltsko kršćanstvo]] je bilo poznato po strogom redovničkom životu ushićenosti njihovom pobožnošću. Od 6 st. bilo je jednoćelijskih samostana za jednog redovnika, ali i zajednica veličine grada. Nakon što su irski kršćani osnovali samostane u [[Velika Britanija (otok)|Britaniji]], [[Francuska|Francuskoj]],i [[sjeverna Italija|sjevernoj Italiji]], počeli su pokrštavati domorodačko stanovništvo. Redovnici su voljeli učiti i pridonijeli su očuvanju kulture u Europi tijekom kaosa što je uslijedio nakon pada [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] . Irski redovnici djelovali su sa otoka Iona u zapadnoj [[Škotska|Škotskoj]] i stvorili su prekrasnu [[Knjiga Kellsa|''Knjigu Kellsa'']] o. 800.god., s izuzetnim iluminiranim (ukrašenim) slovima.

 

Poganski Kelti su imali bogatu usmenu predaju. Njihove priče obuhvaćaju mitove o moćnim bogovima, kao što su velški Bran Blaženi i irski [[Dagda]] (otac bogova), legende o neustrašivim ratnim junacima, kao što je Culchulain i kralj Artur, te priče o magičnim stvorenjima iz podzemnog svijeta. Budući da Kelti nisu imali pisani jezik, redovnici su kasnije zapisali priče za buduće naraštaje.Prva pisana legenda o velškom čarobnjaku Merlinu govori da je on bio keltski dječak čiji je otac bio vrag. Vrlo rano je otkrio da može proricati budućnost. U kasnijim pričama pojavljuje se kao čarobnjak i učitelj engleskog kralj Artura.

 

Danas se govore i pišu još dvije vrste keltskog jezika: britonski ([[bretonski]], [[velški]] i [[kornvolski]]) te gaelski ([[irski]], [[gelski]], [[manski]]), svi vuku podrijetlo iz zajedničkog drevnog indoeuropskog jezika.

 

Današnji keltski narodi žive na Britanskom otočju i području [[Bretanja|Bretanje]] u Francuskoj. Njihovi predstavnici su: [[Bretonci]], [[Geli]], [[Irci]], [[Kornvolci]], [[Manci]] i [[Velšani]].