Kelti: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 18:
Cezar je bio prvi koji je opisao i tamošnje žene, te je ustvrdio da ih dijele skupine od 10 do 12 muškaraca, uglavnom očeva i sinova.
==
Glavna su vrela za poznavanje keltske religije djela antičkih pisaca ([[Posejdonije]], [[Cezar]], [[Lukan]]), tekstovi na irskom i velškom nastali nakon pokrštavanja, arheološki nalazi (svetišta, grobovi, prikazi bogova), epigrafski spomenici te pučka predaja. Zabilježeno je više od [[Keltska mitologija|300 imena keltskih bogova]], no samo su dva zajednička svim Keltima: vrhovni bog Lug (Lugus, Lugos; njegovo ime nose gradovi [[Lyon]], [[Leiden]] i dr.) i božica majka (matrona, u Walesu Modron). Nebeski je otac u Irskoj vjerojatno bio Dagda (dobri bog), a kod Gala Taranis (bog groma). Bog podzemlja kod Gala znan je kao Sucellos, a bog rata je Esus. Rogato božanstvo Cernunnos gospodar je divljih životinja. Galski bog Ogmios dovodi se u svezu s irskim bogom Ogmom koji je, prema predaji, izumio pismo kojim se se služili [[druidi]] ([[#Pismo i kalendar|ogamsko pismo]]). Božica Danu mati je irskih bogova a božica Don velških. Irska božica Birgit (u galskoj predaji Brigantija, u velškoj Caridwen) zaštitnica je pjesništva i svih umijeća. Epona je božica konjâ (u Galiji i Britaniji štovali su je i rimski vojnici); u Walesu joj odgovara Rhiannon, a u Irskoj Macha. I zemlja se shvaćala kao božanstvo. Kelti su uz to štovali vile, patuljke, svete izvore i dr. te vjerovali u zagrobni život. U keltskoj religiji važnu je ulogu imalo svećenstvo.<ref name="Kelti"/>
[[Druidi]] nisu ostavili pisane zapise pa su njihovi obredi obavijeni velom tajne. Kelti su štovali mnoge bogove i duhove, drveća, stijena i planina. Jedan od najstarijih bogova bio je [[Cernunno]], poznat kao [[gospodar zvijeri]]. Često se prikazivao sa rogovima ili sa rogatim životinjama, kao što su jeleni. Često se prikazivao i kako nosi zlatne ''torce'' i smatra se da predstavlja plodnost i obilje. Poganskim Keltima glava je bila jako važna, kao i broj "3". Jedan od običaja bio je odrezati glavu mrtvom neprijatelju, objesiti je o konjske uzde, a zatim je javno izložiti. To je možda bilo stoga što su druidi vjerovali da je čovjekova duša u njegovoj glavi i mora se pokoriti.
==Mitovi==
Poganski Kelti su imali bogatu usmenu predaju. Njihove priče obuhvaćaju mitove o moćnim bogovima, kao što su velški Bran Blaženi i irski [[Dagda]] (otac bogova), legende o neustrašivim ratnim junacima, kao što je Culchulain i kralj Artur, te priče o magičnim stvorenjima iz podzemnog svijeta. Budući da Kelti nisu imali pisani jezik, redovnici su kasnije zapisali priče za buduće naraštaje.Prva pisana legenda o velškom čarobnjaku Merlinu govori da je on bio keltski dječak čiji je otac bio vrag. Vrlo rano je otkrio da može proricati budućnost. U kasnijim pričama pojavljuje se kao čarobnjak i učitelj engleskog kralj Artura.▼
==Pismo i kalendar==
Za razliku od mnogih ondašnjih naroda [[Europa|Europe]], Kelti su znali za pismo i ostavili su bezbroj [[epigrafija|epigrafskih]] dokumenata. Koristili su 4 tipa slova: [[grčka]] (posebno na jugu [[Francuska|Francuske]]), iberijska, etrurska i latinična. Najduži je poznati natpis Galski kalendar ([[Calendrier de Coligny]]) pronadjen u [[Apolon]]ovom hramu u francuskom mjestu [[Coligny]], departman Ain, s nekih 200 redova.
[[Ogamsko pismo]] (irski ''ogham'') je najraniji [[alfabet]] kojim se zapisivao arhaični oblik staroirskoga jezika. To se pismo sastoji od crtica (za suglasnike) i kružića (za samoglasnike) koji su se urezivali na jednu okomito postavljenu crtu, većinom u smjeru odozdo prema gore. Podrijetlo ogamskoga pisma nije do kraja razjašnjeno, ali redoslijed slova svjedoči o tome da je autor toga pisma poznavao i lat. abecedu. Većina natpisa na ogamskome pismu potječe iz IV., V. i VI. st. Obično su to nadgrobni natpisi na kamenu koji sadrže ugl. osobna imena, a većina ih je pronađena u juž. Irskoj i u zap. Walesu, gdje ima i dvojezičnih, latinsko-ogamskih natpisa. Nakon VI. st. zapisi su na ogamskome pismu rijetki, ali se i dalje susreću u srednjovjekovnim rukopisima.<ref name="Kelti"/>
==Umjetnost i ukrasi==
Kelti su bili ratnički narod, no bili su i nadareni zanatlije i umjetnici. Keltski metalci isticali su se u ukrašavanju oružja, nakita, posuđa i zrcala. Nakon prelaska na kršćanstvo, keltski svećenici na, [[Britansko otočje|Britanskom otočju]] ilustrirali su svete knjige čudesnim detaljima. U [[Lindisfarnsko evanđelje|Lindisfarnskim evanđeljima]] (o.700) ima 45 različiti boja a sve su napravljene od mljeveni minerala ili biljnih bojila. Mnogi najljepši brončani keltski štitovi bili su previše tanki da bi se koristili u bitkama i njihova namjena je bila samo dekorativne prirode. [[Štit Battersea]] vjerojatno se koristio samo vojne smotre. Jedan takav štit pronađen je u rijeci [[Temza|Temzi]] u [[London|Londonu]] 1857.god.
U ranome razdoblju (oko 800. pr. Kr.) nastala je [[halštatska kultura]] (po nalazištu [[Hallstatt]] u srednjoj Austriji) sa znatnim grčkim i etrurskim utjecajima. Glavna su joj obilježja linearna shematizacija s apstraktnom ornamentikom; neka vrst onodobnoga »nadrealizma«. Najčešći su utilitarni i obredni predmeti rađeni u bronci, zlatu i, rijetko, srebru ukrašeni dragim kamenjem (obredna posuda iz Gundestrupa). U mlađoj [[latenska kultura|latenskoj kulturi]] (po nalazištu La Tène; oko 400. pr. Kr.) pojavila se skulpturalna plastika (Hermes iz Roquepertusea, III. st. pr. Kr.). U razdoblju oko 200. pr. Kr. čest su motiv ljudske glave (reljef s više glava iz Provanse). Keltska umjetnost završava tzv. oppida-civilizacijom (lat. ''oppidum'': utvrđeni gradić); značajni su predmeti rađeni na lončarskom kolu.<ref name="Kelti"/>
==Kršćanstvo==
U Britaniju je kršćanstvo stiglo tijekom rimske vladavine ali se nije duboko ukorijenilo. Međutim, jedan preobraćenik, [[Sveti Patrik|sv.Patrik]] , nastavio je preobraćivati pogansku keltsku Irsku u 5. st. Nakon toga Kelti su sa oduševljenjem prihvatili ovu vjeru i [[Irska]] je postala kršćansko uporište sljedeća tri stoljeća. [[Keltsko kršćanstvo]] je bilo poznato po strogom redovničkom životu ushićenosti njihovom pobožnošću. Od 6 st. bilo je jednoćelijskih samostana za jednog redovnika, ali i zajednica veličine grada. Nakon što su irski kršćani osnovali samostane u [[Velika Britanija (otok)|Britaniji]], [[Francuska|Francuskoj]],i [[sjeverna Italija|sjevernoj Italiji]], počeli su pokrštavati domorodačko stanovništvo. Redovnici su voljeli učiti i pridonijeli su očuvanju kulture u Europi tijekom kaosa što je uslijedio nakon pada [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] . Irski redovnici djelovali su sa otoka Iona u zapadnoj [[Škotska|Škotskoj]] i stvorili su prekrasnu [[Knjiga Kellsa|''Knjigu Kellsa'']] o. 800.god., s izuzetnim iluminiranim (ukrašenim) slovima.
==
Današnji keltski narodi žive na Britanskom otočju i području [[Bretanja|Bretanje]] u Francuskoj. Njihovi predstavnici su: [[Bretonci]], [[Geli]], [[Irci]], [[Kornvolci]], [[Manci]] i [[Velšani]]. Danas se govore i pišu još dvije vrste keltskog jezika: britonski ([[bretonski]], [[velški]] i [[kornvolski]]) te gaelski ([[irski]], [[gelski]], [[manski]]), svi vuku podrijetlo iz zajedničkog drevnog indoeuropskog jezika. [[Keltski jezici]] najzapadnija su potporodica indoeuropskih jezikâ. Njihovi spomenici prate se od VI. st. pr. Kr., kada su nastali najstariji lepontski natpisi, pronađeni u talijanskih Alpama, do danas, kada je većina keltskih jezika u izumiranju, a mnogi su već izumrli.<ref name="Kelti"/>
▲Poganski Kelti su imali bogatu usmenu predaju. Njihove priče obuhvaćaju mitove o moćnim bogovima, kao što su velški Bran Blaženi i irski [[Dagda]] (otac bogova), legende o neustrašivim ratnim junacima, kao što je Culchulain i kralj Artur, te priče o magičnim stvorenjima iz podzemnog svijeta. Budući da Kelti nisu imali pisani jezik, redovnici su kasnije zapisali priče za buduće naraštaje.Prva pisana legenda o velškom čarobnjaku Merlinu govori da je on bio keltski dječak čiji je otac bio vrag. Vrlo rano je otkrio da može proricati budućnost. U kasnijim pričama pojavljuje se kao čarobnjak i učitelj engleskog kralj Artura.
Tradicionalno se keltski jezici dijele na P-keltsku i Q-keltsku granu, prema odrazu indoeuropskoga glasa *kw, koji u P-keltskim jezicima prelazi u p, a u Q-keltskima ostaje kw ili k (c). P-keltski su jezici, prema toj podjeli, [[lepontski]] (ili lepontijski, govorio se u talijanskim Alpama u I. tisućljeću pr. Kr.), galski (predrimski jezik današnje Francuske, koji se govorio i u sjevernoj Italiji i dijelovima Podunavlja), te britski (ili [[britonski]]), koji se govorio u Britaniji prije anglosaskog osvajanja toga otoka u V. st. Iz britskoga su se razvili [[velški]] (ili kimrički, posvjedočen od VI. st.), [[bretonski]] (jezik koji su izbjeglice iz Britanije donijeli u Bretanju u V. st.) i [[kornvolski]] (ili kornički, izumrli jezik pokrajine [[Cornwall]], koji se govorio do XVIII. st.). Nejasno je treba li slabo posvjedočeni [[northumbrijski]] smatrati samostalnim britskim jezikom ili dijalektom starovelškoga. Q-keltsku granu, prema tradicionalnoj podjeli, čine [[keltiberski]] (jedan od predrimskih jezika današnje Španjolske) i [[goidelski]]. Iz (pra)goidelskoga su se razvili [[irski]], [[škotski]] (jezik irskih doseljenika u zapadnoj Škotskoj, koji se u srednjem vijeku proširio na cijeli sjever Škotske) i [[manski]] (jezik otoka Man u Irskome moru, izumro 1974.). Danas su od keltskih jezika živi [[irski]] (uz engleski službeni jezik Republike Irske), [[velški]] (koji stječe sve službeniji status u Walesu), [[bretonski]] (bez ikakva javnog statusa u Bretanji) i [[škotski]], koji je zapravo u izumiranju, a govori se još u dijelovima Škotskoga visočja i na Hebridima. O broju govornika pojedinih keltskih jezika postoje vrlo različite procjene, osobito u Bretanji, gdje nema službenih statistika.<ref name="Kelti"/>
U novije doba predložena je i alternativna podjela keltskih jezika, koju prihvaća sve veći broj lingvista. Prema toj podjeli iz prakeltskoga se najprije izdvojio keltiberski, a preostali keltski jezici dijele se na dvije skupine: otočnu i kontinentalnu. Kontinentalni su keltski jezici galski i lepontski, dok otočne keltske jezike čine britski i goidelski jezici. Podjela britskih i goidelskih jezika u cjelini je nesporna, i podudara se u obje klasifikacije. Keltski jezici mnoge osobine dijele s italskima (italičkima), no ne treba ih smatrati dijelom »italsko-keltske« potporodice. Osim italskima, u dijalekatskom su smislu keltski jezici osobito bliski germanskim jezicima.<ref name="Kelti"/>
U odnosu spram indoeuropskoga prajezika, najstariji keltski jezici (ospbito galski i staroirski) pokazuju mnoge arhaične crte: očuvali su tragove laringalnih suglasnika (npr. ispred slogovnih sonanata), prijevoj, zadržali su indoeuropsku deklinaciju (u goidelskom, ali ne i u britskom), dvojinu (dual), sva tri gramatička roda (muški, ženski i srednji), a glagolski sustav izvanredno je složen i čuva tragove brojnih indoeuropskih tvorbi: injunktiva, deziderativa, atematskih prezenta, perfekta itd. S druge strane, u staroirskom se razvila oprjeka između tzv. apsolutne i konjunktne glagolske promjene, koja ne postoji ni u jednom drugom indoeur. jeziku (premda ima tragova njezina postojanja u velškom), a koja čini glagolski sustav izvanredno kompliciranim.<ref name="Kelti"/>
Među inovativnim osobinama keltskih jezika treba navesti razvoj konsonantskih mutacija, morfonološke pojave koja je izvanredno rijetka u jezicima svijeta: na početku riječi sustavno se smjenjuju različite klase suglasnika ovisno o morfološkim i sintaktičkim obilježjima riječi ili sintaktičke konstrukcije koja prethodi u rečenici. Konsonantske mutacije vrlo su razvijene u otočnim keltskim jezicima, no nije poznato jesu li postojale i u kontinentalnima. Otočni keltski jezici odlikuju se razgranatom upotrebom glagolskih imenica umjesto zavisnih rečenica, a poredak sintaktičkih kategorija u njima je S(ubjekt) O(bjekt) V (glagol).<ref name="Kelti"/>
==Kelti u Hrvatskoj==
| |||