Kelti: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 6:
{{legenda|#1a8000|područja u kojima su danas većinski govore [[keltski jezici]].}}
]]
'''Kelti''', skupni naziv za plemena i narode koji su živjeli na sadašnjim područjima [[Velika Britanija|Velike Britanije]], [[Irska|Irske]], [[Belgija|Belgije]], [[Francuska|Francuske]], [[Švicarska|Švicarske]] pa sve do [[Ukrajina|Ukrajine]], a miješajući se s ostalim narodima stigli su potom i do [[Panonija|Panonije]]. Na prostoru današnje Hrvatske susreću se materijalni tragovi triju skupina Kelta. Istočni su Kelti [[Skordisci]] uglavnom u Posavini, a zapadni [[Taurisci]] oko slovenske granice i na sjeveru [[Boji]] u Međimurju, Prekomurju i Gradišću. Jezično Kelti čine posebnu granu [[Indoeuropljani|indoeuropske]] etno-lingvističke porodice. U kopnenom dijelu [[Zapadna Europa|zapadne Europe]] bili su poznati pod imenom Gali, a područje njihovog naseljavanja [[Galija (rimska provincija)|Galija]].
 
U klasično antičko doba su Rimljani u doba republike imali prve dodire i sukobe s Keltima već u sjevernoj Italiji, gdje su su se keltski Gali u 6. i 5. stoljeću naselili sjeverno od rijeke Pada (Po). Potom su se Rimljani u daljem osvajanju današnje Francuske sukobili s glavninom Kelta u [[Galija (rimska provincija)|Galiji]] pod njihovim najjačim vojskovođom ''Vercingetoriksom'', pa o tim Galskim ratovima sve do [[Cezar]]a postoji niz rimskih zapisa s najviše detalja o Keltima, među kojima je najpoznatiji i naopsežniji latinski tekst ''De bello Gallico'' u više svezaka.
Redak 15:
 
==Povijest==
[[Datoteka:Hallstatt LaTene.png|thumb|360px|left|Pregled [[halštatska kultura|halštatske]] i [[latenska kultura|latenske kulture]]:
{{legenda|#f6bc0a|Jezgra halštatske kulture (800. pr. Kr.)}}
{{legenda|#d5c089|Rasprostranjenost halštatske kulture (do 450. pr. Kr.)}}
{{legenda|#80da34|Jezgra latenske kulture (450. pr. Kr.)}}
{{legenda|#9bce9b|Rasprostranjenost latenske kulture (do poč. I. st. po Kr.)}}]]
Kelti (lat. ''Celtae'' i ''Galli'',<ref name="Kelti">Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31134 Kelti]</ref> grč. ''κελτοί'')<ref name="Kelti Istra">Istarska enciklopedija (LZMK) - [http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1349 Kelti]</ref> su skupina [[indoeuropljani|indoeuropskih]] narodâ, naseljenih potkraj II. i u poč. I. tisućljeća pr. Kr. na prostranu području sjeverno od [[marna|Marne]].<ref name="Kelti"/> Matični prostor bile su im današnje Njemačka i Francuska, odnosno prostor zapadne [[halštatska kultura|hallstattske kulture]], odakle se sred. I. tisućljeća pr. Kr. sele prema istoku i zapadu, gdje preslojavaju starosjedioce.<ref name="Kelti Istra"/> Odatle je počelo njihovo širenje na jug, po Galiji (''Gali'') i Pirenejskome poluotoku (''Keltiberi''). Za velike seobe u V. st. pr. Kr. prešli su u Britaniju, proširili se po zapadnoj i srednjoj Njemačkoj, osvojili gornju Italiju (''[[Cisalpinska Galija|Gallia Cisalpina]]'') i 387. pr. Kr. prodrli do [[Rim]]a.<ref name="Kelti"/> Osvojili su Rim, ali su ga i napustili nakon što im je plaćena otkupnina. Posebno ih je privlačilo bogatstvo Italije i [[stara Grčka|Grčke]]. Pod utjecajem [[umjetnost stare Grčke|grčke]] i [[etrurska umjetnost|etrurske umjetnosti]] vladajući sloj kasnohallstattskih "knezova" stvara [[latenska kultura|latensku kulturu]] (''La Tenne'') mlađega [[željezno doba|željeznoga doba]]. Tijekom V. st. pr. Kr. mijenjaju naoružanje i način borbe (od kratkoga bodeža prelaze na dugi mač, koplje, veliki drveni ili kožni štit s metalnim umbom), nošnju i ukrase, koriste se lončarskim kolom u izradbi keramike. U pisanim se izvorima spominju kao opasni ratnici, osvajači i pljačkaši, što dokazuju mnogobrojni grobovi s oružjem.<ref name="Kelti Istra"/>
 
Line 20 ⟶ 25:
 
==Društvo==
{{dvostruka slika|right|Bund-ro-altburg.jpg|170|Celtic settlement-Open-Air Archaeological Museum Liptovska Mara - Havranok,Slovakia.jpg|170|Rekonstrukcija naselja iz kasnoga latenskog razdoblja u [[Altburg]]u, [[Falačko Porajnje]] (1. st. pr. Kr.)|Rekonstrukcija naselja iz kasnoga latenskog razdoblja u [[Havranok]]u, Slovačka (2.–1. st. pr. Kr.).}}
 
Keltska plemena imali su tri glavne klase: ratnike, druide i ratare. Ratovanje je bilo važan dio života pa su ratnici sa sofisticiranim oružjem pripadali aristokraciji.
Rimljani su identificirali 12 plemena u dijelovima Britanije koje su osvojili. U svakom je plemenu na jednom kraju društvenog spektra bila [[aristokracija]] koja je vjerojatno bila oslobođena svakodnevnih poslova u polju, a na drugom kraju bili su [[ratari]]. U društvenoj organizaciji izdvaja se svećenički stalež druida, koji ima (donekle slično indijskim [[brahmani]]ma) i snažnu javnu i opću kulturnu funkciju. [[Druidi]] su bili svećeničko društvo mudraca ili proroka koji su, osim što su podučavali mladež, mogli donositi i presude u sporovima među odraslima. Oni su imali javnu ulogu u zajednici i za to su bili plaćeni u novcu ili naravi. Cezar je vjerovao da su imali svetišta u prirodi, u hrastovim šumama, gdje su [[Mjesec]] i hrastova stabla (i katkad [[imela]]) igrali važnu ulogu u njihovim obredima. Bili su i vjerske vođe koji su često vladali životom i smrću ostalih pripadnika plemena. Druidi su razvili i vlastito (isprva tajno) [[#Pismo|ogamsko pismo]]. Ratari su uzgajali stoku i obrađivali zemlju željeznim oruđem te održavali kompletno gospodarstvo. Kelti su živjeli u utvrđenim logorima zvanima ''hillfort''. Iako su građene za obranu, te utvrde su i ujedno i mjesto trgovine i vjerska svetišta-neke su čak prerasle i u gradove. Svako je pogansko keltsko pleme imalo svoga kralja, a možda čak i svoje bogove. Vješti metalci vjerojatno su imali visok status. Cezar je bio prvi koji je opisao i tamošnje žene, te je ustvrdio da ih dijele skupine od 10 do 12 muškaraca, uglavnom očeva i sinova.<ref name="Proleksis">Opća i nacionalna enciklopedija - [http://proleksis.lzmk.hr/30655/ Kelti]</ref>
 
==Religija==
[[Datoteka:An Arch Druid in His Judicial Habit.jpg|mini|250px|lijevo|Ilustracija [[druid]]a iz knjige "The Costume of the Original Inhabitants of the British Islands" S.R. Meyricka i C.H. Smitha (1815.)]]
Glavna su vrela za poznavanje keltske religije djela antičkih pisaca ([[Posejdonije]], [[Cezar]], [[Lukan]]), tekstovi na irskom i velškom nastali nakon pokrštavanja, arheološki nalazi (svetišta, grobovi, prikazi bogova), epigrafski spomenici te pučka predaja. Zabilježeno je više od [[Keltska mitologija|300 imena keltskih bogova]], no samo su dva zajednička svim Keltima: vrhovni bog Lug (Lugus, Lugos; njegovo ime nose gradovi [[Lyon]], [[Leiden]] i dr.) i božica majka (matrona, u Walesu Modron). Nebeski je otac u Irskoj vjerojatno bio Dagda (dobri bog), a kod Gala Taranis (bog groma). Bog podzemlja kod Gala znan je kao Sucellos, a bog rata je Esus. Rogato božanstvo Cernunnos gospodar je divljih životinja. Galski bog Ogmios dovodi se u svezu s irskim bogom Ogmom koji je, prema predaji, izumio pismo kojim se se služili [[druidi]] ([[#Pismo i kalendar|ogamsko pismo]]). Božica Danu mati je irskih bogova a božica Don velških. Irska božica Birgit (u galskoj predaji Brigantija, u velškoj Caridwen) zaštitnica je pjesništva i svih umijeća. Epona je božica konjâ (u Galiji i Britaniji štovali su je i rimski vojnici); u Walesu joj odgovara Rhiannon, a u Irskoj Macha. I zemlja se shvaćala kao božanstvo. Kelti su uz to štovali vile, patuljke, svete izvore i dr. te vjerovali u zagrobni život. U keltskoj religiji važnu je ulogu imalo svećenstvo.<ref name="Kelti"/>
 
Line 30 ⟶ 36:
 
==Mitovi==
{{dvostruka slika|right|0877 Keltische Frau im 3. Jh. v. Chr.JPG|170|0910 Tracht der Kelten in Südpolen im 3. Jh. v. Chr.JPG|170|Keltski kostimi u Przeworskoj kulturi (3. st. pr. Kr., [[latenska kultura|latensko razdoblje]]), Arheološki muzej u Krakovu.}}
Poganski Kelti su imali bogatu usmenu predaju. Njihove priče obuhvaćaju mitove o moćnim bogovima, kao što su velški Bran Blaženi i irski [[Dagda]] (otac bogova), legende o neustrašivim ratnim junacima, kao što je Culchulain i kralj Artur, te priče o magičnim stvorenjima iz podzemnog svijeta. Budući da Kelti nisu imali pisani jezik, redovnici su kasnije zapisali priče za buduće naraštaje.Prva pisana legenda o velškom čarobnjaku Merlinu govori da je on bio keltski dječak čiji je otac bio vrag. Vrlo rano je otkrio da može proricati budućnost. U kasnijim pričama pojavljuje se kao čarobnjak i učitelj engleskog kralj Artura.
 
Line 38 ⟶ 45:
 
==Umjetnost i ukrasi==
[[Datoteka:Ccross.png|mini|desnolijevo|170px|Keltski križ]]
Kelti su bili ratnički narod, no bili su i nadareni zanatlije i umjetnici. Keltski metalci isticali su se u ukrašavanju oružja, nakita, posuđa i zrcala. Nakon prelaska na kršćanstvo, keltski svećenici na, [[Britansko otočje|Britanskom otočju]] ilustrirali su svete knjige čudesnim detaljima. U [[Lindisfarnsko evanđelje|Lindisfarnskim evanđeljima]] (o.700) ima 45 različiti boja a sve su napravljene od mljeveni minerala ili biljnih bojila. Mnogi najljepši brončani keltski štitovi bili su previše tanki da bi se koristili u bitkama i njihova namjena je bila samo dekorativne prirode. [[Štit Battersea]] vjerojatno se koristio samo vojne smotre. Jedan takav štit pronađen je u rijeci [[Temza|Temzi]] u [[London|Londonu]] 1857.god.