Hrvatski božićni običaji: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura
Redak 1:
{{izdvojeni članak|prosinac 2011.}}
[[Datoteka:Bozicni obicaji u Hrvatskoj EMZ 300109.jpg|mini|Božićni običaj prikazan u [[Etnografski muzej u Zagrebu|Etnografskom muzeju u Zagrebu]]]]
'''Hrvatski božićni običaji''' dio su [[Hrvatska|hrvatske]] tradicije. Uz slavlje [[Božić]]a razvili su se brojni običaji poput kićenja [[božićno drvce|božićnog drvca]] na [[Badnjak]], odlaska na misu polnoćku, pjevanja [[Božićne skladbe|božićnih pjesama]] i darivanja. Prije Božića, vrijeme je priprave, koje traje oko mjesec dana od početka [[došašće|došašća]]. Predvladavaju osjećaji iščekivanja, [[nada|nade]] i čežnje. Posebno se obilježavaju dani [[Sveta Barbara|sv. Barbare]], [[Sveti Nikola|sv. Nikole]], [[Sveta Lucija|sv. Lucije]] i [[Sveti Toma Apostol|sv. Tome]]. Božićna [[pšenica]] sije se na sv. Barbaru ili sv. Luciju. [[Djeca]] se posebno raduju sv. Nikoli, kada dobivaju poklone u [[čizme|čizmice]], a zločesta djeca šibu od Krampusa. U nekim krajevima postoje običaji djetinjci, materice i očići, koji se događaju u tri tjedna do Božića. Brojni običaji za cilj imaju [[želja|želju]] za [[blagostanje]]m, dobrim [[urod]]om, [[napredak|napretkom]] i dobrim [[zdravlje]]m. [[Badnjak]] je bogat raznim običajima poput unošenja slame u kuću, svečanog uređenja blagdanskog [[stol]]a, pripreme božićne hrane i odlaska na [[Misa|sv. misu]] polnoćku. [[Božić]] je dan, kada se s puno [[radost]]i, nade i žara u svečanom, veselom raspoloženju slavi [[Isusovo rođenje]]. Proslavlja se u krugu [[obitelj]]i, a slijedećisljedeći dan na dan [[Sveti Stjepan Prvomučenik|sv. Stjepana]] posjećuju se rođaci, prijatelji i susjedi i s njima se svečano proslavlja uz bogatu trpezu. Na [[Sveti Ivan Evanđelist|svetog Ivana]], narednog dana, blagoslivljalo se [[vino]], a slama se iznosila iz doma i postavljala na voćke, da bi bolje rodile naredne godine. Na dan [[Nevina dječica|Nevine dječice]], koji je slijedećisljedeći dan, čest je običaj tzv. šibanja, kada bi se ljudi lagano udarali vrhovima šiba, obilježavajući bol ubijene dječice. Djeca su se blagoslivljala na misama. Na Novu godinu međusobno bi se čestitalo, ali bi ugođaj bio manje intiman za razliku od božićnog.
 
Svršetak dvanaestodnevnice, dvanaest božićnih dana, blagdan je [[Sveta tri kralja]] ili [[Bogojavljenje|Bogojavljenja]]. Na taj se dan spominjemo triju mudraca koji su darivali [[Isus]]a, odlazi se na misu, skidaju se ukrasi te završava blagdansko razdoblje. Blagoslivljaju se kuće za narednu godinu, a blagoslovljenom su se vodom blagoslivljali i vrtovi te buduće ljetine. Često su božićne pjesme pjevali tzv. zvjezdari odjeveni u tri kralja noseći zvijezdu. Za očuvanje hrvatskih božićnih običaja od zaborava najviše se zalagao [[Antun Radić]], utemeljitelj [[Hrvatska|hrvatske]] [[etnografija|etnografije]].