Ivica Račan: razlika između inačica

Dodana 5.492 bajta ,  prije 8 godina
kritike
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
kritike
Redak 82:
 
[[11. travnja]] podnosi ostavku na mjesto predsjednika SDP-a. Idućeg dana stanje mu se još više pogoršava, a mediji preuranjeno objavljuju njegovu smrt. [[13. travnja]] objavljeno je da Račan tek povremeno dolazi k svijesti i da jedino još prima jake analgetike. Umro je 29. travnja 2007. u 3.05 sati.
{{Commonscat}}
 
== Ocjene ==
 
Prvi predsjednik Republike [[Franjo Tuđman]] poštovao je Ivicu Račana, o čemu svjedoči Hrvoje Šarinić: ''"Račana je, rekao bih, u toj plejadi bivših, preobučenih, reformiranih komunista najviše cijenio. Govorio je da je Račan u Beogradu svojim ponašanjem branio hrvatske interese, kao što je Kučan branio slovenske, te da je uvijek bio umjeren i staložen."''<ref>Ivica Radoš, Tuđman izbliza, Profil, Zagreb, 2005. str. 193</ref>
 
Nasuprot ovoj, možda zastarjeloj, povoljnoj ocjeni Račanova političkog suparnika o Račanu nalaze se novije, oprečne ocjene, prva o nečinjenju odnosno dopuštanju oduzimanja oružja Teritorijalne obrane Hrvatske, kad je između dva kruga prvih demokratskih izbora u tadašnjoj SFRJ 1990. SKH-SDP predala JNA oružje Teritorijalne obrane temeljem odluke koju je donio Generalštab JNA, tj. potpisao je ratni zločinac Blagoje Adžić.<ref>[http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2242009/domrat.asp "Izvješće Komande 32. korpusa OS SFRJ Komandi 5. vojne oblasti", prezentacija dokumenta od 18.5.1990. na mrežnim stranicama časopisa "Hrvatski vojnik"], pristupljeno 27.1.2013.</ref> ''"To je bila velika količina pješačkog, protuoklopnog i protuzračnog oružja, te lako topništvo. Tim oružjem se moglo naoružati na desetine tisuća ljudi i bitno olakšati obrana Hrvatske. Za razliku od SKH-SDP, Savez komunista Slovenije odbio je predati oružje slovenskog naroda u ruke JNA odlučnim odbijanjem i organiziranjem otpora neprijatelju."''<ref>[http://narod.hr/hrvatska/palo-veliko-skladiste-oruzja-jamadol-kod-karlovca-u-ruke-hrvatske-vojske Palo veliko skladište oružja Jamadol kod Karlovca u ruke Hrvatske vojske], objavljeno 5. studenoga 2014., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
Odgovornost Račanu eksplicitno pripisuje [[Andrija Hebrang (sin)|Andrija Hebrang]]: ''"Ivica Račan je izručio 200.000 komada oružja JNA jer se to od njega tako tražilo iz Beograda, iako se isto tražilo i od Slovenaca, ali oni su to odbili učiniti. Tako je razoružao hrvatski narod i predao agresoru oružje koje je pripadalo nama, a koje su platili hrvatski porezni obveznici."''<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/230958/Default.aspx Hebrang u Splitu promovirao knjigu: Račan i Budimir pomogli su agresoru], Saša Ljubičić, objavljeno 20. prosinca 2013., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
 
Oštrije su ocjene koje iznosi Tihomir Dujmović: ''"U ovom trenutku razvidno je da se u samom vrhu hrvatske komunističke partije prije svake egzekucije davalo suglasnost da se nekome sjekirom razbije lubanja. Na čelu tog tijela je stajao Ivica Račan od 1972. do 1980. Bude li se na suđenju Perkoviću rasvijetlila ta priča kako se partija držala u tim pitanjima – to će označiti notu pisanja potpuno nove povijesti jer ne možemo čovjeka koji je davao odobrenja za udbaške likvidacije zvati čovjekom moderne hrvatske demokracije, kako ljevica zove Ivicu Račana."''<ref>[http://narod.hr/hrvatska/intervju-tihomir-dujmovic Tihomir Dujmović: djeca ne moraju odgovarati za grijehe očeva, no bi li Ivo Josipović bio predsjednik da mu je otac bio domobranski ili ustaški časnik?], Davorka Gašparović, objavljeno 21. listopada 2014., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
Nakon Tuđmanove smrti počela je [[detuđmanizacija]], [[Stjepan Mesić|Mesić]] je nakon otvorenog pisma u kojem upozoravaju na kriminalizaciju Domovinskog rata smijenio 7 aktivnih generala.<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000930/novosti.htm U "prisilnu" mirovinu upućeni su admiral Davorin Domazet Lošo, general bojnik Mirko Norac, general pukovnik Krešimir Ćosić, general pukovnik Ante Gotovina, general bojnik Damir Krstičević, general bojnik Ivan Kapular, general bojnik Milenko Filipović i to odlukom Vrhovnog zapovjednika, Predsjednika države koja se temelji na Ustavu, te Zakonu o službi u Oružanim snagama], objavljeno 30. rujna 2000., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
Mesićevu rabotu dovršio je Račan, ''"Tuđmanovu pomirbu uništio je najprije Stipe Mesić onim nevjerojatnim izbacivanjem desetak najvažnijih generala Hrvatske vojske iz same vojske, nakon toga su bivši oficiri JNA potpuno preuzeli kontrolu nad vojskom i to traje do danas. Potom je Račan uništio [[HIS]] u onoj besramnoj akciji uništenja obavještajnog sustava koji je tek uhvatio nešto korijena i počeo se odmicati od starih udbaških kadrova. Račan je proces vratio na početak, a povratak starih udbaša u obavještajnu strukturu je nakon toga bio opća pojava. Rušenjem [[Vjesnik]]a, onakvom suspektnom prodajom Večernjeg lista i izbacivanjem nekoliko desetina novinara hrvatske provenijencije s HTV-a Račan je najveći dio medija stavio pod izravnu kontrolu, danas je ta situacija još gora. Biranim pravosudnim akcijama uglavnom su tajkuni desne provenijencije završavali u zatvoru, a sada sa predstečajnim nagodbama još je jednom i u ideološkom kontekstu temeljito pročišćena gospodarska scena. Kad je ova vlast još i ukinula pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom na Bleiburgu, to je bio znak da su i tamo izvjesili svoju zastavu i da je uništen i zadnji simbol Tuđmanove pomirbe."''<ref>[http://www.hkv.hr/razgovori/18865-t-dujmovic-kljucno-je-pitanje-tko-moze-pobijediti-josipovica-i-sdp.html Razgovor s novinarom i publicistom Tihomirom Dujmovićem], Davor Dijanović, objavljeno 6. studenoga 2014., pristupljeno 14. svibnja 2015.</ref>
 
{{Commonscat}}
== Izvori ==
{{izvori}}