Eklekticizam: razlika između inačica

Eklekticizam se ponekad može činiti neelegantan i kompliciran, a eklektičar je ponekad kritiziran zbog nedostatka dosljednosti u svoje mišljenje. No, to je uobičajeno u mnogim područjima istraživanja. Na primjer, većina [[psiholog]]a prihvaća određene aspekte [[biheviorizam|biheviorizma]], ali ne pokušava koristiti tu teoriju da objasni sve aspekte ljudskog ponašanja<ref>Ivan Vidanović, ''Rečnik socijalnog rada''</ref>.

 

 

 

 

{{citat|Eklektizam se u svakom razdoblju i mjestu držao superiornijim od prijašnjih doktrina jer je, dolazeći posljednji na scenu, pronašao najdalje horizonte već otvorene za nj; ali ovo djelomično ide samo dotle da dokaže impotentnost eklektizma. Ljudi koji toliko vremena troše na razmišljanje nisu potpuni ljudi: njima nedostaje element strasti. Bez obzira koliko je on bistar, eklektičar je samo naoko čovjek; jer je on čovjek bez ljubavi, Dakle on nema ideala ...; niti zvijezde niti kompasa. Dvojba je odvela neke umjetnike da prose od svih drugih umjetnosti. Eksperiment s kontradiktornim značenjem, upetljanost jedne umjetnosti u drugu, važnost poezije, pameti, i osjećaja u slikanju – sav ovaj moderni jad su poroci eklektičara.|[[Charles Baudelaire]]<ref>Anthony F. Janson, ''Postmodernism, in Janson's History Of Art'', 1999.</ref>}}

==Izvori==

{{izvori}}