Hotel Bulić: razlika između inačica

----

 

Prvo postavljanje Copijeva ([[Raul Damonte Botana]]) djela u Hrvatskoj. Copi je kao autor pod velikim utjecajem [[Alfred Jarry|Alfreda Jarrya]] mnoga njegova djela su stilski označena groteskom i apsurdom, osim njegovog teksta, u predstavi se koriste i fragmenti tekstova [[Heiner Müller|Heinera Müllera]] i [[Friedrich Nietzsche|Friedricha Nietzschea]]. Radnja prati posljednje dane života [[Evita Peron|Evite Peron]] koja boluje od raka. Njezina majka, Peron, jedan ministar i bolničarka pomažu joj umrijeti. Međutim, zaplet je kriminalistički: generali u čizmama od štrasa stavljaju otrov u čaše šampanjca, njena majka, hitno se vrativši s Azurne obale, krade njezin broj sefa u Švicarskoj dok gomila očekuje njezin leš kako bi ga kanonizirali. Međutim, Evita se priprema za bijeg i prerušena u Mickeya Mousa bježi kroz kanalizaciju.

Predstavu je režirala Senka Bulić, a izvodili su je: [[Ana Begić]], [[Darko Japelj]], [[Jelena Miholjević]], [[Kristijan Beluhan]], [[Miroslav Manojlović]], [[Nina Violić]].

 

Predstava nastaje u hrvatsko-francusko-slovenskoj koprodukciji (Theatre National de Bretagne/Rennes, Mini Teater/Ljubljana, Novo kazalište/Zagreb, Zadar snova, ARL/Dubrovnik, Kazalište Hotel Bulić, Scena Amadeo/Zagreb), u režiji [[Ivica Buljan|Ivice Buljana]] i po tekstu [[Bernard Marie Koltes|Bernarda Marie Koltesa]] koji nastao prema početnom dijelu nikada dovršene [[Jerome David Salinger|Salingerove]] trilogije o obitelji Glass ''Seymour: uvod'', izvodili su je [[Marko Mandić]] i [[Senka Bulić]].

Radnja se odvija u [[New York City, New York|New Yorku]] [[1964]]. gdje nakon samoubojstva mladića po imenu Riđi, mlada udovica dolazi u kuću njegove obitelji, a sam Riđi ne može odoljeti prilici da se kao duh vrati među ukućane i obračuna se s njima.

 

''Prostor izvedbe je organiziran kroz svjetlosne otoke, obilježene samo fragmentarnim rekvizitima, a izvedba, kako kažu autori, u «glumačku histeriju» naslovnog para, uvlači i gledatelje, koje izvođači individualno kontaktiraju, mole za pomoć i uključuju u igru.

Izvođači također s vremena na vrijeme, osim što kroz predstavu mijenjaju uloge, uskaču i u ulogu gledatelja, promatrajući zajedno s ostatkom publike što radi onaj drugi, te kako svjedoče odvijanju radnje, koja se pripovijeda u osnovnim crtama fabule.''<ref>Teatar.hr</ref>

Predstava je nastala u režiji [[Ivica Buljan|Ivice Buljana]], izvedbi [[Senka Bulić|Senke Bulić]] i [[Marko Mandić|Marka Mandića]] te u suradnji sa Mini teatrom.

 

Predstava je nastala na temelju predloška [[Elfriede Jelinek]] koji je nastao kao prerada, odnosno odgovor na slabo poznatu dramu Rosamunde, [[Furstin von Zypern]] autorice iz doba romantizma [[Helmine von Chezy]], za koju je scensku glazbu napisao [[Franz Schubert]]. [[Elfriede Jelinek|Jelinek]] je Rozamundi namijenila ulogu neuspjele spisateljice koja je prisiljena priznati da je status žene nespojiv sa pisanjem, te da je svaka ženska kreativna aktivnost osuđena na poraz.

Predstavu je režirala [[Senka Bulić]], a izvodili su je [[Marinko Leš]] i [[Tihana Ćulafić]].

 

Predstava je temeljena na [[Antonin Artaud|Artaudovoj]] emisiji za radio [[Pour Finir avec le Jugement de dieu]] snimljenoj za francuski radio, te koja je dan prije emitiranja zabranjena. Autori predstave su [[Tomislav Ćurković]] te [[Senka Bulić]] koja je ujedno i izvođačica. Predstava je nastala u koprodukciji s [[Tvornica kulture|Tvornicom kulture]].

 

Predstava je nastavak istraživanja [[Antonin Artaud|Artaudove]] ovstavštine koje je započeto u Rekvijemu gdje [[Senka Bulić]], [[Damir Martinović Mrle]] i [[Ivana Jozić]] na osnovu [[Antonin Artaud|Artaudovih]] tekstova nastoje istražiti i pokazati pojam suvremene tragedije u kazalištu. Izvedbenu strategiju preuzimaju od samog [[Antonin Artaud|Artauda]] i njegovih zvučnih i radiofonskih eksperimenata. Koristeći kompjutersku tehnologiju autori su snimili zvukove unutrašnjih organa samih izvođača koji su u predstavi ozvučeni posebnim mikrofonima te tako vlastitim tijelima stvaraju zvuk. Kako su istaknuli sami autori, u ovoj su se predstavi vodili ''načelima [[Antonin Artaud|Artaudovog]] nepredstavljivog čina. Nepredstravljivo u Artaudovoj ideji teatra pokazuje ono što gledatelji činom promatranja ne mogu vidjeli ali naslućuju s tisuću drugih čula''<ref>Teatar.hr</ref>.

Autorice predstave su [[Ivana Jozić]] i [[Senka Bulić]], koje su ujedno, zajedno sa [[Damir Martinović Mrle|Damirom Martinovićem Mrlem]], bile i njene izvođačice. Predstava je nastala u koprodukciji Hotela Bulić, [[KLJB]]-a i [[Tvornica Kulture|Tvornice Kulture]].

 

Predstava je nastala inspirirana istoimenim biografskim filmom [[Steven Sebring|Stevena Sebringa]] o [[Patti Smith]]. Predložak za predstave napisale su [[Jelena Svilar]] i [[Morana Foretić]]. Predstava prati rast kreacije iz duha vremena u smislu odnosa Umjetnik-Društvo.

Predstava je nastala u koprodukciji sa [[KUC Travno]] i [[Tvornica Kulture|Tvornice Kulture]], u režiji [[Ivica Buljan|Ivice Buljana]] i [[Senka Bulić|Senke Bulić]] te izvedbi [[Mario Kovačević|Maria Kovačevića]], [[Neven Svilar|Nevena Svilara]], [[Petar Aleraj|Petra Aleraja]], [[Senka Bulić|Senke Bulić]] i [[Stipe Kostanić|Stipe Kostanića]].