Banjolučka biskupija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 73:
U široj bihaćkoj okolici, u gradu Ostrošcu, bile su do pada grada pod Turke 1577. tri crkve; po dvije crkve bile su u mjestima Zaločju, Krnjeuši i Cazinu. Cazin je više od pola stoljeća bio i sjedište kninskog biskupa, od pada Knina pod Turke 1522. do pada Cazina 1576. U Cazinu su Turci župnu [[Crkva|crkvu]] pretvorili u [[Džamija|džamiju]], a isto su učinili u Bihaću, jezerskom, Mutniku i još nekim mjestima<ref>Lopašić, R., Bihać i Bihaćka krajina. Zagreb, 1943., str. 130.</ref>.
 
U Konobi (Rmanj) spominje se 1386. katolički samostan, vjerojatno benediktinski, koji je kasnije [[Hasan-paša Predojević]] predao pravoslavnim [[kaluđer]]ima. Kao pravoslavni, on se spominje tek u prvim desetljećima [[17. stoljeće|XVII. stoljeća]].<ref>Stanojević, S., Narodna enciklopedija, Zagreb, 1928., t. III., str. 953.</ref>
 
Uzak pojas sjeverozapadnog dijela Bosanske krajine pripadao je krbavskoj odnosno modruškoj biskupiji. Od XIII. do XVI. stoljeća spominju se crkve te biskupije u Šturliću[[Šturlić]]u, [[Tržački Grad|Tržačkom Gradu]], [[Kerkezovac|Kerkezovcu]], Buniću[[Bunić]]u i [[Toplica|Toplici]].
 
Razmjerno malen dio današnje banjolučke biskupije pripadao je bosanskoj biskupiji: od Jajca do iza Ključa te kotorvaroške Vrhovine.