Bajramovići: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
podaci preuzeti iz moinografije DR .Alija Suljić "Stanovništvo i naselja u opštini Srebrenica" |
|||
Redak 18:
}}
'''Bajramovići''' su naselje u općini [[Srebrenica]], [[Republika Srpska]], [[BiH]].
Ovo naselje se nalazi u sjeverozapadnom dijelu općine Srebrenica, zapadno od gradskog naselja Srebrenice, od kojeg je udaljeno oko 6 km. Naselje je s gradom Srebrenicom i ostalim dijelovima općine povezana asfaltnim putem koji povezuje Srebrenicu s većim brojem naselja u '''MZ Sućeska'''. Naselje je razbijenog tipa sa sljedećim
dijelovima: '''Bajramovići, Bjelila, Brdo, Dodilovac, Jagoduša,Stupine, Vučevac i Vukadinovići'''. Veći dio naselja nalazi se u poriječju Bajramovića rijeke koja s Pusmuličkom rijekom tvori manji vodotok Kazani (lijeva pritoka rijeke Križevice). Prosječna nadmorska visina na kojoj su smješteni dijelovi ovog naselja iznosi oko 450 m.
== Stanovništvo ==
* Značajnije demografske, ali i druge podatke za Bajramovići, imamo tek od vremena austrougarske okupacije BiH.
* Popis stanovništva 1879. godine. rezultatima ovog popisa u ovom naselju je živjelo 55 stanovnika (27 osoba muškog spola). Svi stanovnici bili su Bošnjaci islamske vjeroispovijesti. Bilo je 10 kuća sa isto toliko stanova.
* Popis stanovništva 1885. god.Rezultati ovog popisa pokazuju negativan rast ukupnog stanovništva Bajramovića. Bilo je svega 45 stanovnika (24 osobe muškog spola), što je za 18,2% manje u odnosu na prethodni popis.Stanovništvo je bilo bošnjačke nacionalnosti. Kuća je bilo16, a stanova 15.Bračni status stanovništva ovog naselja bio je sljedeći:
neoženjenih i neudatih bilo je 29 osoba, oženjenih 12 i obudovjelih 4osobe.S obzirom na ekonomski status struktura stanovništva bila je sljedeća: kmetova i težaka -14 osoba, 1 pomoćni radnik i 30 izdržavanih osoba (žene i djeca).
* Popis stanovništva 1895. godine. Prema rezultatima ovog popisa zabilježen je rast ukupnog broja stanovnika Bajramovića. Bilo je 67 stanovnika (42 osobe muškog spola),što je za 49% više u odnosu na popis 1885. godine. Svi stanovnici bili su bošnjačke nacionalnosti. U naselju je bilo ukupno 19 kuća (14 nastanjenih i 5 nenastanjenih), kao i 19 domaćinstava (stanara). Prosječna veličina domaćinstva iznosila je 3,5 člana.U socio-ekonomskom pogledu struktura stanovništva je bila sljedeća: slobodnih seljaka bilo je 5 domaćinstava s ukupno 24 člana, kmetova - 3 domaćinstva s ukupno 19 članova, slobodnih seljaka koji su ujedno i kmetovi - 4 domaćinstva s ukupno 22 člana, ostalom, u poljoprivredi aktivnom stanovništvu, pripadalo je 1 dvočlano domaćinstvo. Dakle, glavno privredno zanimanje u ovom
selu bila je zemljoradnja.
* Popis stanovništva 1910. godine. Prema posljednjem popisu stanovništva BiH iz austrougarskog perioda, tj. 1910.godine, u Bajramovićima su bila ukupno 82 stanovnika (51osoba muškog spola), što je za 22,4% više u odnosu na prethodni popis. U naselju je bilo 25 kuća (18 nastanjenih i 7nenastanjenih), kao i 18 domaćinstava. Prosječna veličina
domaćinstva iznosila je 4,6 člana. Stanovništvo je bilo bošnjačko.U naselju su bile 2 zemljoposjedničke porodice, s ukupno 7 članova, koje su imale kmetove. Slobodnih seljaka bilo je 12 porodica s ukupno 66 članova, u kmetskom odnosu bila je jedna peteročlana porodica, a ostalom, u poljoprivredi zaposlenom stanovništvu, pripadala su 3
domaćinstva s ukupno 4 člana.
* Popis stanovništva 1921. godine. Prema ovom popisu u naselju Bajramovići živjela su 82 stanovnika (43 osobe muškog spola), kao i prilikom 1910. godine. Ovaj nulti priraštaj stanovništva naselja Bajramovići, u periodu od 1910. do 1921. godine, posljedica je raznih faktora koje je uzrokovao Prvi svjetski rat. Svi stanovnici bili su Bošnjaci. U naselju je bilo 18 domaćinstava čija je prosječna veličina iznosila 4,6 članova.
* Popis stanovništva 1948. godine.Treći jugoslavenski popis stanovništva, prvi u socijalističkoj Jugoslaviji, održan je 1948. godine. Prema ovom popisu u naselju Bajramovići bilo je ukupno 167 stanovnika (88 osoba muškog spola), što je za 103,7 % više u odnosu na popis iz 1921. godine. U naselju je bilo 31 domaćinstvo koje je, u prosjeku, brojala 5,4 člana.
* Popis stanovništva 1953. godine. Trend rasta ukupnog stanovništva naselja Bajramovići zabilježen je i u toku ovog
popisa - 13,8% više u odnosu na popis iz 1948. godine, U naselju je bilo ukupno 190 stanovnika (101 osoba. muškog
spola). Bilo je 31 domaćinstvo, kao i u 1948 god, a prosječna veličina domaćinstva iznosila je 6,1 član.
Privređivanje stanovništva 1953. Većin.u stanovništva ovog naselja činilo je poljoprivredno (159 osoba, ili 83,7%), a od ukupno 81 aktivne osobe - 73 aktivne u poljoprivredi, 1 u saobraćaju, 4 u kod 3 osobe nije utvrđena djelatnost. S ličnim prihodom bila je 1 osoba, a izdržavanih -108 osoba.
* Popis stanovništva 1961. godine. Pozitivan .rast ukupnog broja stanovnika Bajramovića - 27,9% Više U odnosu na 1953. godinu, zabilježen je i ovim popisom. Bila su 243 stalna stanovnika (126 osoba muško15 spola), od kojih 240 osoba bošnjačke i 3 osobe srpske naciooalnosti.Broj domaćinstava povećao se za više od 36,6%, u odnosu na 1953. godinu, odnosno bilo je 41 domaćinstvo, a prosječna veličina domaćinstava bila je 5,9 članova.
* Popis stanovništva 1971. godine. Trend rasta ukupnog stanovništva Bajramovići, u od 1961. do 1971. godine, bilo je sličan trendu rasta u periodu od 1953. do 1961. godine.Ukupno je bilo 311 stanovnika (163 osobe muškog spola), što je za oko 28% više u odnosu na 1961. godinu.Stanovništvo je bilo bošnjačke nacionalnosti. U naselju je bilo 60 kuća (stanova), a isto toliko bilo je i domaćinstava koja su brojala prosječno 5,2 člana.
* Popis stanovništva 1981. godine. Najveći trend rasta stanovništva Bajramovića desio se u periodu od 1971. do
1981. godine. U naselju su bila 423 stanovnika (222 osobe muškog spola), što je za 36,0% više u odnosu na 1971.godinu. Gotovo svi stanovnici, osim 5 osoba srpske nacionalnosti, bili su Bošnjaci. U 79 kuća (stanova) u
Bajramovićima bilo je smještena 78 domaćinstava - s prosječno 5,4 člana po domaćinstvu.
* Popis stanovništva 1991. godine. Prema podacima ovog, posljednjeg popisa stanovništva BiH u bivšoj Jugoslaviji, u naselju Bajramovići živjela su 432 stanovnika (220 osoba muškog spola), što je za 2,1% više u odnosu na
1981. godinu. Svi stanovnici ovog naselja, osim 13 osoba (9 Srba i 4 osobe iz reda ostalih), bili su Bošnjaci. U naselju su
bile 93 kuće (stana), sve uništene u toku agresije na RBiH, u kojima su živjela 92 domaćinstva - prosječna veličina 4,7
članova.
== Familije i prezimena ==
Na području naselja Bajramovići živjelo je ukupno 27 familija; 27 bošnjačkih i 2 srpske familije, raspoređene u 92 domaćinstva, među kojima i 5 neporodičnih (samačkih) domaćinstava. Srpske familije s 2 domaćinstva su: Miljići (1
domaćinstvo sa 4 člana) i Vujadinovići (1 domaćinstvo s 5 članova).
Bošnjačke familije koje su živjele u Bajramovićima,raspoređene u 85 porodičnih i 5 samačkih domaćinstava, su
sljedeće: Ahmetovići, Avdići, Bektići, Čamdžići, Ćatići, Đozići,Ejubovići, Fejzići, Hadžibulići, Halilovići, Hankići, Hasanovići,
Huremovići, Jusići, Klančevići, Malkići, Mujići, Mulalići,Muminovići, Mustafići, Salčinovići, Smajići, Smajlovići,Spahići i Sulejmanovići.
'''-Ahmetovići -''' bilo je 1 šesteročlana domaćinstvo koje je porijeklom iz Fojhara. U toku agresije i genocida nije bilo
ubijenih osoba iz ovog domaćinstva (familije). Do 2008.godine nije se vratila niti jedna osoba iz ove porodice u
Bajramoviće.
'''-Avdići -''' bila su dva domaćinstva, jedno samačko ,koja su ukupno imala 9 članova. U toku genocida ubijene su 3 osobe muškog spola iz ovog domaćinstva, otac (r. 1951. g.) i dva sina (r. 1974. i 1976. g.). Iza ubijenih ostale su 2 hudovice s 5-ero maloljetne djece - prosječne starosti 10,2 godine. Do 2008. godine u Bajramoviće se nije vratila niti jedna
osoba iz ove familije, a preživjeli i prognani Avdići nastanili su se u općini Tuzla; jedna osoba živi u SAD-a.
'''-Bektići -''' bilo je ukupno 5 osoba s ovim prezimenom; 1 četveročlana domaćinstvo (porodica) i jedna osoba koja je
živjela u vanbračnoj zajednici hudovicom ili raspuštenicom. Do 2008. godine nije bilo povratnika u Bajramoviće iz
ove porodice, a raseljeni su se nastanili u općini Lukavac,naselje Dobošnica.
'''-Čamdžići -''' bilo je jedno porodično, tročlano, domaćinstvo koje je porijeklom iz [[Karačića]]. Ovu porodicu činili su vrlo stara majka s neudavanom kćerkom i neženjenim sinom, koji su takođe bili u poodmakloj dobi. U toku genocida ubijen je stariji sin iz ove porodice (r. 1929.g.). Preživjela i prognana sestra ubijenog nastanila se u Tuzli,
'''-Ćatić -''' bilo je jedno porodično, četveročlana,domaćinstvo. Osnivač ovog domaćinstva porijeklom Crne Gore, [[Kolašina]]. U toku genocida ubijen je domaćinstva, otac, a iza ubijenog ostala je hudovica. i malodobne djece - prosječne starosti 9,0 godina,Do 2008. godine nije bilo povratnika u Bajrarmoviće iz ove porodice, a preživjeli prognanici nastanili su se u općini
Novi grad Sarajevo, Dobroševići.
'''-Đozići''' - bilo je 14 domaćinstava. ove familije (12 porodičnih i 2 samačka) s ukupno 52 člana: U toku genocida
ubijeno je 11 osobamuškog pola prosječne starosti 39,5 godina, a iza ubijenih ostalo je 8 hudovica, kao i 6-ero
djece siročadi, prosječne starosti 5,8 godina.Do 2008. godine vratila se samo jedna četveročlana
porodica iz ove familije, a ostali preživjeli i prognani Đozići nastanili su se u općinama Federacije BiH (llidža, ljljaš,
Lukavac, Novo Sarajevo, Srebrenik, Vogošća,Zavidovići dr.), a nekolicina se iselila iz BiH.
'''-Ejubovići''' bilo je jedno porodično, tročlano,domaćinstvo; majka s dvoje maloljetne djece. Porijeklom su
iz [bostahovine Bostahovina]. Nije bilo žrtava agresije i genocida iz ovog porodičnog domaćinstva.
Do 2008. godine u okolinu Srebrenice vratile su se dvije ženske osobe iz ove porodice.
'''-Fejzići''' - bilo je 5 višečlanih, porodičnih, domaćinstava koja su ukupno brojala 26 članova .. U toku genocida ubijena
je samo jedna mlađa osoba muškog spola iz familije, a iza ubijenog ostala je hudovica i jedno malodobna dijete staro jednu godinu.Do 2008. godine vratile su se, ili se prijavile za glasanje
na lokalnim izborima 2008. godine, samo 4 odrasle osobe iz ove familije. Ostali preživjeli i prognani Fejzići nastanili su se
u Gračanici; llijašu, Tuzli, Živinicama i dr. općinama Federacije BiH.
'''-Hadžibulići''' - bilo je jedno porodično, četveročlana, domaćinstvo. U toku genocida ubijena su dva brata iz ove porodice (r. 1974. i 1977. g.), a jedna žena s dojenčetom ostala je hudovica.
Do 2008. godine nije bilo povratnika u Bajramoviće iz ove porodice, a preživjeli i prognani članovi ovog domaćinstva - svekrva i snaha, nastanili su se u Tuzli,odnosno Živinicama.
'''-Halilovići''' - bila su dva porodična domaćinstva koja u ukupno imala 10 članova. Porijeklom su iz [sućeska Sućeske]. Manje,
dvočlano domaćinstvo, činili su supružnici poznih godina, a veće domaćinstvo, osmeročlano, osnovao je mlađi brat od
nosioca prethodnog domaćinstva.Tokom agresije ubijena je jedna oženjena osoba, mlađih godina, a dvoje malodobne djece (r. 1991. i 1992. g.), ostalo je siročad.U toku genocida ubijene su dvije osobe muškog spola,amidža i bratić, prosječne starosti 41,0 godina. Jedna starija žena ostala je hudovica.Do 2008. godine vratila se u [brakovci Brakovce] (udaja) samo
jedna osoba iz ove familije, a ostali preživjeli i prognani Halilovići nastanili su se u Lukavcu i Zavidovićima, odnosno
iselili su se u SAD-a.
'''-Hankići''' - bila su dva porodična domaćinstva koja su imala 8 članova. U toku genocida ubijena su dva brata (r.1963. i 1967.g.), oba oženjena, a iza njih je ostalo četvero malodobne djece siročadi - prosječne starosti 4,3 godine Do 2008. godine u Bajramoviće se vratila samo jedna starija osoba iz ove familije, a ostali preživjeli i prognani Hankići nastanili su se u Vogošći, odnosno iselili su se u Švicarsku.
'''-Hasanovići -''' bila su dva porodična domaćinstva, dva brata, koja su ukupno imala 13 članova. U toku genocida ubijene su 4 osobe muškog spola, dva brata - nosioci domaćinstava, kao i dva sina od starijeg brata, prosječne starosti 41,0 godina. Četiri supruge, svekrva i dvije njene snahe i njena jetrva, postale su hudovice. Ostalo je ukupno četvero malodobne siročadi prosječne starosti od 4,0 godina: troje djece iza starijeg brata i jedno dijete iza
mlađeg.Do 2008. godine nije bilo povratnika u Bajramoviće iz ove familije, a ostali preživjeli i prognani Hasanovići nastanili
su se u Ilidži, Tuzli i drugim općinama FBiH, a dio njih se iselio u SAD-a.
'''-Huremovići''' bilo je 5 višečlanih, porodičnih, domaćinstava koja su ukupno imala 31. član. Ovih pet domaćinstava formirala su dva brata, rođena početkom 20.vijeka, s tim da su tri novija domaćinstva formirala tri sina jednog od dvojice braće.
U toku genocida, u julu 1995. godine, ubijeno je 7 odraslih osoba muškog spola, stari otac s tri sina i tri bratića, prosječne starosti 48,7 godina. Posljedica genocida je 6 hudovica s 11-ero maloljetne djece, prosječne starosti 11,0 godina ..
Do 2008. godine bila su samo dva povratnika ove familije, a ostali preživjeli i prognani Huremovići nastanili su se u općinama FBiH, kao što su Lukavac, Srebrenik, Živinice,a jedna mlađa osoba nastanila se u naselju Fojhar.
'''-Jusići -''' bilo je 18 porodičnih domačinstava koja su ukupno imala 85 članova. Tokom agresije Ubijene su dvije osobe muškog spola, iz kontingenta mlađeg sredovječnog stanovništva, a u toku genocida ubijeno je 16 odraslih osoba muškog spola, među kojimaje .7 osoba mlađe od 25 godina. Prosječna starost žrtava genocida iznosila je 41,2 godine. Iza ubijenih ostalo je 9 žena hudovica s troje maloljetne djece prosječne štarosti 16,0 godina; jednažena s dvoje djece. žrtve genocida su najbliži srodnici, braća,očevi i sinovi.Do 2008. godine nije bilo povratnika u Bajramoviće izove familije. Preživjeli i prognani Jusići nastanili su se u nekoliko općina Federacije BiH, kao što su: Banovići, llijaš (najveći dio) Kalesija, Lukavac, Vogošća, a dio njih iselio se izvan granica BiH, uglavnom u SAD-a.
'''-Klančevići -''' živjeli su u zaseoku Stupine, a bilo je 5 porodičnih domaćinstava koja su ukupno imala 25 članova.
Domaćinstva su formirala braća i njihovi sinovi.U toku agresije na RBiH od 1992. do 1995. godine ubijena je 1 osoba muškog spola (r. 1957. g.) iza koje je ostala hudovica s troje malodobne djece, prosječne starosti
5,3 godine. Tokom zločina genocida srpske snage su ubile 3 osobe muškog spola iz ove familije, među kojima
brata, prosječene starosti 36,3 godine. Iza ubijenih ostale su tri hudovice i petero djece siročadi, prosječene .starosti 7,4
godine; starija hudovica imala je 3, a mlada hvdovica 2 djeteta siročeta. Do 2008. godine nije bilo povratnika Bajramoviće iz
ove familije, a ostali preživjeli i prognani Klančevići nastanili su se u općini Srebrenik, manji dio,.i u Općini Vogošća - veći
dio članova iz ove familije.
'''-Malkići'''- živjeli su u zaseoku Stupine, a osnivač ove familije porijeklom je iz Tinje Gornje, općina Srebrenik. Bilo
je samo jedno poroclično1 tročlano, domaćinstvo; majka i dvije malodobne djevojčice. Do 2008. godine nije bilo povratnika u Bajramoviće iz ove porodice, a ostali prognani iz ove porodice nastanili su se u općini Srebrenik, naselje Tinja Gornja.
-'''Mujići-''' bilo je jedno porodično, četveročlana,domaćinstvo. Porijeklom su iz [luka Luke]. U toku genocida ubijen je nosilac domaćinstva, rođen 1963. godine, a iza ubijenog ostala je hudovica i dvoje malodobne djece, prosječne starosti 6,0 godina. Preživjeli i prognani iz ove porodice nastanili su se općini Hadžići.
'''-Mulalići -''' živjeli su u centralnom dijelu naselja, Bajramovićima. Ova familija brojala je 12 domaćinstava,među kojima i jedno samačka, koja su ukupno imala 59 članova.Na početku agresije na Basnu i Hercegovinu ubijena je mlađa osoba muškog spola, r. 1971. godine. U toku genocida u tzv. zaštićenoj zoni UN Srebrenica, u julu 1995. godine, ubijeno je 8 osoba iz ove familije, prosječne starosti 34,3 godine, među kojima i jedna mlađa osoba ženskog spola djevojka. Među ubijenima bilo je
braće, odnosno očeva i sinova. Iza ubijenih ostalo je 6 hudovica i 16-ero malodobne djece, prosječne starosti 7,6 godina. Jedna hudovica ostala je sa četvero siročadi, dvije hudovice s po dva siročeta i jedna hudovica s jednim djetetom siročetom.
Do 2008. godine nije bilo povratnika u Bajramoviće iz familije Mulalić, a ostali preživjeli i prognani iz ove familije nastanili su se, uglavnom, u općinama FBiH, i to: Breza, llidža, llijaš, Kladanj, Lukavac, Travnik, Zavidovići i dr.Nekoliko porodica iz ove familije iselilo se iz Bosne i Hercegovine, uglavnom u Australiju i SAD-a.
'''-Muminovići -''' živjeli su u zaseoku Vučevac, a bilo je jedno porodično, peteročlana, domaćinstvo. U toku genocida ubijeni su otac (r. 1953. g.) i maloljetni sin (r. 1977.g.), a iza ubijenog ostala je hudovica i jedno maloljetno dijete.
Do 2008. godine nije bilo povratnika u Bajramoviće iz ove porodice, a preživjeli i prognani nastanili su se u
općinama Fojnica, llijaš i Vogošća.
'''-Mustafići -''' živjeli su u centralnom (glavnom) dijelu naselja, Bajramovićima. Ova familija brojala je tri domaćinstva, među kojima i jedno samačka, koja su ukupno imala 13 članova. Domaćinstva su formirala dva brata i sin od starijeg brata.
U toku genocida ubijeno je 6 odraslih osoba muškog spola, prosječne starosti 42,8 godina. U jednoj porodici ubijeno je 5 odraslih osoba muškog spola; otac s tri sina (r.1971., 1973. i 1975. g.), kao i njegov otac, odnosno djed ubijenih (r. 1920. g.). U ovoj porodici nije ostalo muških, ali.ni ženskih potomaka, osim supruge-hudovice, odnosno majke ubijenih sinova. U drugom domaćinstvu ubijen jeotac, nosilac domaćinstva (r. 1929. g.), iza kojega je ostala hudovica.
Do 2008. godine u ovo naselje vratila se, samo jedna mlađa osoba muškog privremeno nastanjena u općini Zavidovići. Ostali članovi familije Mustafić, koji su preživjeli genocid, nastpnili su se u općinama Zavidovići i Tuzla.
'''-Salčinovići-''' živjeli su u zaseoku Stupine, a porijeklom su iz [pusmulići Pusmulića]. Bila su 3 porodičnit višečlana, domaćinstva
koja su ukupno imala 14 članova. Domaćinstva su formirala otac i dva sina. U toku genocida ubijena su 3 brata, iz svakog
domaćinstva po jedan, prosječne starosti 34,0 godina. Iza ubijenih ostale su tri htidovice i 10-ero djece siročadi,prosječne starosti 7,1 godina; s petero siročadi ostala je jedna hudovica, s po troje i dvoje siročadi ostale su takođe po jedna hudovica.Do 2008. godine nije bilo povratnika u Bajramoviće iz familije Salčlnović, a preživjeli i prognani iz ove familije
nastani.li su se u općinama llijaš, Srebrenik i Živinice, a dio iselio BiH, u Švicarsku.
'''-Smajići''' - živjeli su u glavnom dijelu naselja, a porijeklom su iz [lipovac Lipovca]. Bilo je jedno porodično domaćinstvo s ukupno
6 članova. Tokom agresije i genocida nije niko ubijen iz ove porodice.
Do 2008. godine nije bilo povratnika u iz ovog domaćinstva. Prognani Smajići nastanili su
Tuzla, Ši Selo.
'''-Smajlovići''' - živjeli su u Bajramovićima, a porijeklom su iz [fojhara Fojhara]. Bila su dva porodična dorna.ćinstva koja su
ukupno imala 11 članova. Domaćinstva su formirala dva brata. u toku genocida ubijen je stariji brat, Omo (r. 1954.
g.), a iza njega je ostala hudovica s dvoje maloljetne djece,prosječne starosti 14,0 godina.
Do 2008 godine bilo povratnika u naselje.Preživjeli i prognani Smajlovići nastanili su se u Lukavac, grad Lukavac i naselje [turija Turija]
'''-Spahići-''' su u zaseoku Dodilovac, a bilo je 5 domaćinstava, sva porodična, koja su ukupno imala 21. člana. Domaćinstva su formirala dva brata i njihovi sinovi.U toku genocida ubijeno je 5 osoba iz ove familije, među kojima i jedna vrlo stara žena, prosječne starosti 43,4godine, odnosno prosječna starost ubijenih osoba muškog spola iznosila je 33,0 godina. Među ubijenima su tri brata, njihova nena i amidžić im. Iza ubijenih ostale su tri hudovicei sedmero djece siročadi, prosječne starosti 7,9 godina; dvije hudovice s po troje siročadi.Do 2008. godine nije bilo povratnika u Bajramoviće iz
ove familije. Preživjeli i prognani Spahići nastanili su se u nekoliko općina FBiH, prije svega u općinama Hadžići, llidža,
Sarajevo Centar, Travnik, Tuzla, Vogošća, Živinice i dr.
'''-Sulejmanovići-''' porijeklom su iz [luke Luke]. Ova tročlana porodica bila je dio domaćinstva Jusić. - Ukupno u oboje porodice (familije) bilo je 7 članova. Porodicu Sulejmanović činili su mlađi supružnici i njihovo malodobna dijete. Nije nam poznat rodbinski ili tazbinski odnos između ove dvije porodice koje su činile jedno domaćinstvo.
Prognani članovi porodice Sulejmanović nastanili su se u naselju [ćehaje Ćehaje], općina Srebrenik.
Do kraja 2005. godine u ovo naselje Bajramoviće vratila su se 33 domaćinstva s ukupno 72 člana, a obnovljene su 34 kuće. Zapovratak u 2006. godini prijavilo se 20 osoba iz ovog naselja.{{Mrva-naselje BiH}}
{{Srebrenica}}
[[Kategorija:Naselja u Republici Srpskoj]]
| |||