Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
balansiranje teksta |
m lektura |
||
Redak 108:
Tijekom travnja 1942. godine, traju [[Operacija Trio | ofenzivne operacije u istočnoj Bosni i Hercegovini]]. [[Crna legija]] je djelovala samostalno protiv zaostalih četničkih grupa na Ozrenu i nije se angažirala u planiranim velikim operacijama do 15. ožujka kada je očistila Romaniju od četnika i zauzela položaj kod [[Han Pijesak|Han Pijeska]] kako bi učvrstila istočno krilo njemačke 718. divizije. Ova operacija, od Nijemaca zvana [[Operacija Trio|Trio]], započeta je od talijanskih divizija Taureneese, Pusteria i Sassari koje su htjele očistiti Crnu Goru, Sandžak i istočnu Bosnu od ustanika i primiriti taj prostor. U operaciji su sudjelovale dvije domobranske granične bojne i tri domobranske pješačke pukovnije.
U dijelu Operacije Trio, koji se odvijao na teritoriju NDH, [[Crna legija]] je igrala dominantnu ulogu i najodgovornija je za uništavanje i razbijanje 4500 četnika koji su djelovali na prostoru istočne Bosne. Nakon Han Pijeska, Crna legija zauzima [[Vlasenica|Vlasenicu]], a u [[Žepče|Žepču]] zatječe gotovo sve stanovništvo pobijeno od četnika. U daljnjim borbama, Crna legija osvaja [[Milići|Miliće]], [[Kasaba|Kasabu]], [[Drinjača|Drinjaču]], [[Bratunac]] i Srebrenicu te 9. travnja izbija na Drinu.
U [[Operacija Trio|operaciji Trio]] od Nijemaca je zarobljen zapovjednik svih četničkih jedinica istočne Bosne [[bojnik]] [[Jezdimir Dangić]]. Francetićev dio operacije je u ustaškom tisku bio poznat kao "Pohod na Drinu", a čitava operacija je u partizanskoj literaturi poznata kao [[Treća neprijateljska ofenziva]]. Rezultat operacije je bio drastično smanjenje broja crnogorskih i istočnobosanskih četnika i partizana te uspostava kontrole NDH nad njenom istočnom granicom, ali i masovan bijeg srpskog stanovništva istočne Bosne u Srbiju.
Redak 156:
Sljedeća veća bitka bila je [[operacija Schwarz]], poznatija kao [[Bitka na Sutjesci]] ili Petaneprijateljska ofenziva. U njoj su domobranske snage (jedan domobranski zdrug i tri divizije) u jačini od 15.000 ljudi sa 120 [[tenk]]ova i 15 zrakoplova operativne grupe "Sarajevo" napale partizane, među kojima je bilo pet brigada iz BiH, u dolini [[Sutjeska|Sutjeske]] i oko grada [[Foča|Foče]]. U prvim tjednima borbe nije bilo nekih većih pomaka, iako se linija pomicala na štetu partizana. 9. lipnja su Nijemci skoro uspjeli u naumu da likvidiraju Tita kad je [[bomba]] pala pored čelne skupine i ranila ga u ruku. Titov pas, [[njemački ovčar]] Luks se, prema navodima, žrtvovao da spasi Titu život.
U razdoblju od 3. do 15. lipnja, [[partizani]] su izvršili žestoki proboj svim snagama i probili se u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]]. Tri partizanske brigade i središnja bolnica sa preko 2.000 ranjenika su ostale okružene, okrutni njemački vojnici su ubijali bez biranja, ubivši i ranjenike te nenaoružano liječničko osoblje. Stradao je ukupno 6.391 partizan, više od trećine vojnika koji su ušli u borbe. Odmah po proboju, partizani su pregrupirali i započeli protunapad u istočnoj Bosni, čisteći utvrde Sila Osovine u [[Vlasenica|Vlasenici]], [[Srebrenica|Srebrenici]], [[Olovo (BiH)|Olovu]], [[Kladanj|Kladnju]] i [[Zvornik]]u tijekom
[[Datoteka:Sutjeska povlačenje 1943.jpg|mini|Partizani u povlačenju na Sutjesci, 1943.]]
| |||