Razlika između inačica stranice »Šume mediteransko-litoralnog pojasa Hrvatske«

m
lektura
m (Bot: brisanje 1 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q11023380 na Wikidati)
m (lektura)
[[Makija]] je degradacijski stadij crnikove šume koji je po postanku [[panjača]], tj. razvija se iz panjeva posječenih stabala hrasta crnike. Kako iz pojedinog panja izraste najčešće više izdanaka, oni ne dosižu visinu stabala, a sklop je vrlo gust. U makiji nije izražena slojevitost, visoka je do nekoliko metara i u njoj prevladavaju grmoliki oblici [[Hrast crnika|crnike]], [[Planika|planike]], [[Zelenika (grm)|zelenike]] i drugih vrsta. Zbog gustog sklopa i velikog broja povijuša gotovo je neprohodna. Po sastavu vrsta ne razlikuje se bitno od crnikove šume, no po vrijednosti, izgledu i strukturi razlikuje se bitno.
 
SlijedećiSljedeći degradacijski stadij nakon makije je [[garig]]. Nastaje čestim sječama makije, ispašom i sličnim negativnim utjecajima. Garizi su prorijeđene [[Šikara|šikare]] u kojima zbog veće količine svjetla rastu druge vrste u odnosu na crnikovu šumu i makiju. Kako je vegetacijski pokrov rijedak, znatno je veća i [[erozija]] tla. Nestanak tla znatno usporava zaraštavanje gariga, odnosno [[Sukcesija|sukcesiju]] prema crnikovoj šumi. U garizima rastu termofilne (toploljubive) i heliofilne (svjetloljubive) vrste, kao što su [[crveni bušin]] (''Cistus incanus''), [[kretski bušin]] (''C. creticus''), [[bijeli bušin]] (''C. salviifolius''), [[ljepljivi bušin]] (''C. monspeliensis''), [[drvenasti vrijes]] (''Erica arborea''), [[brnistra]] (''Spartium junceum''), [[hlapinik]] (''Calicotome villosa''), [[ružmarin]] (''Rosmarinus officinalis'') i mnoge druge. Mnoge vrste koje rastu u garizima vrlo su aromatične zbog velike količine [[eterično ulje|eteričnih ulja]]. Velika suhoća, gust sklop nekih tipova gariga i velika količina eteričnih ulja razlog su čestih požara u ovom tipu vegetacije.
 
Krajnji degradacijski stadij na području crnikove šume je [[Kamenjar|kamenjara]]. Nastaje zbog snažne erozije nakon uništenja šuma, utjecaja vjetrova, ljetne suše, intenzivne ispaše i požara. Velike kamenjarske površine razvijene su na otoku Pagu, [[Kornati|Kornatima]], [[Goli otok|Golom otoku]] i na mnogim drugim mjestima. Tlo na kojem se razvija izuzetno je plitko i skeletno, s mnogo pokretnog i nepokretnog kamenja. Čine ga mediteranske [[Crvenica|crvenice]] ili smeđa [[Kalcijev karbonat|karbonatna]] tla. Kamenjare se koriste kao [[Pašnjak|pašnjaci]]. Prestankom ispaše zaraštavaju u [[Šibljak|šibljake]] u kojima se s godinama sve učestalije počinju pojavljivati drvenaste vrste. Vrste koje rastu na kamenjarama također imaju veliku količinu eteričnih ulja, često su prekrivene dlakama, ljepljive su i imaju [[Trn|trnove]] kako bi se obranile od životinja koje ih pasu i brste. Najčešće vrste u kamenjarama su [[Kadulja|ljekovita kadulja]] (''Salvia officinalis''), [[smilje]] (''Helichrysum italicum''), [[mekinjak]] (''Drypis spinosa''), [[dubačac]] (''Teucrium polium''), [[primorski vrijesak]] (''Satureja montana''), [[kovilje]] (''Stipa eriocaulis'') i dr.