Beširevići: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 18:
}}
'''Beširevići''' su naseljeno mjesto u sastavu općine [[Srebrenica]], [[Republika Srpska]], [[Bosna i Hercegovina|BiH]].
Seosko naselje Beširevići smještene je u Južnom,odnosno jugoistočnom dijelu općine Srebrenica. Od gradskog naselja Srebrenice udaljeno je oko 25 kilometara.S gradom Srebrenicom povezane je dijelom asfaltnog puta do Kragljivode (21,5 km), a ostali dio puta čini makadam (3,5 km). Veći dio naselja smješten je u gornjem lijevom dijelu sliva vodotoka Rijeka, odnosno na zapadnoj padini gorske kose Vijenac. Dijelovi ovog naselja nalaze se na različitim nadmorskim visinama od 420 do 700 metara:zaselak Skejići (480 m.n.v.), zaselak Šljivica (660 m.n.v.) itd.
Naselje je razbijenog tipa sa sljedećim zaseocima: Begići,
Beširevići, lsakovići, Kalići, Krst, Muhića-Ravan, Rankovići,
Skejići i Šljivica
Naselje Beširevići se pod današnjim imenom ne spominje u ranijim historijskim izvorima. Etimologija imena ovog naselja je orijentalna. Osnova je od ličnog arapskog imena Bešir i našeg sufiksa evfć. Međutim, u turskom defteru iz 1604. godine spominje: se selo Šljivica koje je zaselak današnjeg naselja Beširevići.
==Stanovništvo==
-Popis stanovništva 1879. godine u naselju je živjelo 156 stanovnika (81 osoba muškog spola). svi stanovnici Beširevića, osim jedne osobe, bili su bošnjačke nacionalnosti. U naselju je bilo 25 kuća. s· 30. stanova, u kojima su živjele 6,2 osobe, odnosno 5,2. osobe po stanu.
-Popis stanovništva 1885. godine. Ovim popisom zabilježen je pozitivan rast ukuppog stanovništva naselja Beširevići. Prisutno je bilo 170 stanovnika (96 osoba muškog spola), što je za 9,0% više . u odnosu na 1879. godinu.
Stanovništvo je bilo bošnjačko.U naselju je bila 31 kuća sa 40 stanova, u kojima je živjelo prosječno 5,5 osoba,
odnosno 4,3 osobe pd jednom stanu.S obzirom na bračnost, u naselju je bilo 56 oženjenih udatih,
96 osoba bilo je neoženjenih-neudatih, a obudovjelih bilo 18 osoba. U naselju nije bilo razvjenčanih osoba.
S obzirom na društveno-ekonomski status struktura stanovništva bila je sljedeća: težaka (zemljoradnika) - 44 osobe, kmetova - 9 osoba, vjerskih službenika - 2 osobe i 1 osoba bez utvrđenog statusa. lzdržavanom stanovništvu (žene i djeca) pripadalo je 114 osoba.
-Popis stanovništva 1895. godine. U ovom, trećem popisu stanovništva BiH iz vremena austrougarske vlasti, zabilježen je pad ukupnog broja stanovnika Beširevića. U naselju je bilo 159 stanovnika (81 osoba muškog spola), što je za 6,5% manje u odnosu na 1885. godinu. Svi stanovnici bili su bošnjačke nacionalnosti. Ukupno je bila 31 kuća (27nastanjenih i 4 nenastanjene), kao i 39 domaćinstava (stanara). Prosječna veličina domaćinstva iznosila je 4,1člana.
U socio-ekonomskom pogledu struktura stanovništva je bila sljedeća: slobodnih seljaka bilo je 25 domaćinstava s
ukupno 107 članova, kmetova - 1 tročlano domaćinstvo, slobodnih seljaka koji su ujedno i kmetovi - 8 domaćinstava
s ukupno 43 člana. Poljoprivrednom stanovništvu pripadale su 153 osobe, a ostalom (civilnom) stanovništvu pripadalo
je 6 osoba.
-Popis stanovništva 1910. godine. Prema rezultatima ovog, posljednjeg popisa stanovništva BiH iz austrougarskog perioda, u Beširevićima je bilo ukupno 195 stanovnika (104 osobe muškog spola), što je za 22,6% više u odnosu na 1895. godinu. Bilo je 178 osoba bošnjačke nacionalnosti (95 osoba muškog spola), kao i 17 osoba grko-istočne crkve (9 osoba muškog spola), koji su se doselili u ovo naselje u periodu od 1895 do 1910. godine. Ovo nije jedini slučaj gdje su se Srbi doseljavali u etnički čiste bošnjačke sredine na području općine Srebrenica. U naselju su bile 34 kuće (30 nastanjenih i 4 nenastanjene), kao i 30 domaćinstava.Prosječna veličina domaćinstva iznosila je 6,5 članova.U naselju je bilo 27 porodica slobodnih seljaka s ukupno 180 članova, slobodnih seljaka u kmetskom odnosu bila je jedna peteročlana porodica, a ostalom stanovništvu pripadalo je 10 osoba. Poljoprivrednom stanovništvu pripadalo je 185 osoba.
-Popis stanovništva 1921. godine. Prema rezultatima prvog popisa stanovništva BiH u okviru Kraljevine Jugoslavije, koji je održan tri godine poslije završetka Prvog svjetskog rata, u naselju Beširevići zabilježen je negativan ukupni rast stanovništva u odnosu na prethodni popis. U naselju je bio prisutan 151 stanovnik (78 osoba muškog spola), što je za 22,6% manje u odnosu na 1910. godinu.Smanjivanje ukupnog broja stanovnika ovog naselja, kao i drugim naseljima općine Srebrenica, uzrokovan je direktnim i indirektnim ratnim stradanjima stanovništva. Bilo je 130 osoba bošnjačke, 18 srpske i 3 osobe hrvatske nacionalnosti. U naselju je bilo 29 domaćin.stava čija je -prosječna veličina iznosila 5,2 člana.
Popis stanovništva 1948. godine. Ovaj treći jugoslavenski, a prvi popis stanovništva u socijalističkoj Jugoslaviji, održan je tri godine poslije završetka li svjetskog rata. Cilj mu je bio da utvrdi cenzus stanovništva Jugoslavije u poslijeratnom periodu. Prema popisu u naselju Beširevići bila su ukupno 262 stanovnika (118 osob muškog spola), što je za 73,5% :više u odnosu na popis iz 1921. godine. Ova spolna disprdporcija govori nam o ratnim stradanjima muškog stanovništva ovog naselja. U naselju je bilo 50 domaćinstava i brojala su prosječno 5,2 člana.
-Popis stanovništva 1953. godine. Pozitivan rast ukupnog stanovništva Beširevića zabilježen je i periodu od 1948. do 1953 godine. Prema rezultatima ovog popisa stanovništva . u naselju je ukupno živjelo 300 stalnih stanovnika (135 osoba muškog spola), što je za 14,5% više u odnosu na 1948. godinu. Bilo je 49 domaćinstava, jedno domaćinstvo manje u odnosu na prethodni popis stanovništva, a prosječno su brojala 6,1 član.Privređivanje stanovništva 1953. Većinu stanovništva ovog naselja činilo je poljoprivredno - 291 osoba,ili 97,0% od ukupnog stanovništva. Od ukupno aktivnih stanovnika, poljoprivredom se bavilo - .111 osoba,zanatstvom i upravom po 1 osoba, a .kod 3 osobe nije utvrđena djelatnost. S ličnim prihodom bila je 1 osoba, a izdržavane su 183 osobe. I ovo Srebrenica, bilo je agrarno. kao i ostala u općini
Pismenom stanovništvu, tj. osobama starijim od 10 godina koje su znale da čitaju !pišu, pripadalo je 67 osoba,
ili 22,3% od ukupnog stanovništva Beširevića.
-Popis stanovništva l.961. godine. U periodu od 1953. do 1961. godine stanovništvo Beširevića bilježi pozitivan
rast. U naselju su bila ukupno 353 stalna stanovnika (181 osoba muškog spola), što je 17,7% više u odnosu na 1953.
godinu. Većinu. stanovništva činili su Bošnjaci - 306 osoba,34 Srbi - Jugosloveni - 11 osoba, a po 1 osoba ovog naselja izjasnila se kao Hrvat, odnosno Albanac. Bilo je 57 domaćinstava, a prosječno su brojala 6,2 člana - slično kao i
u prethodnom popisu.
-Popis stanovništva 1971. godine. lako je stanovništvo Beširevića imalo pozitivan rast u periodu od 1961 do 1971.
godine, taj rast bio je nešto manji u odnosu na predhodni popisni period od 1953. do 1961. godine. U naselju.su živjela 383
stanovnika (211 osoba muškog spola), što je za 8,5% više u odnosu na 1961. godinu. Većinsko stanovništvo bilo je
bošnjačka - 358 osoba, zatim srpsko 20 osoba i romsko -5 osoba. U naselju su bile 64 kuće(stana), a isto toliko bilo
je i domaćinstava koja su brojala prosječnoJ 6,0 članova.
-Popis stanovništva 1981. godine.Najveći rast ukupnog stanovništva Beširevića zabilježen je u međupopisnom periodu od 1971. do 1981. godine. U naselju je bilo 526 stanovnika (275 osoba muškog spola),što je za 37,3% više u odnosu na 1971. godinu. Većinsko stanovništvo bilo je bošnjačka 508 osoba, Srba 16 osoba, a po 1 osoba izjasnila se kao Jugoslaven, odnosno iz reda ostalih. U Beširevićima je bilo 96 kuća (stanova) u kojima je živjelo 95 domaćinstava koja su brojala prosječno 5,5 članova.
-Popis stanovništva 1991. godine. Ovo je posljednji popis stanovništva BiH u bivšoj Jugoslaviji. Prema rezultatima ovog popisa u Beširevićima je živio 551 stanovnik (277 osoba muškog spola), što je za 4,8% više u odnosu na 1981. godinu. Svi stanovnici ovog naselja, osim 6 osoba srpske nacionalnosti, bili su Bošnjaci. Privređivanje stanovništva 1991. U naselju Beširevići bilo je ukupno 118 privredno aktivnih stanovnika, među kojima je najveći broj bio aktivan u građevinarstvu - 47 osoba, zatim u poljoprivredi - 39 osoba, ili 33,1% od ukupnog aktivnog stanovništva ovog naselja, kao i u industriji i rudarstvu 16 osoba. Ostalo aktivno stanovništvo, osim 4 osobe s nepoznatom djelatnošću, bavilo se sljedećim djelatnostima: šumarstvo - 5 osoba, obrazovanje - 3 osobe, finansijske, tehničke i poslovne usluge - 2 osobe, trgovina - 1 osoba i zdravstvo (i socijalna zaštita), takođe jedna osoba.Na privremenom radu u inostranstvu bile su 32 osobe iz ovog naselja, što je ujedno i najveći broj u odnosu na ostala naselja općine Srebrenica.
== Familije i prezimena ==
Na području naselja Beširevići živjelo je ukupno 29 familija, a od toga bilo je 27 familija Bošnjaka.227 Bile su dvije srpske familije: Miloševići (dva domaćinstva s ukupno 5 članova) i Despotovići (jedno samačka domaćinstvo, starija osoba ženskog spola). U glavnom dijelu ovog naselja, Beširevićima, živjelo je 12 familija raspoređenih u 35 domaćinstava, uglavnom
porodičnih i višečlanih, koja su ukupno brojala 154 člana. Bile su to sljedeće familije (bošnjačke): Bajramovići,Džananovići, Hamzići, Hukići, Kafići, Kastrat, Mustafići,Omerovići, Osmanovići, Salkići i Uzunovići, kao i jedna srpska familija: Miloševići (1 porodično, dvočlano,domaćinstvo).
'''-Bajramovići -''' bilo je jedno porodično, šesteročlano, domaćinstvo. U toku agresije i genocida nije bilo ubijenih osoba iz ovog domaćinstva (familije).Do 2008. godine nije bilo povratnika u Bešireviće iz ove porodice. Prognani iz ovog domaćinstva naselili su se,uglavnom, u općini Vogošća, a pojedini članovi naselili su se u općinama llijaš i Zvornik.
'''-Džananovići -''' bilo je ukupno 11 domaćinstava ove familije, sva porodična i višečlana, koja su imala 58 članova.
U toku genocida ubijeno je 17 osoba muškog spola iz ove familije, prosječne starosti 34,6 godina, a 14 žena s 20-ero
malodobne djece, prosječne starosti 8,7 godina, postalo je hudovicama. Gotovo svi ubijeni su najbliži krvni srodnici -
očevi i sinovi, ili braća.Do 2008. godine u prijeratno mjesto prebivališta vratile su se, ili su se prijavile za glasanje na lokanim izborima 2008. godine, samo dvije osobe iz ove familije. Ostali preživjeli i pognani iz familije Džananović nastanili su se sljedećim općinama Federacije BiH: Banovići, Kakanj, Lukavac,Sarajevo Novi Grad, Srebrenik (pored općine Vogošća
najveći broj prognanika), Tuzla i Vogošća. Jedna ženska osoba živi na području Brčko Distrikta BiH.
'''-Hamzići -''' porijeklom su iz [[Gladovića]], a živjeli su u glavnom dijelu naselja - Beširevićima. Bila su 3 porodična,
višečlana, domaćinstva koja su ukupno imala 15 članova.Domaćinstva su osnovali otac s dva sina. Neposredno prije
genocida ubijena je jedna sredovječna osoba mu§kqg spola iza koje je ostala hudovica i jedno starije dijete- siroče.
U toku genocida ubijene su 2 osobe muškog spola,prosječne starosti 42,5 godina; ubijeni su djed (r. 1929. g.) i unuk (r. 1976. g.), a jedna žena postalala hudovica. Sve tri ubijene osobe su srodnici u silaznofliniji; djed, sin i unuk.Do 2008. godine nije bilo povratnika u Bešireviće iz ove familije, a ostali preživjeli i prognf!ni Hamzići nastanili su se,uglavnom, u općini Srebrenik, zatim u Brčko Distriktu, a cijela porodica od srednjegsina (Halila) iselila se u SAD-a.
'''-Hukići-''' bila je samo jedna muška osoba, poznih godina, koja je ubijena u toku genocida 1995. godine u UN
zaštićenoj zoni Srebrenice.
'''-Kalići -'''bila su 3 porodična, višečlana, domaćinstva koja su ukupno brojala 11 članova. U toku agresije i genocida u
ovoj familiji,u ovom dijelu naselja, nije bilo ubijenih osoba.Do 2008. godine nije bilo povratnika iz ove familije u
Bešireviće. Dio prognanih naselio se u općinama Lukavac I Srebrenik, a veći dio njih se iselio izvan granica BiH.
'''-Kastrat -''' bilo je jedno porodično, peteročlano, domaćinstvo. U toku agresije i genocida u ovoj familiji nije
bilo ubijenih osoba. Do 2008. godine u ovo naselje se vratila, samo jedna osoba muškog spola - najstariji sin od osnivača
domaćinstva.
'''-Mustafići-'''bilo je jedno, porodično, dvočlano,domaćinstvo - stariji supružnici. Vjerovatno su umrli.
'''-Omerovići -''' bila je samo jedna starija osoba ženskog spola
'''-Osmanovići -'''su 3 porodična, višečlana, domaćinstva koja su ukupno imala 11 članova. Ovu familiju činili su otac i dva sina koja su osnovala vlastita domaćinstva .. U toku genocida ubijeni su otac i stariji sin, prosječne starosti 52,0 godina, a dvije žene, svekrva i snaha postale su hudovice. Iza ubijenog, Ibrahima, ostalo je četvero siročadi, prosječne starosti 10,5 godina.
Do 2:008. godine u ovo naselje se vratila samo jedna osoba muškog spola, a ostali preživjeli i prognani iz familije Osmanović nastanili su se u općinama Banovići i Lukavac.
'''-Salkići -''' bila su 3 porodična, višečlana, domaćinstva koja su ukupno imala 14 članova. Ovu familiju činila su tri brata
koja su osnovala vlastita domaćinstva.Do 2008. godine u ovo naselje se vratila,samo jedna osoba muškog spola, a ostali prognani iz familije Salkić nastanili su se u općinama Gračanica, llijaš (većina
prognanika) i Srebrenik. Nekoliko osoba iz ove familije iselilo se iz BiH.
'''-Uzunovići-''' bilo je 6 porodičnih, višečlanih, domaćinstava koja su ukupno imala 27 članova. I ovu
familiju čine srodnici od jednog rodočelnika, Atifa, koji je umro prije popisa stanovništva 1991. godine. U toku agresije ubijena je samo jedna osoba muškog spola iz ove familije (r. 1962. godine), a iza ubijenog ostala je hudovica s dvoje malodobne djece, starosti tri, odnosno jedne godine. U toku genocida ubijeno je 7 osoba muškog spola iz ove
familije, prosječne starosti 37,0 godina, među kojima i 3 brata sa 4 bratića, kao i otac s 3 sina. Iza ubijenih ostalo je 6 hudovica sa 8-ero malodobne djece - siročadi, prosječne starosti 5,5 godina.Do 2008. godine nije bilo povratnika iz ove familije u naselje Beširevići. Većina preživjeli i prognanih Uzunovića nastanila se u sljedećim općinama Federacije BiH: Banovići, Gradačac, Kalesija, Srebrenik i Tuzla. Jedna cijela porodica iselila se u Dansku.
U zaseoku '''Rankovići''' živjele su tri familije, dvije bošnjačke i jedna srpska. Bošnjačke familije su Nukići
Palalići, a srpska - Miloševići (1 tročlano domaćinstvo).
'''-Nukići -''' bilo je jedno višečlano, prošireno porodično domaćinstvo, s ukupno 7 članova koje su činili roditelji, njihova djeca i unučadi. Ovakva, proširena porodična domaćinstva, nisu bila rijetkost u seoskim naseljima na području općine Srebrenica. U toku genocida ubijeni su otac (r. 1937. g.) i sin (r. 1965. g.) iz ove porodice, a iza njih su ostale dvije žene hudovice, svekrva i snaha, kao i troje malodobne djece, prosječne starosti 6,3 godine.Do 2008. godine nije bilo povratnika u ovaj zaselak,
odnosno naselje Bešireviće iz ove porodice. Preživjeli i prognani članovi porodice Nukić nastanili u općini Živinice, naselje Donja Višća.
'''-Palalići-''' bilo je samo jedno porodično domaćinstvo s ukupno 11 članova - roditelji i devetero djece. U toku agresije, 1994. godine, ubijena je žena odnosno majka ove djece, a u toku genocida ubijen je i s 2 sina, od kojih jedna maloljetan; prosječna starost ubijenih iznosila je 29,0 godina. Tri djeteta iz ove porodice (r. 1979., 1980. i 1982. godine) ostala su potpunom siročađu, tj. bez oba roditelja.
Do 2008. godine nije bllo povratnika u naselje Beširevići iz ove porodice, a prežlvjeli i prognani Palalići nastanili su se
u općini Banovići, odnosno Zenici.
U zaseoku '''Skejići''' živjelo je 10 familija, sve bošnjačke, koje su bile raspoređene u 26 domaćinstava s ukupno 169
članova. To su sljedeće familije: Bošnjak, Halilović, Jusić, Lemeš, Mehić, Nuhanović, Ramić, Sttfihović, Smajlović i
Zukanović.
'''-Bošnjak-''' bilo je ·jedno porodično, prošireno,domaćinstvo koje je ukupno brojala 12 članova. Ovo domaćinstvo sačinjavaIi su roditelji sa osmero djece, kao i snaha i jedno unuče. Tokom genocida ubijena je jedna
muška osoba Iz ove porodice, sin (r. 1968. g.).
Do 2008 godine u zaselak Skejići, naselja Beširevići, vratile. su se 3 osobe. Ostali preživjeli i prognani iz familije Bošnjak nastanili su se u općinama llijaš i Vogošća,a dio porodice iselio se izvan BiH, u Austriju.
'''-Halilovići -'''bila su 2 porodična domaćinstva, dva brata,koja su ukupno brojala 11 članova. Jedno domaćinstvo
imalo je 6, a drugo 5 članova.Na početku agresije na RBiH, 1992. godine, ubijena je jedna ženska osoba (r. 1950. g.), majka troje maloljetne djece. Tokom genocida ubijene su 4 osobe muškog spola,prosječne starosti 29,8 godina, među kojima dva brata, kaoi dva sina blizanca od starijeg brata. Iza ubijenih ostala je jedna hudovica, s obzirom da je supruga od starijeg brataubijena početkom agresije na RBiH, kao i 5-ero djece siročadi, prosječne starosti 12,2 godine. U manjem domaćinstvu, poslije agresije i genocida, preživjela je samo jedna ženska osoba - kćerka Sabina, r. 1984., koja danas živi
u Babićima - Gračanica. U brojnijem domaćinstvu, od mlađeg brata, ostalo je četvero siročadi.
Do 2008. godine nije bilo povratnika u Bešireviće,odnosno zaselak Skejiće, a preživjeli i prognani iz familije
Halilović nastanili su se u općinama Gračanica, Lukavac i Srebrenik.
'''-Jusići -''' bila su 3 porodična domaćinstva koja su ukupno brojala 23 člana. 235 Jedno domaćinstvo imalo je 6 članova,
drugo 8 članova, a treće 9 članova. Ova tri porodična domaćinstva formirala su 3 brata.U toku agresije (1993. g.) ubijena je jedna muška osoba iz ove familije (r. 1970. g.), iza koje je ostala hudovica s jednim malodobnim djetetom (r. 1992. g.).
Tokom genocida ubijene su 4 osobe muškog spola iz ove familije, prosječne starosti 36,3 godine. Među ubijenim su
dva brata, jedan sa sinom, i bratićem im. Iza ubijenih ostale su 4 hudovice sa 6 maloljetne, uglavnom malodobne djece,
čija je prosječna starost iznosila 9,3 godine. Do 2008. godine nije bilo povratnika u Bešireviće iz ove familije. Preostali preživjeli i prognani članovi familije Jusić nastanili su se uglavnom u općinama llijaš i Srebrenik.
'''-Lemeš-''' bilo je 9 porodičnih, višečlanih, domaćinstava koja su ukupno brojala 58 članova.Distribucija domaćinstava prema broju članova bila je sljedeća: 2 četveročlana, 2 šesteročlana, 3 sedmeročlana i po 1 osmeročlano, odnosno deveteročlano domaćinstvo.Tokom agresije na RBiH ubijene su 2 osobe muškog spola iz ove familije (r. 1950. i 1972. g.). Iza starije ubijene
osobe ostala je hudovica s 3 maloljetna djeteta, prosječne starosti 15,0 godina.
Tokom zločina genocida ubijeno je 8 muškaraca, prosječne starosti 32,0 godina, među kojima i dva oca ,s po jednim sinom. Iza žrtava genocida ostalo je 5 hudovica sa .7-ero maloljetne djece, prosječne starosti 11,0 godina.Do 2008. godine u Skejiće su se vratile, samo dvije dvočlane porodice. Ostali preživjeli i prognani članovi familije Lemeš nastanili su se uglavnpm općinama Federacije BiH, kao što su: llijaš, Lukavac, Sarajevo Centar,Srebrenik, Tuzla, Vogošća i Živinice .Najveći broj prognanika nastanio se u općinama Vogošća i Živinlce. Nekoliko članova ove familije iselilo se izvan BiH.
'''-Mehići-''' bilo je samo jedno porodično domaćinstvo sa 7 članova. Porijeklom su iz Osatice, zaselak Ritašići. U toku genocida ubijen je nosilac domaćinstva (r. 1942. g.) iza kojega je ostala hudovica s jednim, starijim, maloljetnim djetetom.
Do 2008. godine nije bilo povratnika u Skejiće iz ovog
domaćinstva. Preživjeli i prognani članovi porodice nastanili su se u općinama llijaš, Gračanica i .Novi Grad Sarajevo.
'''-Nuhanovići -''' bila su 3 porodična domaćinstva koja su ukupno brojala 15 članova. Domaćinstva su formirali otac s
dva sina, a porijeklom su iz naselja Sulice.U toku agresije ubijeni su otac(r.1933. g.) i sin (r. 1969.g.), a dvije žene (svekrva i snaha) postale su hudovice; snaha s jednim, jednogodišnjim siročetom.Tokom genocida ubijena je jedna osoba muškog spola(r. 1959. g.), najstariji sin ranije ubijenog Alije. Iza ubijenog ostala je hudovica s 2 malodobna djeteta,
prosječne starosti 13,0 godina.Do 2008. godine nije bilo povratnika u Skejiće iz ove familije. Ostali preživjeli i prognani Nuhanovići nastanili su se u općfnama llijaš i Vogošća, a dvije porodice iselile su se iz BiH-a,
'''-Ramići -''' bilo je jedno porodično, šesteročlana, domaćinstvo.Na početku agresije na RBiH ubijene su 4 osobe iz ove
porodice oba roditelja i njihovo dvoje djece; dvadesetdvogodišnji sin i četrnaestogodišnja kćerka.Prosječna starost ubijenih iznosila je 36,0 godina. Ove osobe, kao i ostalih 14 osoba koje su poginule od tenkovske granate ispaljene iz Srbije, bile su sklonjene u četverogodišnjoj osnovnoj školi na lokalitetu Raskršće(Krstac) u Beširevićima.
U toku genocida ubijen je sin iz ove porodice (r. 1975.g.). Dakle, tokom agresije i genocida ubijeni su svi članovi
ove porodice, osim jedne ženske osobe.(Zlata Subašić)
'''-Salihović''' - bila su 3 porodična domaćinstva koja su ukupno imala 15 članova. Osnivači domaćinstava doselili su
se iz Tokoljaka.U toku genocida ubijene su 3 odrasle osobe muškog spola, prosječne starosti 33,0 godina. Iza jedne od ubijenih osoba ostala je hudovica sa 4-ero maloljetne djece, prosječne starosti 10,3 godine. Do 2008. godine u Skejiće su se vratile, samo dvije osobe iz ove familije. Ostali preživjeli i prognani Salihovići nastanili su se u Banovićima, Sarajevo Centar, Srebrenik i Živinicama.
'''-Smajlovići-''' bila su 2 porodična, višečlana, domaćinstva, koja su ukupno brojala 13 članova. Domaćinstva su
formirala dva brata - jedno domaćinstvo imalo je 6 članova, a drugo 7 članova. U toku genocida ubijen je Omer (r. 1947.g.) koji je živio proširenom porodičnom domaćinstvu s ocem, najstarijim bratom, kao i svojom suprugom i djecom.
Iza ubijenog ostala je hudovica. Do 2008. godine nije bilo povratnika u Skejiće iz ove
familije. Preživjeli i prognani Smajlovići nastanili su se u općinama Gradačac, Novi Grad Sarajevo, a svi članovi
šesteročlanog domaćinstva iselili su se izvan BiH.
'''-Zukanovići -''' bila su 2 porodična, višečlana domaćinstva koja su ukupno brojala 9 članova. Domaćinstva su formirala
dva brata, po jedno peteročlana, odnosno četveročlana.Tokom agresije na RBiH, tj. 1993. godine, ubijena je supruga starijeg brata, a dvoje maloljetne djece, prosječnestarosti 11,5 godina, ostalo je siročad.
U toku genocida ubijena su oba brata, nosioci i osnivači domaćinstava Zukanović. Iza ubijenih ostale su dvije hudovice, jer se stariji brat poslije pogibije supruge ponovo oženio, kao i 6-ero djece siročadi, prosječne starosti 8,2
godine. Oba brata imala su po troje djece, s time da su kod starijeg brata djeca od dvije žene. Dakle, dvoje djece starijeg
brata ostala su potpuna siročad; majka je ubijena 1993.godine, a otac je ubijen kao žrtva genocida, u julu 1995.
godine.Do 2008. godine nije bilo povratnika u Skejiće iz ove familije. Preživjeli i prognani Zukanovići nastanili su se
općinama Federacije BiH - Lukavcu i Živinicarna; Dvoje siročadi napustilo je BiH i nastanilo se u Francuskoji i SAD.
U zaseoku '''Šljivica''' živjelo je 8 familija, među kojima 7 bošnjačkih i jedna srpska familija - samačka domaćinstvo
prezimena Despotović. Bošnjačke familije bile su raspoređene u 51domaćinstvu koja su ukupno brojala 206 članova. To su
sljedeće familije: Hrustići, Kafići, Menzilovići, Musići,Mustafići, Selimovići i Smajlovići.
'''-Hrustići -'''bilo je 9 domaćinstava, sva osim jednog bila su višečlana, odnosno porodična, a ukupno su brojala 36 članova.
Tokom agresije ubijene su 4 odrasle osobe prosječne starosti 41,0 godina, među kojima i supružnici (Salih, poginuo 1992. i Đulesma, poginula 1993.). Kao posljedica navedenih ubistava tri su žene ostale nudovice, a 15-ero djece siročadi, prosječne starosti 9,6 godina,među kojim i 4 djeteta bez oba roditelja. Jedna hudovica ostala je s 9-ero siročadi dok su druge dvije hudovice ostale s po četvero,odnosno dvoje siročadi. Majka od devetero siročadi, Ramiza
(r. 1954. g.) preminula je 1999: godine, tako da je iza nje ostalo 5-ero maloljetne potpunih siročadi.
U toku zločina srpski zločinci ubili su ukupno 10 osoba muškog spola prosječne starosti 35,2 godine,
među kojima ijedan maloljetnik. Iza žrtava genocida ostalo je 5 hudovica s maloljetne djece, prosječne starosti
5 godina. Do 2008. godine u zaselak Šljivica vratila se jedna osoba muškog Ostali članovi familije Hrustić nastanili su se u
općinama FBiH, kao što su: Gračanica, Lukavac, Srebrenik,Vogošćta, Živinice i dr. neki članovi ove familije iselili su se lzvan granica BiH.
'''-Kalići -''' bilo je 8 domaćinstava (7 porodičnih i 1 samačka) koja su ukupno imala 29 članova. Tokom agresije na RBiH ubijena su dva muškarca, prosječne starosti 27,5 godina. Iza starije ubijene osobe ostala je hudovica i troje
malodobne djece, prosječne starosti 12,3 godine.U toku genocida 199S. godine ubijeno je 7 osoba muškog spola, prosječne starosti 3S,3 godine, među kojim i jedno maloljetno dijete. Među ubijenima su i dva roditelja s dva, odnosno jednim sinom. Iza ubijenih ostale su 4 hudovice i troje maloljetne djece, prosječne starosti 10,5
godina.Do 2008. godine nije bilo povratnika u zaselak Šljivica,naselja Beširevići. Preživjeli i prognani iz porodice Kalić
nastanili su se u općinama Federacije BIH, kao što su:Banovići, llijaš, Lukavac, Stari Grad Sarajevo, Tuzla, Živinice i
dr. Neke osobe iz ove familije iselile su se izvan granica BiH.
'''-Menzilovići-''' bila je samo jedna osoba muškog spola Menzilović (Omer) lsmir, r. 1973. godine, koja je živjela sa samohranom majkom i njenim roditeljima, Smajlovićima.lsmir je poginuo 1993. godine prilikom prelaska iz Tuzle na
slobodnu teritoriju Srebrenice.
'''-Musići -'''bilo jedno samačka domaćinstvo, starija osoba muškog spola.
'''-Mustafići -''' bila su 3 domaćinstva, među kojima i jedno samačko, a ukupno su imala 13 članova. Sva tri domaćinstva
formirala su braća, sinovi Hakije. Na početku agresije ubijeno je jedno maloljetno dijete, Almir (r. 1987. g.), sin Rizve - kojega će Srbi ubiti u toku genocida 1995. godine. Tokom genocida ubijene su 3 odrasle osobe, muškog spola, prosječne starosti 32,7 godina. Među ubijenim osobama su dva brata, kao i mlađi sin od starijeg brata. Iza ubijenih ostale su dvije žene, jetrve,
kao i 6-ero malodobne djece, prosječne starosti 11,0 godina.Do 2008. godine nije bilo povratnika u zaselak Šljivica, a
preživjeli i prognani iz familije Mustafić nastanili su se u općinama llijaš, Srebrenik i Živinice.
'''-Selimovići -''' bilo je 28 domaćinstava (27 porodičnih i 1 samačka), a ukupno su imala 124 člana.U toku agresije na RBiH (1993. godine) ubijene su 3 odrasle osobe muškog spola, prosječne starosti 30,3 godine, među kojima i dva brata, sinovi Rasimovi. Iza ubijenih ostale su dvije hudovice i 6-ero malodobne djece, prosječne starosti 6,2 godine, jedna hudovica sa četvero siročadi. U toku zločina genocida ubijeno je 29 osoba muškog spola, prosječne starosti 37,2 godine, među kojima'i
<nowiki> </nowiki>5-tero maloljetne djece - dječaka. Iza ubijenih u genocidu ostalo je 18 hudovica (13. žena u fertilnom periodu}; kao .i 26-ero
djece siročadi, prosječne starosti 9,2 godine.Među žrtvama genocida su braća,očevi i sinovi i drugi bliži i dalji srodnici. Međutim, najteže je stradala porodica Selimović (Atif) Ševke, r. 1946. godine, kojlje ubijen zajedno sa svim svojim sinovima - 3 sina1 među kojima i jedan maloljetan. Nije nam poznato da ima preživjelih ženskih potomaka iz ove porodice.
Do 2008. godine nije bilo povratnika u zaselak Šljivica,naselja Beširevići. Preživjeli i prognani članovi familije
Selimović nastanili brojnim općinama Federacije BiH,kao što su: Banovići, Gračanica, llijaš, Lukavac, Novi Grad
Sarajevo, Novo Sarajevo, Srebrenik, Trnovo, Tuzla, Vogošća,Zenica, Živinice itd. Nekoliko članova ove familije iselilo se
izvan BiH. Najveći broj prognanika naselio se u općinama llijaš, .Lukavac l Srebrenik.
'''-Smajlovići-'''bilo je samo jedno porodično, dvočlano, domadćistvo majka i sin. U toku genocida ubijen je sin, Sabahudin, r. 1969. godine. Tako da nije ostalo potomaka iz ove porodice. Majka od ubijenog Sabahudina, Mejra,
nastanila se u općini Živinice.
Do '''kraja 2005.''' godine u ovo naselje Beširevići vratilo se samo 11 domaćinstava s ukupno 33 člana, a obnovljeno je 10 kuća.Za povratak u 2006. godini prijavile su se 33 osobe.
{| border="1" cellpadding="7" cellspacing="0" style="margin: 10px 0 10px 25px; background: #f9f9f9; border: 1px #AAA solid; border-collapse: collapse; font-size: 85%; float: center;"
|- style="background: #E9E9E9"
Line 64 ⟶ 235:
* Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
* Stanovništvo i naselja i opštine Srebrenica ,Alija Suljić ,prof.dr sci
* internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf
| |||