Inačica od 6. veljače 2014. u 14:52 uredi Man Usk (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 43.160 edits m Uklonjena promjena suradnika B25es, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Addbot ← Starija izmjena		Inačica od 25. svibnja 2015. u 00:40 uredi ukloni ovu izmjenu Trainlast (razgovor \| doprinosi) 146 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 3: '''Rekared I.''' je bio prvi [[Zapadni Goti\|vizigotski]] [[Katoličanstvo\|katolički]] [[kralj]]. Vladao je između [[586.]] i [[601.]] godine. Godine [[587.]] odbacio je [[arijanstvo]] i prihvatio kršćansku ortodoksiju. Rekared je bio mlađi sin [[Leovigild]]a i njegove prve žene. Kao i njegov otac, Rekared je imao ~~prijestonicu~~prijestolnicu u [[Toledo\|Toledu]]. [[Toledsko Kraljevstvo\|Vizigotski kraljevi]] i plemstvo su tradicionalno bili arijanske vjere, dok su hispanorimski podanici vizigotskog kraljevstva bili ortodoksni kršćani (katolici). Katolički biskup, [[Leandar Seviljski]], utjecao je na [[Hermenegild\|Hermenegildovo]] preobraćenje u pravovjerno kršćanstvo. Također ga je podržao u pobuni koju je Rekared I. digao protiv svog oca i zbog toga je bio protjeran. Kada je Leovigild umro, Leandar se vratio u Toledo. Rekareda je vizigotsko plemstvo priznalo kao nasljednika i proglasilo ga kraljem bez pogovora. Vođen rodbinskim vezama s [[Franci\|franačkom]] vladarskom kućom [[Merovinzi\|Merovinga]] kao i svojom maćehom [[Gosvinta\|Gosvintom]] koja je propovjedala katoličanstvo, poslao je izaslanike kako bi pozdravili njenog unuka [[Hildebert II.\|Hildeberta II.]] i njegovog ujaka, Guntrama, kralja [[Burgundija\|Burgundije]] i iznijeli mu prijedlog o sklapanju saveza i međusobne pomoći u slučaju napada od treće strane. No, Guntram ih je odbio primiti. Siječnja [[587.]] godine, Rekared se odrekao arijanstva i prigrlio ~~pravoverno~~pravovjerno kršćanstvo. Taj je događaj bio jedan od najvažnijih događaja za vrijeme njegove vladavine i predstavlja prekretnicu u povijesti vizigotske [[Hispanija\|Hispanije]]. Većina arijanskih plemića i svećenstva je slijedilo njegov primjer, uglavnom oni iz Toleda, ali bilo je i pobuna arijanaca, ponajviše u [[Septimanija\|Septimaniji]], najsevernijoj provinciji iza [[Pirineji\|Pirineja]], gdje je vođa otpora bio arijanski biskup Ataloh. Od svjetovnih vođa pobune u Septimaniji, grofovi Granista i Vildigern su se obratili [[Guntram]]u od Burgundije za pomoć, koji je tu video priliku za osvajanje novih područja, pa je poslao svog duksa Deziderijusa. Rekaredova vojska je pobijedila arijanske pobunjenike i njihove katoličke saveznike koji su stradali u velikom pokolju u kojem je i sam Deziderijus bio ubijen. Sljedeća pobuna je izbila [[588.]] u [[Luzitanija\|Luzitaniji]], provinciji na zapadu poluotoka. Njen vođa je bio Suna, arijanski biskup [[Merida\|Meride]], kao i grof Sego. Rekaredov duks Luzitanije je ugušio pobunu, Suna je bprotjera u [[Mauretanija\|Mauretaniju]], a Sego se povukao u [[Galicija\|Galiciju]]. U drugoj polovici 588. godine, arijanski biskup [[Uldila]] i kraljica udovica [[Gosvinta]] su skovali neuspješnu zavjeru, a rezultat toga je protjerivanje Uldile. U popularnoj povijesti, ove arijanske pobune se ne spominju često. Na [[Treći sabor u Toledu\|Trećem saboru u Toledu]] kojeg je organizirao [[Leandar Seviljski]] i koji je sazvan u kraljevo ime svibnja [[589.]] godine, postavljene su osnove za novo katoličko vizigotsko kraljevstvo. Rekared se priznao kršćaninom po nicejskom vjerovanju i odrekao se arijanizma. Uzeo je ime Flavije, prezime iz Konstantinske dinastije i vladao u stilu rimskih careva. Ratovao je protiv Bizanbtinaca u [[Hispania Baetica\|Hispaniji Baetici]] nakon što su ovi pokrenuli novu ofenzivu.<ref>NC Medieval v. I, p. 346-350.</ref> Leandar i katolički biskupi su odmah uspostavili program prisilnog pokrštavanja [[Židovi\|Židova]] i potpunog eliminiranja arijanstva. Katolička povijest tradicionalno pripisuje ove progone vizigotskim kraljevima. Nakon Rekaredove smrti, na sinodi koja je održana u Toledu [[633.]] godine, biskupi su preuzeli na sebe pravo izbora kralja koje je do tada pripadalo plemstvu, čime je prelazak vlasti na crkvu bio zaokružen. Redak 22: Rekareda je naslijedio njegov mladi sin, [[Liuva II.]] == Izvori == {{izvori}} {{GLAVNIRASPORED:Rekared I.}}

Rekared I.: razlika između inačica