Razlika između inačica stranice »Rekared I.«

Dodan 401 bajt ,  prije 6 godina
bez sažetka
m (Uklonjena promjena suradnika B25es, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Addbot)
'''Rekared I.''' je bio prvi [[Zapadni Goti|vizigotski]] [[Katoličanstvo|katolički]] [[kralj]]. Vladao je između [[586.]] i [[601.]] godine. Godine [[587.]] odbacio je [[arijanstvo]] i prihvatio kršćansku ortodoksiju.
 
Rekared je bio mlađi sin [[Leovigild]]a i njegove prve žene. Kao i njegov otac, Rekared je imao prijestonicuprijestolnicu u [[Toledo|Toledu]]. [[Toledsko Kraljevstvo|Vizigotski kraljevi]] i plemstvo su tradicionalno bili arijanske vjere, dok su hispanorimski podanici vizigotskog kraljevstva bili ortodoksni kršćani (katolici). Katolički biskup, [[Leandar Seviljski]], utjecao je na [[Hermenegild|Hermenegildovo]] preobraćenje u pravovjerno kršćanstvo. Također ga je podržao u pobuni koju je Rekared I. digao protiv svog oca i zbog toga je bio protjeran.
 
Kada je Leovigild umro, Leandar se vratio u Toledo. Rekareda je vizigotsko plemstvo priznalo kao nasljednika i proglasilo ga kraljem bez pogovora. Vođen rodbinskim vezama s [[Franci|franačkom]] vladarskom kućom [[Merovinzi|Merovinga]] kao i svojom maćehom [[Gosvinta|Gosvintom]] koja je propovjedala katoličanstvo, poslao je izaslanike kako bi pozdravili njenog unuka [[Hildebert II.|Hildeberta II.]] i njegovog ujaka, Guntrama, kralja [[Burgundija|Burgundije]] i iznijeli mu prijedlog o sklapanju saveza i međusobne pomoći u slučaju napada od treće strane. No, Guntram ih je odbio primiti.
 
Siječnja [[587.]] godine, Rekared se odrekao arijanstva i prigrlio pravovernopravovjerno kršćanstvo. Taj je događaj bio jedan od najvažnijih događaja za vrijeme njegove vladavine i predstavlja prekretnicu u povijesti vizigotske [[Hispanija|Hispanije]]. Većina arijanskih plemića i svećenstva je slijedilo njegov primjer, uglavnom oni iz Toleda, ali bilo je i pobuna arijanaca, ponajviše u [[Septimanija|Septimaniji]], najsevernijoj provinciji iza [[Pirineji|Pirineja]], gdje je vođa otpora bio arijanski biskup Ataloh. Od svjetovnih vođa pobune u Septimaniji, grofovi Granista i Vildigern su se obratili [[Guntram]]u od Burgundije za pomoć, koji je tu video priliku za osvajanje novih područja, pa je poslao svog duksa Deziderijusa. Rekaredova vojska je pobijedila arijanske pobunjenike i njihove katoličke saveznike koji su stradali u velikom pokolju u kojem je i sam Deziderijus bio ubijen.
 
Sljedeća pobuna je izbila [[588.]] u [[Luzitanija|Luzitaniji]], provinciji na zapadu poluotoka. Njen vođa je bio Suna, arijanski biskup [[Merida|Meride]], kao i grof Sego. Rekaredov duks Luzitanije je ugušio pobunu, Suna je bprotjera u [[Mauretanija|Mauretaniju]], a Sego se povukao u [[Galicija|Galiciju]].
 
U drugoj polovici 588. godine, arijanski biskup [[Uldila]] i kraljica udovica [[Gosvinta]] su skovali neuspješnu zavjeru, a rezultat toga je protjerivanje Uldile. U popularnoj povijesti, ove arijanske pobune se ne spominju često.
 
Na [[Treći sabor u Toledu|Trećem saboru u Toledu]] kojeg je organizirao [[Leandar Seviljski]] i koji je sazvan u kraljevo ime svibnja [[589.]] godine, postavljene su osnove za novo katoličko vizigotsko kraljevstvo. Rekared se priznao kršćaninom po nicejskom vjerovanju i odrekao se arijanizma. Uzeo je ime Flavije, prezime iz Konstantinske dinastije i vladao u stilu rimskih careva. Ratovao je protiv Bizanbtinaca u [[Hispania Baetica|Hispaniji Baetici]] nakon što su ovi pokrenuli novu ofenzivu.<ref>NC Medieval v. I, p. 346-350.</ref>
 
Leandar i katolički biskupi su odmah uspostavili program prisilnog pokrštavanja [[Židovi|Židova]] i potpunog eliminiranja arijanstva. Katolička povijest tradicionalno pripisuje ove progone vizigotskim kraljevima. Nakon Rekaredove smrti, na sinodi koja je održana u Toledu [[633.]] godine, biskupi su preuzeli na sebe pravo izbora kralja koje je do tada pripadalo plemstvu, čime je prelazak vlasti na crkvu bio zaokružen.
 
Rekareda je naslijedio njegov mladi sin, [[Liuva II.]]
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
{{GLAVNIRASPORED:Rekared I.}}
146

uređivanja