U doba [[Iliri|Ilira]] ovo je bilo granično područje prema plemenu Mezejima[[Mezeji]]ma na sjeveru, čini se, sa kojima i nije bilo užih kontakata, što se odrazilo i na kasnija vremena. Naime, još i danas, stanovništvo Bjelajskog i Bravskog polja ovo područje ne smatra [[Bosna|Bosnom]] u njenom povijesnom značenju. Ljudi na Petrovačkom polju Bosnom smatraju područja oko Bosanske Krupe, Lušci Palanke, Sanice i Ključa, pa oko Banje Luke, dakle, sve ono što je sa druge strane Grmeča, u dolinama [[Una|Une]] i, [[Sana|Sane]] (i Vrbasa[[Vrbas]]a), koje su u [[antika|antici]] držali Mezeji. Ni u srednjem vijeku [[Petrovačko polje|Petrovačko]] s [[Bjelajsko polje|Bjelajskim]] i Bravskim poljem nije pripadalo Donjoj Slavoniji ni kasnije bosanskim [[Donji krajevi|Donjim krajevima]], nego je bilo povezano s političkim i vjerskim strukturama na jugu 2.<ref> ''Bosna i Hercegovina u antičko doba.'' -[[Ivo Bojanovski]], Akadenija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988</ref>. Čak i u prvom razdoblju osmanske okupacije ovo je područje vezano za Kliški sandžak sa sjedištem u Dalmaciji. Tek je [[mir u Srijemskim Karlovcima|mirom u Srijemskim Karlovcima]] [[1699.]] god. i uspostavljanjem granice na Uni ovo područje postalo u svakom pogledu vezano za područje koje čini današnju Bosnu i Hercegovinu.
Gradina više Jasenovca je ruševina zidane građevine. Druga gradina, na brdu Visoko, datira iz rimskog razdoblja. Tu je pronađen lijepo otesan meki kamen sa likom i sa latinskim natpisom. No, previše je kamen oštećen pa do kraja nije bilo moguće rekonstruirati natpis.<ref>ANTIQVI HOMINES BOSNAE -Salmedin Mesihović, Filozofski fakultet Sarajevo, 2011</ref> Tu je nađen i dukat iz vremena cara Teodozija, čiji je lik na jednoj strani, a na drugoj su car Konstantin i carica Jelena sa križem u ruci.<ref>Bjelajsko polje i Bravsko -Petar Rađenović, Srpska Kraljevska Akademija u Beogradu 1925. i 1923. godine</ref> Ovuda su prolazili i rimski i turski put za dolinu Sane. Kroz selo je nekad prolazila uskotračna pruga Drvar – Prijedor.
