Marija Vučinović: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nova stranica: '''Marija Vučinović''', ministrica bez lisnice u Vladi Crne Gore, izabrana kao zastupnica izabrana na listi stranke koja okuplja Hrvate u Crnoj Gori (Hrvats... |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Marija Vučinović'''([[Rijeka]], [[30. siječnja]] [[1958.]]), ministrica bez lisnice u [[Vlada Crne Gore|Vladi Crne Gore]]
Predsjednica je [[Hrvatska građanska inicijativa|Hrvatske građanske inicijative]], stranke koja okuplja Hrvate u Crnoj Gori.<ref name="Vidmarović"/>
== Životopis ==
Rodila se je 1958. u Rijeci, Republika Hrvatska. Ondje je završila Tehnički fakultet – Odsjek brodogradnje i stekla zvanje diplomiranog inženjera brodogradnje. Šesnaest je godina radila u Jadranskom brodogradilištu u Bijeloj u konstruktorskome uredu, na poslovima glavnog konstruktora i rukovoditeljice ureda. Godine 2002. tj. od osnutka uključuje se u politički rad HGI-a i bila izabrana za podpredsjednicu stranke.
Od 2005.godine obnaša dužnost predsjednice stranke. Zaposlena je u JP Vodovod – Tivat. Članica je Hrvatsko - crnogorskog međudržavnog savjeta, a po funkciji koju obnaša u političkoj stranci članica je Hrvatskog nacionalnog vijeća. Od 1981. u braku je s Gajom Vučinovićem i živi u Lepetanima. Mati je dvoje djece.
Kao predsjednica HGI odlučuje se 29. travnja 2011. na izuzetno važan potez: posjećuje biskupa Kotorske biskupije, msgr. Iliju Janjića. Uspostavljanje razumijevanja između političke stranke i duhovnog vođe doprinijelo je slabljenju [[autocenzura|autocenzure]] kod bokokotorskih Hrvata i bilo je na dobrobit cijeloj zajednici.
Na parlamentarnim izborima prije lipnja 2015. njena stranka HGI uspjela je ujediniti biračko tijelo, tako da je dobila 10 % od ukupnog broja ovdašnjih Hrvata s pravom glasa i time bila izabrana u crnogorski Parlament kao predstavnica svog naroda. Bio je to povijesni trenutak. Nigdje u svijetu gdje žive Hrvati, bilo kao iseljenici, bilo kao autohtone manjine, nije se desio ovakav slučaj. Nakon izbora mandatar za sastav Vlade, [[Milo Đukanović]], ponudio je koaliciju strankama nacionalnih manjina. Nakon održanih pregovora HGI dobila je mjesto ministra bez portfelja (bez lisnice, kako se u hrvatskoj političkoj tradiciji naziva ovakvo ministarstvo), te nekoliko nižih dužnosničkih mjesta. Tada je i predsjednica HGI, Marija Vučinović postala time članica koalicione Vlade Crne Gore, kao stranačka čelnica, što je još lipnja 2015. bio jedinstveni slučaj u svijetu.<ref name="Vidmarović"/> Izabrana je ne kao članica neke crnogorske političke stranke, već kao hrvatska manjinska političarka u Crnoj Gori.<ref name="Vidmarović"/>
Tako je 5. prosinca 2012. postala članicom 40. crnogorske Vlade. To nije postigla nikakvim mjerama kojim su Hrvati i HGI stavljeni u povlašteni položaj, nego temeljem crnogorskog zakona iz 2012. godine. Zakon o izboru poslanika i odbornika određuje minimalan broj glasača potrebnih za osvajanje saborničkog mjesta koji je sveden na 0,35% u odnosu na ukupan broj stanovnika. Za Hrvate to je značilo 1400 glasova. Broj se u prvi mah činio za HGI nedostižnim. No, pametnom predizbornom promičbom došlo jer i buđenja povijesne svijesti birača hrvatske narodnosti i ovaj je broj dosegnut. Ne samo da su dosegnuli potreban postotak, već su navedeni cenzus i premašili, dobivši 0,50 % glasova hrvatske manjine.
Na izborima za Skupštinu grada Tivta u travnju 2012. HGI je polučila neočekivano dobar rezultat, osvojivši četiri odbornička mjesta. U prethodnom sastavu Skupštine imala je 3 mjesta, a zbog koalicije s DPS-om HGI je dobila mjesto donačelnika, koje je obnašao ugledni mladi političar iz Bogdašića, [[Ilija Janović]]. Ove, tj. 2012., crnogorske stranke zastupljene u Skupštini Tivta, DPS i SDP, neočekivano su stvorile nacionalnu koaliciju i time namjerno HGI ostavile izvan struktura lokalne vlasti, premda zastupa 20 posto žitelja općine.
Predsjednica Vučinović ne ulazi u polemiku, ali ne prihvaća niti ponižavajuće uvjete koji joj se nude, na neki način žrtvuje svoga dužnosnika Iliju Janovića, obznanjuje prijelaz u redove tivatske oporbe, ali nastavlja snažnu političku djelatnost, usredotočivši se na predstojeće parlamentarne izbore. Ovdašnji Hrvati, koji su do sada naglašeno izbjegavali javno isticati vlastito narodno ime i prakticirali često i patološku autocenzuru, ohrabrili su se, izašli iz vrzinog kola parbi i oportunizma i svojim glasovima iznenadili javnost.
Na čelu kandidacijske liste za Parlament izabrana je gospođa Ljerka Dragičević, dotadašnja (iskusna i cijenjena) zastupnica (na Hrvatima poklonjenome mjestu od strane DPS-a) u Skupštini Crne Gore. Kako osnažila stranački program predsjednica Marija Vučinović udaljava iz političke igre, uz cijenu raskola, prekaljenog političara još iz doba komunizma, Matiju Marovića, okuplja oko sebe grupu mlađih i sposobnih stranačkih djelatnika, koji su zajedno s njom i Ljerkom Dragičević proveli uspješnu predizbornu kampanju, mobilizirali (do tada razjedinjeno, manipulirano i uplašeno) hrvatsko manjinsko biračko tijelo i ostvarili povijesni uspjeh – izabrali su vlastitoga hrvatskog sabornika u državni Parlament.
Time je HGI postala parlamentarna stranka, što joj je dalo širi manevarski prostor i novu težinu u političkim pregovorima. Nakon ovog uspjeha čini drugi mudar potez: ulazi u koaliciju s crnogorskim manjinskim političkim strankama i s njima kreće u akciju, znajući da će mandatar za sastav nove Vlade, iskusni Milo Đukanović, jer nije dobio apsolutnu, već relativnu većinu, morati pronaći koalicijske partnere za sastav novog Kabineta Ministara. I otpočelo je pregovaranje.
Marija Vučinović vuče i treći mudar potez: između ostaloga, traži za svoju Stranku mjesto u Vladi, ali bez lisnice, odnosno portfelja. Skromno, no i dalekovidno u isti mah. Za portfelj je potrebno više zastupničkih glasova, a članstvo u Vladi pomoći će joj u rješavanju vitalnih problema Hrvata u Crnoj Gori. To je shvatio i prihvatio mandatar Milo Đukanović.
Međutim, koalicijskim je partnerima uvjetovao da predsjednici zauzmu ministarska mjesta, a ne osobe nižega ranga. Zbog toga je čak došlo do trvenja s Bošnjačkom strankom. Problem je u mogućoj dvostrukoj lojalnosti, što može unositi u rad Vlade stanovite nepodudarnosti. Na taj je način Marija Vučinović postala članicom Vlade Crne Gore, što joj, gledajući obiteljski i po mjestu stanovanja bio naporan izbor, s obzirom na mjesto stanovanja i mjesto rada. Vučinovićkin je dolazak na mjesto ministrice bio veliko ugodno iznenađenje za crnogorske Hrvate. Pred nju i stranačku kolegicu Ljerku Dragičević postavljena je zadaća zaustavljanja asimilacije hrvatske narodne manjine, odnosno njezine dekroatizacije.
Program ministrice Marije Vučinović svodi se na tri osnovne postavke:
Prvo, Hrvati u Crnoj Gori, poglavito njihov najbrojniji dio koji živi u Kotorskoj Biskupiji i gradu Baru, nisu dijaspora, već autohtona etnička zajednica koja je u položaj manjine dospjela političkim izdvajanjem teritorija na kojem obitavaju iz prostornog i demografskog jedinstva s ostalim dijelovima svoga naroda. Oni su domicilno pučanstvo koje u svome zavičaju živi od vremena doselidbe cijele hrvatske etnije.
Drugo, ovdašnji Hrvati imali su burnu povijest, jer su živjeli na razmeđu Istoka i Zapada, između velikih sila i svjetskih religija, sa strateškim značenjem koje ih je činilo ciljem imperijalnih osvajanja.
Treće, Hrvati u Boki kotorskoj, Budvi i Baru, bili su tijekom svoje povijesti okrenuti Zapadu, tj. Mediteranu, Dalmaciji i Hrvatskoj.
== Izvori ==
*[[Đuro Vidmarović]]: [http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/14464-hrvati-u-boki-kotorskoj-3-2013.html Đ. Vidmarović: Hrvati u Boki Kotorskoj 3./2013. - Marija Vučinović, Hrvatica u Vladi Crne Gore], Hrvatsko kulturno vijeće, 28. veljače 2013.
{{izvori}}
{{hakave}}
| |||