Edo Šen: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
manje sređivanje |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Edo Šen (10. 5. 1877. -16.6. 1949.).jpg|mini|200px|desno|'''Edo Šen
'''Edo Šen''' ([[Zagreb]], [[10. ožujka]] [[1877]]. - [[Zagreb]], [[16. lipnja]] [[1949]].), hrvatski arhitekt [[Židovi u Hrvatskoj|židovskog]] podrijetla.<ref>Ivo Goldstein, 2004., str. 287.</ref>
== U državnoj službi ==
Edo Šen (Schön) rođen je 10. ožujka 1877. godine u Zagrebu. Nakon što je maturirao 1894. godine odlazi u [[Beč]] gdje pohađa [[Viša tehnička škola u Beču|Višu tehničku školu]] (Technische Universität), na kojoj će 1900. i diplomirati.
Nakon bečkih iskustava, 1901. Šen se vraća u Zagreb gdje dobiva uposlenje kao državni službenik u tadašnjem Građevnom uredu, vodeći tehničke poslove vezane uz zgradarstvo i građevno redarstvo. Budući da je djelovao kao državni službenik, inženjer, Šen sve do 1908. godine, kada napušta državnu službu, nije imao pravo na
[[Datoteka:Edo Šen- Palača Croatia, ugao Preradovićeva - Masarykova, Zagreb (1909.- 1910.).jpg|mini|200px|Edo Šen - Palača Croatia, Preradovićeva - Masarykova, Zagreb (1909.- 1910.)]]
== Ovlašteni civilni arhitekt ==
Tek nakon što je 1908
Ostale Šenove realizacije iz tog razdoblja su stambena zgrada Mervar, nekadašnji
== U potrazi za stilom ==
[[Datoteka:Edo Šen- Kuća Vasić, Varšavska 6, Zagreb (1928.).jpg|mini|200px|Edo Šen - Kuća Vasić, Varšavska 6, Zagreb (1928.)]]
Kako smo vidjeli Šenov rad do rata karakterizira traganje za vlastitim stilskim izrazom, u kome ne postoji jedinstvena i jasno razrađena misao vodilja ka oblikovanju jedinstvenog stila. Nakon rata u svojoj drugoj fazi djelovanja tijekom dvadesetih godina, kada se zbiva prijelaz između protomoderne u modernu, Šen uspijeva stilski pročistiti svoja pročelja, no i usprkos tome njegova traganja za jedinstvenim stilskim izrazom ne prestaju. Tako će na primjer u suradnji
[[Datoteka:Edo Šen i Milovan Kovačević- Arhitektnski ( Tehnički) fakultet, Kačićeva ulica 26, Zagreb (1938-40.).jpg|mini|200px|Edo Šen i Milovan Kovačević -
== U duhu moderne ==
Redak 28:
Do potpunog stilskog pročišćavanja Šenove arhitekture, jednako kao i u slučaju arhitekta [[Rudolf Lubynski|Rudolfa Lubynskog]], dolazi tek tijekom tridesetih godina. Tek će tijekom te faze Šenovi projekti evoluirati do istinski vrijedne moderne arhitekture novog života tridesetih godina, priklanjajući se u potpunosti funkcionalističkim i konstruktivističkim rješenjima koja će karakterizirati slobodno oblikovanje tlocrtnih koncepcija te pročišćene plohe pročelja artikulirane isključivo odmjerenim nizovima jednostavno usječenih prozorskih osi. Do ovog prijelomnog trenutka, značajnog kako za Šenovo stvaralaštvo, a tako i za cjelokupnu domaću arhitekturu, označavajući konačan i pobjedonosni prodor modernih shvaćanja, dolazi upravo zahvaljujući djelovanju nove generacije arhitekata, koja većinom školovana na mnogobrojnim učilištima diljem Europe uz stečeno znanje i iskustva donosi sa sobom i nazore svojih velikih učitelja: [[Adolf_Loos|Loosa]], [[Hans_Poelzig|Poelziga]] i [[Le_Corbusier|Le Courbusiera]]-
Toj
[[Datoteka:Edo Šen i Milovan Kovačević- Natječajni projekt regulacije Kaptola, Zagreb (1935).jpg|mini|200px|Edo Šen i Milovan Kovačević - Natječajni projekt regulacije Kaptola, Zagreb (1935.)]]
== Suradnja Šen – Kovačević ==
Dolaskom Milovana Kovačevića u Šenov atelier njegov se pristup arhitektonskoj problematici radikalno mijenja. Svjedoci ove promjene zajedničke su realizacije što ih ova dva generacijski različita arhitekta ostvaruju u razdoblju između 1932. do 1940. godine. Svakako najznačajnija od njih je stambena višekatnica u Gundulićevoj 34 iz 1932. godine, smještena u neposrednoj blizini Šenove realizacije iz 1907. godine. Upravo na ova dva primjera možemo komparativnom metodom uvidjeti drastičnu stilsku razliku između ranijeg Šenovog eklekticizma s početka stoljeća i Šen/ Kovačevićevog prihvaćanja funkcionalizma i konstruktivizma nekoliko desetljeća kasnije. Stambena višekatnica u Gundulićevoj 34, za razliku od ranije na broju 35, lišena pseudodramatske reprezentativnosti odlikuje se jednostavnom i odmjerenom plohom pročelja koje je obloženo kamenim pločama te slobodnom tlocrtnom koncepcijom u okviru koje je oblikovanje stanova striktno provedeno prema suvremenim shvaćanjima kod kojih je prednost dana glavnom stambenom prostoru. No istinski značaj ovog pročelja dolazi do potpunog izražaja u trenutku kada ga sagledamo u zajedničkom kontekstu s uglovnom palačom Gradskih poduzeća arhitekta Jurja Denzlera (1932.
[[Datoteka:Edo Šen- Stambena zgrada, Gundulićeva 34, Zagreb ( 1932.).jpg|mini|200px|Edo Šen - Stambena zgrada, Gundulićeva 34, Zagreb (
Godinu dana nakon ove realizacije Šen i Kovačević ostvaruju drugu svoju značajnu realizaciju - stambenu zgradu [[HAZU|JAZU]], danas studentski dom, na Trgu hrvatskih velikana. Od ostalih zajedničkih realizacija valja još istaknuti stambenu višekatnicu u Križaničevoj 3, te njihovo posljednje značajno ostvarenje, zgradu Tehničkog fakulteta u Kačićevoj ulici, a koju rade u vremenskom razdoblju između 1937., kada je Savjet Tehničkog fakulteta povjerio Šenu da s asistentom Kovačevićem izradi projektni elaborat do 1940. kada je zgrada dovršena i useljena.
Redak 44:
Arhitekt Edo Šen umire u Zagrebu 16. lipnja 1949. godine.
== Izvori ==
{{izvori}}
|