Mihanovićev odlomak Apostola: razlika između inačica

'''Mihanovićev odlomak Apostola''', [[Glagoljica|glagoljički]] [[spomenik]] iz [[12. stoljeće|XII. st.]], jedan od najstarijih pisanih spomenika istočnoga pola hrvatskog glagoljaštva, ujedno i jedan od posljednjih sačuvanih glagoljičkih tekstova s toga prostora. To je [[pergament]]ni dvolist formata 24 cm × 18,5 cm (prvi list oštećen), ispisan dvostupačno. Odlomak je kratkog apostolara (praksapostola); sadrži perikope iz apostolskih poslanica koje se u duhovsko vrijeme čitaju po uzusu Istočne crkve. Bio je napisan vjerojatno na [[Bosna|bosansko]]-humskom ili [[Zeta (država)|zetskome području]] u doba kada je ondje počela prevladavati [[Ćirilica|ćirilička pismenost]]. Pronađen je zalijepljen u koricama ''Ilovičke krmčije'' (nomokanona), srpskog ćiriličkoga kodeksa iz [[1262.]], u zbirci ćiriličkih rukopisa A. Mihanovića. U pismu nema pokazatelja formiranja ustavne glagoljice; za znak poluglasa upotrebljava se samo meka inačica – jer (kao u ćiriličkim spomenicima), a uz glagoljičke oblike piše se gdjekad i ćiriličko slovo i (и). [[Staroslavenski jezik|Staroslavenska jezična norma]] vrlo je dobro očuvana, os. na morfološkome planu; jezičnih redakcijskih osobina razmjerno je malo: nazali su prešli u e i u, jery u i, i po njima se ne može pouzdano odrediti redakcijska pripadnost. Rijetki su primjeri ispadanja jerova u slabim položajima. Štoviše, nalaze se i na [[Etimologija|etimološki]] neopravdanim mjestima, između dvaju [[suglasnik]]a. Danas se Mihanovićev odlomak apostola čuva u Knjižnici [[HAZU]].