Teutonski viteški red: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Removing Link FA template (handled by wikidata) |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 6:
Pozvavši se na Zlatnu bulu iz Riminija, veliki vođa Teutonskih vitezova [[Herman von Salza]] i vojvoda [[Konrad I. od Masovije]] zajedno su napali [[Stare Pruse]] 1226. kako bi ih pokrstili u [[Pruski križarski rat|Pruskom križarskom pohodu]]. Tada su vitezovi bili optuženi za prijevaru poljske uprave i uspostavu neovisne Redovničke države Teutonskih vitezova. Red je izgubio svoju svrhu kada je susjedna Litva prihvatila kršćanstvo. Smješten u Pruskoj, red je počeo pohoditi svoje kršćanske susjede, Kraljevinu Poljsku, [[Velika Kneževina Litva|Veliku Kneževinu Litvu]] i [[Novgorodska republika|Novgorodsku Republiku]], nakon što je asimilirao Livonijski red. Zahvaljujući svojim nametima Red je imao jaku gradsku ekonomiju, zapošljavao je mnoge trgovce iz čitave Europe i postao pomorska sila na Baltičkom moru.
[[Poljsko-Litavska Unija|Poljsko-litavska]] vojska je odlučno porazila Red i slomila njegovu vojnu moć u bitci kod Grunwalda (Tannenberg) 1410. Red je svoj utjecaj u Prusiji i na Baltiku izgubio 1525., kada je veliki meštar [[Albert I. , pruski vojvoda|Albert Bradenburški]] abdicirao i prihvatio [[Luterani|luteranstvo]] da bi postao pruski vojvoda. No veliki meštri upravljali su golemim viteškim posjedima u Njemačkoj i drugdje do 1809. kada je [[Napoleon I. Bonaparte]] naredio raspuštanje Reda koji je izgubio svoj posljednji svjetovni posjed. Red postoji i danas te djeluje kroz dobrotvorne udruge u srednjoj Europi. Sjedište mu je od 1948. u Beču.
[[Datoteka:Albrecht_von_Hohenzollern.jpg|mini|200px|Albert, posljednji meštar reda]]
| |||