Milan Steiner: razlika između inačica

 

U isto vrijeme druguje i s [[Ljubo Babić|Ljubom Babićem]] koji 1916. postaje profesorom na Umjetničkoj školi, [[Antun Branko Šimić|A. B. Šimićem]] koji mu objavljuje nekoliko njegovih crteža u svojem „Jurišu“ i posthumno piše nekoliko nadahnutih članaka o Steineru, sa Svetislavom Stančićem s kojim je, glazbeno obrazovan (svirao je violinu), dijelio muzičke interese.<ref>Domić 1987; Tonković 1996</ref>

Steinerova je za svojeg kratkoga života načinio oko četristotinjak radova vrlo širokog tematskog spektra: od veduta i pejzaža, preko portreta, figura, interijera i aktova, izvedenih u jednako širokom dijapazonu tehnika: akvarela, pastela, crteža ugljenom, olovkom, perom i kredom, ulja na platnu, bakropisa i litografija…

 

 

Privlače ga prizori s ulice, iz kavana, kazališta, parkova, te slika neke od najljepših eksterijera hašega slikarstva prošloga stoljeća, pune ugođaja i ozračja ([[Na kiši]], U parku).<ref>Tonković 1996, 276</ref>

 

Čitav Steinerov slikarski opus, nastao u nepunih pet godina, likovno je najviše na tragu Miroslava Kraljevića, ali pred kraj je sve više prožet bitno različitim, ekspresionisičkom doživljajnošću molskoga ugođaja, koja je najviše odgovarala njegovim egzistencijalističkim životnom pogledima. <ref>Tonković 1996, 276; Bede 1999, 1</ref>