Ignjat Gyulay Maros-Németh: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
m Kubura je premjestio stranicu Ignjat Gyulay na Ignjat Gyulay Maros-Németh
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Ignjat_Gyulay.jpg|thumb|180px|Ignjat Gyulay]]
'''Ignjat''' (Ignàc) '''Gyulay Maros-Németh''' ([[Sibiu]], [[11. rujna]] [[1763.]] – [[Beč]], [[11. studenog]] [[1831.]]), [[Austrija|austrijski]] [[podmaršal]], [[hrvatski ban]] od [[1806]] do [[1831.]]<ref>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=13785 Ignjat Gyulay Maros-Németh], Hrvatski obiteljski leksikon LZMK</ref> Bio je general topništva. Sin je podmaršala Samuela Gyulaya grofa od Máros-Németha i Nádaske
 
== Životopis ==
U travnju 1806. imenovan hrvatskim banom, ali je zbog vojnih dužnosti vrlo malo boravio u Hrvatskoj, gdje su ga zamjenjivali zagrebački biskupi [[Maksimilijan Vrhovac]] i [[Aleksandar Alagović]]. Bansku čast obnašao je sve do smrti 1831. godine. Godinu prije, 1830., imenovan je za predsjednika [[Dvorsko ratno vijeće|Dvorskoga ratnog vijeća]].<ref name="HL"/>
Rodio se je u rumunjskom gradu Sibiuu.
 
=== Vojnička karijera ===
Sudionik [[napoleonski ratovi|napoleonskih]] [[austrijski ratovi protiv Napoleona|ratova]]. U tim je ratovima rukovodio obranom Hrvatske i Kranjske, a hrvatskim je postrojbama zapovijedao u [[bitka kod Leipziga|bitci kod Lipskog (Leipziga)]] 1813. godine.<ref name="HL">Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 426.</ref>
U vojsci od 1781. godine. U početku službuje u [[pješaštvo|pješaštvu]]. U činu bojnika (majora) sudionik [[austro-turski rat 1788.-1791.|austro-turskog rata]] 1788. godine. Još tijekom 1790. došao je do čina potpukovnika i mjesta zapovjednika Hrvatskog frajkora (dobrovoljački zbor) J. F. Vukasovića. Taj zbor poslije je sveden na veličinu bataljuna, a po Gyulayu je dobio ime Gyulayev frajkor. S njime se istakao [[bitka za Cetin 1790.|bitci]] za oslobođenje [[Cetin]]a. <ref name="HBL">Damir Karbić (2002.): [http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=13785 Ignjat Gyulay Maros-Németh], Hrvatski biografski leksikon LZMK, pristupljeno 18. lipnja 2015.</ref>
 
Sudionik [[napoleonski ratovi|napoleonskih]] [[austrijski ratovi protiv Napoleona|ratova]]. U tim je ratovima rukovodio obranom Hrvatske i Kranjske, a hrvatskim je postrojbama zapovijedao u [[bitka kod Leipziga|bitci kod Lipskog (Leipziga)]] 1813. godine.<ref name="HL">Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 426.</ref>
 
Protiv Napoleona je ratova još 1790-ih. Vodio je ugarski dobrovoljački zbor u sastavu armije u Porajnju te se istaknuo prilikom probijanja bojišnice kraj Weissenburga (Wissembourg) 1793. te u bitkama u blizini Schwegenheima i Kaiserslauterna 1794. godine. Već 1795. došao je do čina pukovnika i mjesta zapovjednika 31. linijske pješačke pukovnije i istoga dobrovoljačkog zbora. 1796. godine istakao se u bitkama u Njemačkoj, u bitkama [[bitka kraj Haslacha 1796.|Haslacha]] i borbama kraj Kemptena i Memmingena. <ref name="HBL"/>
 
U generalski krug ušao je sljedeće godine. Dobio je čin general-bojnika nakon čega je zapovijedao Carevinskim kontingentom (Reichscontingent) na talijanskom ratištu sve do [[Mir u Campo Formiju|mira]] u Campo Formiju 1797. godine. Kad je ponovo izbio rat protiv Francuske 1799., opet je ratovao u Njemačkoj, u Porajnju. Bio je u činu brigadira. Istakao se u [[bitka kraj Ostracha|bitkama]] kraj Ostracha i [[bitka kraj Stockacha|Stockacha]]. Nakon toga dolazi veliko promaknuće u čin podmaršala. Tad je postavljen za pukovnika vlasnika 60. linijske pješačke pukovnije. Nakon [[Lunévilleski mir|Lunévilleskog mira]] 1801. bio je zapovjednikom divizije u Pešti. Nakon što je opet izbio rat protiv Napoleona, zapovijedao je divizijom u Njemačkoj i opet se istaknuo se u bitkama, opet kraj [[bitka kraj Taslacha|Haslacha]] te kod [[bitka kod Thalfingena|Thalfingena]]. <ref name="HBL"/>
 
== Politička karijera ==
U travnju 1806. imenovan hrvatskim banom, ali je zbog vojnih dužnosti vrlo malo boravio u Hrvatskoj, gdje su ga zamjenjivali zagrebački biskupi [[Maksimilijan Vrhovac]] i [[Aleksandar Alagović]].<ref name="HL"/> Nakon mira u Schönbrunnu 1809. mogao se više posvetitit banskim poslovima.<ref name="HBL"/> Bansku čast obnašao je sve do smrti 1831. godine. Godinu prije, 1830., imenovan je za predsjednika [[Dvorsko ratno vijeće|Dvorskoga ratnog vijeća]].<ref name="HL"/>
 
==Izvori==
* http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=13785
{{izvori}}