Srpska demokratska stranka (Bosna i Hercegovina): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 52:
 
== Povijest ==
 
Prva [[Srpska demokratska stranka (Hrvatska)|Srpska demokratska stranka]] osnovana je u Hrvatskoj nakon proglašenja neovisnosti. Uskoro je osnovana i njezina sestrinska stranka u Bosni i Hercegovini 29. lipnja 1990. godine. Bila je posljednja nacionalna stranka formirana na području tadašnje [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|SR Bosne i Hercegovine]].<ref name=Program/> Među prvim članovima bili su [[Radovan Karadžić]] (predsjednik), [[Momčilo Krajišnik]] i [[Biljana Plavšić]].
U proljeće iste godine ta stranka već proglašava dijelove Bosne i Hercegovine ''srpskim autonomnim regijama''. [[1992|Godinu poslije]] poziva Srbe na bojkot referenduma o neovisnosti Bosne i Hercegovine radi preglasavanja u Skupštini BiH, no ne uspjeva spriječiti samostalnost te države.
Line 57 ⟶ 58:
 
SDS je po mišljenju mnogih povjesničara glavni krivac za [[rat u Bosni i Hercegovini|rat, ubojstva i progon u Bosni i Hercegovini]], uz ostale nacionalne stranke bosanskohercegovačkih naroda. Glavni "arhitekt" Daytonskog mirovnog sporazuma [[Richard Holbrooke]] tražio je zabranu te stranke jer su većina njezinih tadašnjih lidera bili okrivljeni za ratne zločine. No, tome se među ostalim, usprotivila i [[Bošnjaci|bošnjačka]] [[Stranka demokratske akcije]]. Tadašnji predsjednik stranke [[Dragan Čavić]] je godine [[2004]]. priznao [[Genocid u Srebrenici|srebrenički zločin]].
 
Proces policijske reforme 2005. doveo je do podjela unutar stranke. Na jednoj strani našli su se umjerenjaci pod vodstvom predsjednika Čavića, te tvrdolinijaši s područja istočne Republike Srpske. Članovi Glavnog odbora stranke s područja istočne Republike Srpske protivili su se policijskoj reformi, posebno stvaranju policijskih distrikta na međuentitetskoj granici i prenošenju nadležnosti policije na zajedničku razinu. Proces reofrme podržavala je Europska unija, kao i visoki predstavnik. Kada je, u nazočnosti predstavika EU i OHR-a, Čavić pristao na provođenje reformi u svibnju 2005., naišao je na veliku podjelu u stranci. Pregovori o reformama iapk su nastavljeni u srpnju.<ref name=SSA94>Sebastián-Aparicio, 2014., str. 94.</ref>
 
Vrhunac podjele u SDS-u dogodio se u listopadu 2005., kada je [[Narodna skupština Republike Srpske|Narodna skupština]] odbacila reforme, uz podršku predsjednika Vlade [[Pero Bukejlović]], iz istočne Srpske. Ova podjela izazvala je jednu od većih političkih kriza u Republici Srpskoj, a međunarodna zajednica prijetila je izolacijom entiteta. Međutim, nakon pregovora SDS-a i [[Savez nezavisnih socijaldemokrata|SNSD-a]] zajedno s predstavnicima međunarodne zajednice, Čavić je prihvatio reforme, dok su tvrdolinijaši bili udaljeni s pregovora. Odnosi Čavića i tvrdolinijaša tako su postali još zategnutiji.<ref name=SSA94/>
 
Čavić je ipak uspio izolirati Bukejlovića i spriječiti tvrdolinijaše da nadjačaju umjerenjake. Prilika za nastavak ustavnih reformi posebno se ukazala kada je [[Partija demokratskog progresa]] prestala podržavati Bukejlovićevu vladu u studenome, što je istodobno otvorilo vrata koaliciji Čavića i [[Milorad Dodik|Dodikovog]] SNSD-a. Štoviše, Čavićevo imenovanje Dodika predsjednikom Vlade, uz podršku bošnjačkih stranaka i PDP-a, igralo je bitnu ulogu u padu tvrdolinijaša u SDS-u.<ref>Sebastián-Aparicio, 2014., str. 95.</ref>
 
Ugledajući se na hrvatski [[HDZ]] i njezina predsjednika [[Ivo Sanader|Sanadera]] Čavić je pokušao reformirati stranku, teživši da ona postane moderna stranka desnoga centra, tako što je iz stranačke vrhuške uklonio mnoge kompromitirajuće ratne članove. Nakon katastrofalnoga izbornog poraza [[2006.]], to je propalo tako što je smijenjen, a na čelo je stranke došao relativno radikalni [[Mladen Bosić]].