Tekući kristali: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
iz LZMK |
|||
Redak 1:
'''Tekući kristali''' su tvari koje se prikazuju u fazi građe koja ima svojstva [[tekućine]] i [[kristal]]a. Na primjer, tekući kristal može teći kao tekućina, ali su mu molekule razvrstane i orijentirane u kristalnom obliku.
Tekući kristali, koje čine donekle pravilno prostorno i orijentacijski uređene duguljaste ili plosnate molekule tj. tekućine s unutrašnjim strukturnim karakteristikama tzv. cibotaktičkih tekućina (npr. neki viši alkoholi), ali koje su bitno viskoznije, s najmanjom viskoznošću poput ljepila, pa sve do viskoznosti stakla. Materijali sa svojstvima tekućih kristala pokazuju ta svojstva unutar većeg ili manjega temperaturnog intervala, u kojem mijenjaju boju reflektirane svjetlosti, ako su osvijetljeni bijelom svjetlošću, od crvene do ljubičaste, ovisno o temperaturi. Takvi materijali mogu zato u manjem temperaturnom intervalu služiti za optičku indikaciju malih lokalnih temperaturnih razlika, što se npr. koristi u medicini za lokalizaciju oboljelih mjesta na tijelu (upalni procesi ili sl.). Takvi materijali danas pokrivaju temperaturno područje od približno –20 °C do +250 °C. Kako su sile između molekula koje održavaju unutarnju simetriju tekućih kristala slabe, struktura im se, osim promjenama temperature, može lako mijenjati i utjecajem mehaničkih sila i elektromagnetskoga polja. Neki tekući kristali pokazuju optičko svojstvo kružnoga dikroizma, kod kojega se svjetlosna zraka razdvaja tako da na nekoj valnoj duljini postaje kružno polarizirana, a na drugoj reflektirana. Kada bijela svjetlost padne na takvu tvar, boja reflektirane svjetlosti ovisi o kutu upadne svjetlosti. Korištenjem električnoga polja moguće je mijenjati orijentaciju (simetriju) molekula u tekućim kristalima, što omogućuje njihovu primjenu u zaslonima televizijskih prijamnika, monitorima elektroničkih računala te projektorima koji su povezani s računalom ili digitalnom kamerom.
{{mrva-fiz}}
| |||