Radovan Ivšić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 7:
Kroz svoj otpor ustaškom i komunističkom [[totalitarizam|totalitarizmu]] pokazao se je kao duhovno i moralno [[korupcija|nepotkupljiv]] umjetnik. Njegova su djela bila zabranjivanja kako tijekom, tako i nakon [[Drugi svjetski rat|drugoga svjetskog rata]].
Za vrijeme [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], [[Ante Pavelić]] osobno je naredio zapljenu Ivšićeve prve knjige ''Narcis''. Njegova drama [[Kralj Gordogan]] je bila zabranjena u Hrvatskoj pod [[Fašizam|fašističkom]] i [[Komunizam|komunističkom]] diktaturom sve do [[1979.]] godine. Kritizirao je jeftinu politiku, komunizam i lažni [[nadrealizam]]. Bio je najveći kritičar [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]], koji je često nazivan najvećim hrvatskim piscem [[20. stoljeće|20. stoljeća]], smatrajući neoprostivima kako njegovo priklanjanje režimu, tako i njegovu nesklonost i nerazumijevanje koje je pokazivao prema modernoj umjetnosti.
Ivšić je proveo svoj život beskompromisno u duhu slobode. Te vrijednosti su ga približile [[Nadrealizam|nadrealističkom pokretu]]. [[1954.]] godine seli u [[Pariz]], gdje upoznaje [[André Breton|Andréa Bretona]], nakon čega ravnopravno sudjeluje u svim manifestacijama nadrealističkog pokreta, privatno i profesionalno surađujući s Bretonom,
Radovan Ivšić preveo je mnoga klasična i suvremena djela [[Francuska književnost|francuske književnosti]] na [[hrvatski jezik]]. Postao je jednom od najznačajnijih spona između hrvatske i francuske [[kultura|kulture]]. ravnopravno je sudjelovao u nadrealističkom pokretu, privatno i profesionalno surađujući s
Odbio je sva priznanja.
| |||