Ivan Gundulić: razlika između inačica

 

Godine [[1622.]] u [[Venecija|Veneciji]] izlazi prvo izdanje religiozne [[poema|poeme]]/[[barok]]nog plača ''[[Suze sina razmetnoga]]'', koja predstavlja inovaciju u vrstovnom sastavu starije hrvatske književnosti i uzor mlađim pjesnicima poput [[Ivan Bunić Vučić|Ivana Bunića]], [[Ignjat Đurđević|Ignjata Đurđevića]], a donekle i [[Slavonija|Slavonca]] [[Antun Kanižlić|Antuna Kanižlića]]. Djelo se sastoji od tri „plača“ (pjevanja): ''Sagrešenje'', ''Spoznanje'' i ''Skrušenje'', a pretpostavlja se da su na koncepciju poeme utjecali talijanski pjesnici [[Luigi Tansillo]] i [[Erasmo da Valvasone]]. Gundulić građu za svoje djelo pronalazi u paraboli o povratku i pokajanju rasipnoga sina iz ''[[Evanđelje po Luki|Evanđelja po Luki]]'' (Lk 15). ''Suze sina razmetnoga'' djelo je u kojemu se mogu prepoznati barokne karakteristike (bogata i [[concetto|končetozno]] razvijena [[metafora|metaforika]] i [[antiteza|antitetika]], česta upotreba [[figure (jezik)|figura]] nabrajanja), ali i opća polazišta duhovnoga života: ispraznost i prolaznost ovozemaljskih uživanja, potreba iskupljenja [[grijeh]]a te prihvaćanje načela [[kršćanstvo|kršćanske]] vjere.

 

Dramom u stihu metaforički nazvanom ''[[Dubravka (Gundulić)|Dubravka]]'' (prvi put izvedena [[1628.]]) Gundulić se vraća [[kazalište|kazalištu]]. U starijoj književnopovijesnoj literaturi to se djelo, zbog brojnih idilsko-pastirskih scena, označavalo kao [[pastorala]], ali noviji su proučavatelji otkrili da ''Dubravku'' s baroknom dramom povezuje alegoričnost poprišta, likova i zapleta, a upravo je prozirna politička alegorija pridonijela njezinoj iznimnoj popularnosti. ''Dubravka'' je prvi put tiskana tek [[1837.]] godine, a od [[1888.]] često se izvodila u hrvatskim kazalištima. Uglazbili su je [[Ivan Zajc]], [[Antun Dobronić]], [[Jakov Gotovac]] i [[Ivo Malec]], a njezini stihovi o slobodi služili su kao geslo hrvatskih nacionalnih ideologija (''O lijepa, o draga, o slatka slobodo, / dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô, / uzroče istini od naše sve slave, / uresu jedini od ove Dubrave, / sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi / ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti.'') (poznata i kao [[Himna slobodi (Ivan Gundulić)|Himna slobodi]]).