Razlika između inačica stranice »Karmelićani«

Dodano 13 bajtova ,  prije 4 godine
bez sažetka
m (karmelićanke prebačene u zaseban odlomak)
Sv. Terezija ih je nakon nekoliko mjeseci u [[Korizma|korizmi]] [[1569.]] obišla, kad je bila na putu za osnutak u [[Toledo|Toledu]]. Svoja zapažanja i dojmove o tom susretu ostavila je u 14. poglavlju Knjige osnutaka. Ubrzo potom, zbog iznimno loših uvjeta života u Duruelu, osnutak je u lipnju [[1570.]] preseljen u nedaleko mjesto Mancera de Abajo, ali karmelićani nisu nikad zaboravili „betlehemsku štalicu“ (Osnuci 14,6) iz Duruela, i s nostalgijom su to mjesto i kasnije posjećivali.
 
Na tom je mjestu poslije više godina sagrađena jedna kapelica, a [[1637.]] čak i novi [[samostan]], koji je međutim u potpunosti uništen nakon antiklerikalnih zakona u Španjolskoj [[1835.]] godine. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], 20. srpnja [[1947.]], na tom području je uspostavljen novi samostan bosonogih karmelićanki, koje, po želji sada[[Marija većMaravillas blaženeod MajkeIsusa|svete Marije Maravillas od Isusa]], nastavljaju uspomenu na Ivana od Križa u tamošnjoj samoći.
 
Red se odlikuje velikim štovanjem Blažene Djevice Marije pod čijom zaštitom živi i djeluje od početka. Iako je prelaskom iz [[Palestina|Palestine]] u [[Europa|Europu]] Red izgubio svoju monašku dimenziju, mnoge provincije u Zapadnoj Europi i danas imaju po jedan samostan koji se naziva "pustinja", a u kojem karmelićani žive intenzivnijim molitvenim životom (zajednička liturgija časova i osobno razmatranje), u većoj povučenosti od svijeta.