Franko Simatović: razlika između inačica

U doba velikosrpske agresije bio je srpski [[Tajna policija|obavještajac]], osnivač i zapovjednik [[Crvene beretke|Jedinice za specijalne operacije]] (JSO) ([[1991]]. - [[1998]].). Pripadnici te jedinice su ostali poznati i pod imenom'' Frenkijevci'' (njeni dijelovi su tijekom vremena prepoznavani kao "Knindže", "Tigrovi", "Vukovi", "Arkanovci", "Beli orlovi", tj. "Šešeljevci", "Škorpioni" i dr., prikrivajući pritom svoja djelovanja u Hrvatskoj i BiH 1991. - 1996. te svoju izravnu podređenost Službi državne bezbednosti Republike Srbije) koje su ponijeli od svog zapovjednika. U [[UDBA|UDBI]] je imao najduži radni staž od 25 godina. Sam Frenki je [[1993]]. godine bio imenovan zamjenikom Jovice Stanišića, šefa [[UDBA|SDB]]-a. Na početku [[Domovinski rat|velikosrpske agresije na Hrvatsku]], bio je ključna osoba za osnivanje i naoružavanje srpskih paravojnih postrojbi u Hrvatskoj, a i šire. Dok je Stanišić bio više politički angažiran, Simatović je bio terenski čovjek, nadgledajući i koordinirajući rad kako srpskih paravojnih postrojbi, tako i specijalnih postrojbi zaduženih za posebne zadatke, kao što je npr. bila JSO. Na početku pobune u Kninu je došao kao novinar pod pseudonimom, a sve u svrhu upravljanja i obučavanja izvršitelja pobune: tako je obučavao [[Dragan Vasiljković|Dragana Vasiljkovića]], zvanog Kapetan Dragan, zapovjednika Knindža. Upravljao je i budućim predsjednikom [[Republika Srpska Krajina|RSK]], [[Milan Martić|Milanom Martićem]] i na taj način je onemogućio Martiću djelovanje na vlastitu ruku, nego sve po neređenju Beograda. Prema svjedocima, njegovi ljudi koristili su moderno zapadno oružje i "nikakva vojska ni policija nije smela da ih dira".