Laissez faire: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 5:
Laissez-fair stil vodstva je stil u kojem vođe daju najviše slobode suradnicima. U tome stilu vođe se ne ponašaju kao vođe. Oni ograničavaju svoju interakciju sa suradnicima samo na odgovaranje na pitanja i osiguranje potrebnih sredstava za rad. U ovom tipu vodstva vođa se gotovo i ne koristi svojom moći, a suradnici imaju veliku slobodu, neovisni su u radu i odlučivanju. Ovaj stil vodstva daje dobre rezultate u obavljanju kreativnih, istraživačkih i sličnih poslova, gdje je sloboda istraživača bitna za postizanje zavidnih poslovnih rezultata. I priroda tih istraživačkih poslova takva je da zahtijeva slobodu i nesputanost onih koji rade na takvim poslovima. Ovaj stil vodstva je najviša razina demokratskog stila vodstva.
== Kritike ==
Britanski ekonomist [[John Maynard Keynes]] osudio laissez-faire ekonomsku politiku u nekoliko navrata. U "Kraju laissez-faire" (1926), Keynes tvrdi da su doktrine laissez-faire bazirane na nepravilnom deduktivnom rasuđivanju. Keynes kaže, da se odgovor na pitanje je li tržište rješenje, ili je bolja državna intervencija, mora utvrditi od slučaja do slučaja.
Austrijski ekonomist [[Friedrich Hayek]] izjavljuje da slobodna, laissez-faire bankarska industrija teži endogenoj destabilizaciji i da je pro-ciklička. On navodi da je potreba za centralnom kontrolom bankarstva neizbježna.
== Povezani članci ==
| |||