Inačica od 12. ožujka 2013. u 05:20 uredi Addbot (razgovor \| doprinosi) 113.398 edits m Bot: brisanje 23 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q843958 na Wikidati ← Starija izmjena		Inačica od 10. srpnja 2015. u 07:16 uredi ukloni ovu izmjenu Peregrin Falcon (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 1.256 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 5: === Tekstualno gradivo === Tekstualno gradivo može se digitalizirati na tri načina; prepisivanjem, skeniranjem i fotografiranjem digitalnim fotoaparatom. U slučaju skeniranja i fotografiranja potrebno je provesti i optičko prepoznavanje slova (eng. [[OCR]] - ''Optical character recognition'').<br> Prepisivanje je najdugotrajniji i najskuplji od nabrojanih postupaka i najčešće se ~~koristi~~primjenjuje kod rukopisa, tiskanog teksta s preslabim kontrastom ili tiskanog teksta kojem su pridodane rukom pisane bilješke.<br> Skeniranje teksta može se izvršiti na originalu ili na mikrofilmu. Skenirati se može u boji ili u crno-bijeloj tehnici. Ako se nakon skeniranja provodi OCR, tekst će se skenirati kao crno-bijeli dokument kako bi se postigao optimalni kontrast.<br> Fotografiranje teksta vrši se digitalnim fotoaparatom. Najčešće se ~~koristi~~primjenjuje kod gradiva za koje postoji opasnost od oštećenja. === Slikovno gradivo === Slikovno gradivo se digitalizira skeniranjem ili fotografiranjem.<br> Ako se digitalizira skeniranjem, potrebno je odabrati skener što veće razlučivosti. Ako je gradivo prikladne vrste, idealno je ~~koristiti~~upotrebljavati ~~rotacione~~rotacijske skenere kojima se postiže znatno viša kvaliteta nego klasičnim, plošnim, skenerima.<br> Ako je gradivo većeg formata, ~~koriste~~upotrebljavaju se (visokokvalitetni) digitalni fotoaparati. Kod fotografiranja slikovnog gradiva iznimno je bitno kvalitetno osvjetljenje.<br> U pravilu se izrađuju tri verzije svake digitalizirane slike; jedna u boji s maksimalnom razlučivošću, drugu s manjim brojem nijansi ili u skali sivih tonova (eng. ''grayscale'') koja će biti pogodna za slanje mrežom, te treću, identifikacijsku sličicu (eng. ''thumbnail''). <br> Kako bi se postigla što bolja kvaliteta digitaliziranog slikovnog gradiva, potrebno je obratiti pažnju na tri najvažnije značajke: #[[Rezolucija]] - broj piksela ili točki po inču, kod digitalizacije rezolucija označava broj uzorkovanja predloška tijekom skeniranja #Bitna dubina točke - svakoj točki u digitalnoj slizi pridružen je binarni niz. Broj znamenaka tog niza naziva se bitna dubina #Boja - prije digitalizacije krucijalno je odrediti kako će se ~~koristiti~~upotrebljavati gradivo; samo za pohranu, na monitoru ili će postojati i mogućnost ispisa. Tome treba prilagoditi sustav prikaza boje. Najčešći sustavi cu [[RGB]], [[CMYK]] i [[CIELAB]] === Zvučno gradivo === Redak 28: === Trodimenzionalno gradivo === Digitalizacija trodimenzionalnog gradiva često se naziva i [[3D digitalizacija]]. Kod 3D digitalizacije ~~koriste~~upotrebljavaju se skeneri namijenjeni skeniranju volumena, a oni se dijele na kontaktne i beskontaktne. <br> Prednost kontaktnih skenera je preciznost i mobilnost (skeneri su manjih dimenzija), a mana fizički kontakt što može dovesti do oštećenja. Kontaktni skeneri se danas ~~koriste~~upotrebljavaju sve manje. Beskontaktni skeneri dijele se na aktivne (repoduciraju svjetlo, ultrazvuk ili rendgensku zraku) i pasivne (detektiraju radijacije iz okoline). Najraširenija tehnika danas je [[stereofotogrametrija]]. Pomoću stereofotogrametrije moguće je procijeniti trodimenzionalne koordinate točaka na objektima. To se postiže tako da se mjerenja provode na dvije fotografije snimljene iz različitih kuteva. Temelji se na ljudskom “stereo” vidu.<br> Za digitalizaciju jednostavnijih trodimenzionalnih objekata mogu se ~~koristiti~~upotrebljavati i plošni skeneri ili (češće) digitalni fotoaparati. Ovim se načinom digitalizira kovani novac, nakit ili presjeci 3D objekata. ~~Korištenjem~~Primjenom niskog bočnog osvjetljenja stvaraju se sjene (čime se dobiva privid trodimenzionalnosti) i izbjegavaju neželjeni odbljesci koji bi se dobili okomitim osvjetljenjem. == Razlozi za digitalizaciju == Razvojem informacijskih i komunikacijskih tehnologija istaklo se pet najčešćih razloga za digitalizaciju: #Digitalizacija radi zaštite izvornika - u početku najšešći razlog. Postoje dva aspekta zaštite: #Na ~~korištenje~~uporabu se daju elektroničke verzije gradiva, a original se čuva od oštećenja #U slučaju gubitka ili uništenja originala elektronička kopija (u većoj mjeri) nadoknađuje gubitak #Digitalizacija radi povećanja dostupnosti - original je dostupan samo na jednom mjestu, a dostupnost kopije ovisi o broju kopija. Kod digitalnih inačica originala dostupnost je gotovo neograničena. Redak 51: #Zaštita - fizička i intelektualna zaštita; šifriranje, vodeni žigovi, autentičnost #Pohrana i prijenos - odabir sustava za pohranu (izravni, poluizravni, hijerarhijski, neizravni) #Pregled i ~~korištenje~~ upotreba- pogled na rezultat procesa digitalizacije iz perspektive ciljne korisničke skupine #Održavanje digitalnog gradiva - zadnji korak procesa digitalizacije kojim započinje proces očuvanja Redak 57: U [[Informacijske znanosti\|Informacijskim znanostima]] digitalizacija je najzastupljenija u [[Bibliotekarstvo\|Bibliotekarstvu]], [[Arhivistika\|Arhivistici]] i [[Muzeologija\|Muzeologiji]]. Bibliotekarstvo je jedina od navedenih znanosti koja je skeptična prema digitalizaciji jer smatra da bi se potpunom digitalizacijom gradiva smanjila potreba za knjižnicama. S obzirom da su većina gradiva knjige, digitalizira se uglavnom tekst.<p> U Arhivistici se u pravilu digitalizira tekst. Danas se još uvijek gradivo prvo tiska na papir, a tek nakon toga se digitalizira. Tako se original sprema, a digitalne kopije se daju na ~~korištenje~~uporabu.<p> U Muzelogiji su najčešće gradivo fizički predmeti i stoga je najzastupljenija [[3D digitalizacija]]. ~~Koristi~~Upotrebljava se u svrhu virtualnih izložbi. [[Datoteka:Digital.signal.svg\|mini\|300px\|Pretvaranje analognog signala u digitalni]] == Primjer == ~~Ukoliko~~Ako želimo pjesmu s [[gramofon]]ske ploče pretvoriti u [[WAV]] audio format, govorimo o digitalizaciji. Standardno se rabi 44.100 uzoraka u sekundi, a uzorci su 16 bitni ([[PCM]]). Na taj način ljudsko uho ne može prepoznati razliku između izvornika (gramofonske ploče) i digitalnog oblika, jer kao što je [[oko]] tromo, i 24 slike u [[sekunda\|sekundi]] prepoznaje kao pokret (tj. ne vidi trzanje), tako i uho 44.100 uzoraka u sekundi podijeljenih na 65536 nivoa (2 na 16; tj. 16 [[bit]]a) ne može razlikovati od izvornika. == Vanjske poveznice ==

Digitalizacija: razlika između inačica