Vladimir Anić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m slika dok ju ne maknu :-))
Redak 7:
Objavio je veći broj studija, rasprava, ogleda i prikaza, posebice s područja sintakse, [[fonologija|fonologije]], akcentacije i [[morfologija|morfologije]], zatim leksikologije, leksikografije, terminologije (npr. pisao je o glazbenom nazivlju) te stilistike hrvatskog standardnog jezika. Bavio se i proučavanjem razvoja [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]] i jezikoslovlja u Dalmaciji, a poebno jezikom u djelima [[Šime Starčević|Šime Starčevića]] i [[Mihovil Pavlinović|Mihovila Pavlinovića]].
 
Međutim, najvrijednija i najpoznatija djela objavio je u zadnjih petnaestak godina života. To se najprije odnosi na "Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika" (1986.) koji je izradio zajedno s prof. dr [[Josip Silić|Josipom Silićem]] i čije novo izdanje nije doživio - u trenutku njegove smrti bilo je u tisku. Dvije godine kasnije objavljuje zanimljivu i nepretencioznu, za jezikoslovca i prilično neobičnu knjigu "Glosar za lijevu ruku" (Naprijed, 1988.), koja je dobrim dijelom okrenuta filozofskom aspektu jezične problematike. U toj se knjizi bavio naoko sitnim poteškoćama profesionalaca koje su nalik onima koje glazbenici svrstavaju u poteškoće lijeve ruke (otuda i naslov knjizi).

[[Slika:Rjecnik hrvatskoga jezika.jpg|thumb|Rječnik hrvatskoga jezika, prvo izdanje]]
No, djelo koje se u cijeloj Anićevoj sveučilišnoj i znanstvenoj karijeri s pravom smatra kapitalnim jest "Rječnik hrvatskog jezika". To je prvi suvremeni jednosveščani rječnik hrvatskoga jezika dosada objavljenim u tri izdanja (Novi Liber, 1991., 1994., 1998.). S tim da je Anić u suradnji s ekipom koja je inače radila na Rječniku hrvatskog jezika obavio i veći dio radova za četvrto izdanje. O tom rječniku bilo je i ima različitih mišljenja, ali je taj rječnik bez sumnje odigrao važnu ulogu u razvoju pa i poletu cijele jezikoslovne kroatistike.
 
Godine 1999. sa [[Slavko Goldstein|Slavkom Goldsteinom]] Anić je objavio i obiman (blizu 1500 stranica) "Rječnik stranih riječi" (Novi Liber, 1999.) koji je dostojna zamjena, ali i nadopuna čuvenome rječniku [[Bratoljub Klaić|Bratoljuba Klaića]]. Objavio je također vrlo zanimljivu i zapaženu knjigu pod naslovom "Jezik i sloboda" (Matica hrvatska, 1998.). Najdojmljiviji su ocijenjeni oni dijelovi te knjige u kojima su došla do izražaja Anićeva bogata i slojevita iskustva u radu na Rječniku hrvatskog jezika, konkretno dijelovi u kojima je riječ o brojnim zabludama i nesporazumima u vezi s Rječnikom i uopće s rječnicima. Često se događa da stručnjaci pojedinih struka traže u (jednojezičnim) rječnicima svoju uskostručnu, a ne jezičnu istinu, a rječnici toga tipa jesu i moraju biti prije svega jezikoslovna djela.