|
}}
'''Češki jezik''' (ISO 639-3: [http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=ces ces]; '''čeština''' ili '''český jazyk''') je nacionalni [[jezik]] [[Češka|Češke]], gdje ga govori oko 9.250.000 ljudi u(popis Češkojiz (2001. popisgodine), 40.000 u Srbiji (2006.)<ref>[http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=ces Ethnologue (16th)]</ref>. Najveća je češka dijaspora je u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]], a procjenjuje se da ih ondje ima oko pola milijuna Čeha. U ostalim dijelovima Amerike i u pojedinim europskim zemljanazemljama broj im ne prelazi nekoliko desetaka tisuća. Oko 10.000 Čeha živi uU [[Hrvatska|Hrvatskoj]] živi oko 10.000 Čeha, najviše oko [[Daruvar]]a.
Specifičnost je današnjegadanašnjeg češkog jezika je postojanje jasne opreke između pisanogapisanog (''spisovný jazyk''), i govornog jezika (''obecná čeština'') koji se rabi u neslužbenoj i poluslužbenoj usmenoj komunikaciji. Kao jedan od najstarijih europskih književnih jezika, češki je još od srednjeg vijeka predmet brojnih opisa, počevši od [[Jan Hus|Jana Husa]], preko [[Jan Amos Komenski|Jana Amosa Komenskog]], [[Josef Dobrovský|Josefa Dobrovskog]] pa do [[Praški jezikoslovni krug|Praškoga jezikoslovnog kruga]] u [[20. stoljeće|20. stoljeću]]. Povijest se češkog jezika se dijeli na četiri razdoblja: '''pračeški''' (od kraja [[10. stoljeće|10.]] do sredine [[12. stoljeće|12. stoljeća]]), '''staročeški''' (od sredine 12. do [[15. stoljeće|15. stoljeća]]), '''srednjočeški''' (od [[16. stoljeće|16.]] do [[18. stoljeće|18. stoljeća]]) i '''novočeški''' ([[19. stoljeće|19.]] i [[20. stoljeće]]).
Iz staročeškog su razdoblja posvjedočena su samo imena i glose u latinskim tekstovima, te bohemizmi u staroslavenskim tekstovima. Od druge polovice [[13. stoljeće|13. stoljeća]] započinje procvat [[Češka književnost|češke književnosti]]. U vrijeme Jana Husa jezik je demokratiziran brojnim pučkim izrazima, a u doba [[humanizam|humanizma]] i [[renesansa|renesanse]] obogaćen je i brojnim tuđicama i posuđenicama, na što je reagirao puristički pokret u vrijeme [[barok]]a. Tek je u vrijeme nacionalnoga preporoda u 19. stoljećestoljeću (obrozeni) ponovno uspostavljena ravnoteža.
== Češko pismo ==
Češko je pismo je [[latinica]], a od HusovaHusovog razdoblja proširenaprošireno je dijakritičkim znakovima: '''"háček"''' - kvačica, koja označava mekoću (palatalnost) otvornika, i '''"čárka"''' - crtica, koja označuje duljinu zatvornika.
Osim kvačice i crtice u češkoj latinici nazočan je i treći znak, apostrof koji se piše izravno uz malo slovo d ili t: '''d'''' odnosno '''t'''', a čita se umekšano, približno "dj" odnosno "tj". Velika takva slova pišu se s kvačicom. Od Jana Husa u češkom je preostalo samo jedno slovo sastavljeno od više znakova a to je '''ch''', koje se čita kao blago aspirirano '''h'''. ▼
▲Osim kvačice i crtice u češkoj latinici nazočan je i treći znak , - apostrof - koji se piše izravno uz malo slovo d ili t: '''d '''' odnosnoili '''t '''', a čita se umekšano, približno " '''dj '''" , odnosno " '''tj '''". Velika takva slova pišu se s kvačicom. Od Jana Husa u češkom je preostalo samo jedno slovo sastavljeno od više znakova , a to je '''ch''', koje se čita kao blago aspirirano '''h'''.
Češka je grafija bitno utjecala na [[Ljudevit Gaj|Gajevu]] reformu [[Hrvatski jezik|hrvatske]] latinice. ▼
▲Češka je grafija je bitno utjecala na [[Ljudevit Gaj|Gajevu]] reformu [[Hrvatski jezik|hrvatske]] latinice.
== Izvori ==
| 