Operacija Una: razlika između inačica

gubitci1 = 549 poginulih i 26 ozlijeđenih|

gubitci2 = točan44 brojpoginulih nijevojnika poznati 6 policajaca|

Nakon što su samo nekoliko dana ranije Sjedinjene Američke Države tražile da Hrvatska zaustavi [[Operacija Maestral|Operaciju Maestral]] u središnjoj i zapadnoj Bosni, [[Richard Holbrooke]], američki diplomat zadužen za dovođenje sukobljenih strana u BiH za pregovarački stol zatražio je 17. rujna 1995. od predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana da zauzme Sanski Most, Prijedor i Bosanski Novi - uz obrazoženje da je to potrebno da bi se prisililo Srbe na popuštanje u pregovorima. SAD su, međutim, jasno izrazile da ne žele da hrvatske snage zauzmu i Banja Luku, što bi izazvalo nove valove izbjeglica i možda vodilo u totalni rat između Hrvatske i BiH s jedne strane, te Srbije s druge strane. “Gospodine predsjedniče, tražim od vas sa odete što dalje možete, ali ne uzimajte Banja Luku”, bile su Holbrookeove riječi Tuđmanu, o kojima sam svjedoči Holbrooke u svojoj memoarskoj knjizi.<ref>“Završiti rat“, Richard Hoolbroke, izdanje TKP ŠAHINPAHIĆ, Sarajevo 1998., str. 164-165</ref>

Za razliku od dobro pripremljene i uspješne Operacije Maestral koja je zaustavljenja na energično zauzimanje SAD, Operacija Una - pokrenuta uz pripremu od svega jednog dana - je bila nedovoljno pripremljena i utemeljena na pogrešnoj obavještajnoj procjeni (kojoj su u nepoznatoj mjeri kumovale informacije dobivene od Amerikanaca) da Srbi na području gdje HV pokreće najsloženiju vrstu napadne operacije - takvu koja uključuje forsiranje nabujale rijeke Une - ne raspolažu snagama dovoljnim za organiziranje adekvatne obrane. Hrvatske snage u napadu su pretrpjele znatne gubitke, te se od daljnjeg napredovanja odustalo zbog ocjene da napad nije dovoljno dobro organiziran i da prijete daljnji teški gubitci.

SAD nije imao namjeru dopustiti ni Hrvatima ni Bošnjacima osloboditida oslobodE Banju Luku, ostalu Bosansku Krajinu, Bosansku Posavinu ni istočnu Hercegovinu. U SAD-u su bili uvjereni da bi to stvorilo novu rijeku izbjeglica koji bi preplavio SRJ i možda natjerao VJVojsku vojnoJugoslavije da se uključitineposredno uključi u ratovanje BiH i Hrvatskoj, tečime bi se rat opet razbuktao. Hrvatskoj i BiH SAD je zaprijetio zračnim udarima NATO-a, Hrvatskoj čak i gubitkom Podunavlja, jer bi, prema procjenama SAD-a, "''oko 100.000 bh. Srba iz Banje Luke i okolice došlo bi u Podunavlje te ako bi HV pokušao silom osloboditi taj dio Hrvatske, međunarodna bi zajednica snagama NATO-a štitila srpske izbjeglice na tom prostoru, što bi značilo njegovu trajnu okupaciju''". Prijetnje nisu bile prazne riječi, jer se SAD želio pokazati svijetu, ponajviše EU-u tko je vodeća svjetska sila i na području diplomacije. Kao alternativni pravac, SAD je hrvatsko-bošnjačke saveznike nastojao usmjeriti prema dolinama Sane i Une. I Holbrooke i [[Carl Bildt]], mirovni posrednik EZ, zastupali su ovakvo stajalište, zbog čega ih je političko čelništvo RS-a smatralo spasiteljima Banje Luke, a taj su stav poslije rata otvoreno kazali.<ref>[[Jakša Raguž]]: [http://hrcak.srce.hr/file/87647 Operacija “Burin” – planovi Hrvatske vojske za zauzimanje istočne Hercegovine 1995. godine], ''[[Časopis za suvremenu povijest]]'', sv. 41 br. 3, prosinac 2009., str. 647.-648.</ref>

Operacija Una informativno je ignorirana i vrlo brzo potisnuta iz kolektivnog sjećanja. Informacija nije bilo, tako da se o stvarnoj situaciji doznavalo tek iz razgovora s obiteljima branitelja koji su sudjelovali u akciji. [[Sisak]] je tih dana brujio o poginulim pripadnicima 2. gardijske brigade (26 poginulih) stacionirane u tom gradu,<ref>http://www.udruga2gbr-gromovi.hr/novosti/una-95-in-memoriam/</ref><ref>http://www.udruga2gbr-gromovi.hr/novosti/sjecanje-na-poginule-gromove-u-akciji-una-95/</ref> od kojih su mnogi bili Siščani. Danas je se uglavnom sjećaju sudionici i obitelji poginulih hrvatskih vojnika. Postrojba koja je značajnije stradala jest 1. bojna 2. gardijske brigade, udarna postrojba zvana "[[Crne Mambe]]" (13 poginulih).<ref>http://igi-domovinskirat.blogspot.com/2012/04/crne-mambe.html</ref> PoslijeOsim suvelike medijicijene pisali dakoje su se američki zrakoplovi u Avianuneuspješnoj već zagrijavali da tuku hrvatske snage na Uni, iz čega proizlazi da ta operacija nekome nije politički odgovarala, naprotiv, ideju za tu operaciju je dao sam [[Richard Holbrooke]]. Poznato je da su najveću cijenuoperaciji platili pripadnici hrvatskih gardijskih brigada, a osim njih cijenuposljedice je platiotrpio i general [[Vinko Vrbanac]], podkoji optužbomje dapredložio jeprekid svojevoljnoakcije poduzeoi vojnikoji pothvatnavodno štoo jeakciji bilonije točnoizvještavao samonačelnika utolikoGlavnog štostožera je prijegenerala Červenka doznao za operaciju,: protiv njega je pokrenut stegovni postupak i kasnije je umirovljen. Generali koji su na terenu vodili postrojbe nisu mogli utjecati na političke i vojne odluke tadašnjeg hrvatskog državnog vrha, prije svega [[Marijan Mareković]], zapovjednik IZM-a (izmještenog zapovjednog mjesta) za Unu, potom general [[Damir Goršeta]], te [[Jozo Miličević]] i [[Zvonko Peternel]] kao zapovjednici gardijskih brigada.