Bleiburška tragedija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
vraćeno na inačicu od 05:54, 30. srpnja 2015. koju je unio suradnik Revrevrev2321432321 |
|||
Redak 4:
Početak ove tragedije dogodio se [[15. svibnja]] [[1945]]. kada su se [[Hrvatske oružane snage|Hrvatska vojska]] i civili počeli povlačiti (vidi članak [[svibanjska katastrofa]]) prema Britanskoj vojsci kod [[Bleiburg (grad)|Bleiburga]] u austrijskog pokrajini [[Koruška (austrijska savezna država)|Koruškoj]]. Britanci su međutim odbili prihvatiti predaju oružanih snaga NDH i naredili da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji. Desetak tisuća zarobljenika Britanci su privremeno smjestili u logor što su ga bili osnovali u mjestu Viktringu: međutim su i oni poslije predani Jugoslavenskoj armiji (JA) i skoro svi pobijeni.
Prema izvještaju štaba 12. divizije JA sačinjenom odmah nakon događaja, 15. svibnja se na Bleiburgu predalo 93.000 "neprijateljskih vojnika", a njih 27 (ne 27 tisuća: 27 vojnika) je ubijeno. Prema kazivanju partizanskih časnika koji su sudjelovali u događajima na Bleiburgu i koje zapisuje slovenski književnik France Strle u svojoj knjizi iz 1977. godine, međutim, na dio "neprijatelja" koji u 20 - minutnom roku koji su im ostavili Britanci nisu istaknuli bijele zastave - a koje se "neprijateljsko" ljudstvo u velikoj masi nalazilo ispod brežuljaka koje su zaposjeli partizani, otvorena je iz mitraljeza vatra u trajanju od 15 do 20 minuta; očevici nazivaju rezultat te mitraljeske paljbe "masakrom". Podatke o broju žrtava tog masakra, Strle ne iznosi.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=62389 Razmišljanja o broju pogubljenih i stradalih na Bleiburgu i križnom putu], Martina Grahek Ravančić, Časopis za suvremenu povijest,
Milan Basta - tada politički komesar 51. vojvođanske divizije (inače podrijetlom s područja [[Lika|Like]], gdje je 1941. godine bio pristupio partizanima) i sudionik pregovora o predaji na Bleiburgu - piše 1980. godine o "predaji 100.000 Pavelićevih vojnika"; još oko 20.000 vojnika NDH da se predalo na drugim mjestima. O ubijanju zarobljenih "Pavelićevih vojnika" Basta ne govori baš ništa, ali u svojoj knjizi koja se u prvom redu bavi završnim operacijama u travnju i svibnju 1945. godine na čak 89 mjesta koristi on riječ "pokolj" - svaki pojedini put govoreći o zločinima koje su ranije tijekom ratnih godina činili "Pavelićevi vojnici".<ref>[http://www.znaci.net/00003/504.pdf "Rat je završien 7 dana kasnije"], Milan Basta, 1980. god., str. 11 i 356</ref>
Redak 159:
Da je Josip Broz Tito naložio ubijanja, iznosi i [[Simo Dubajić]], major Jugoslavenske armije koji je neposredno organizirao ubijanje barem 13.000 zarobljenika u [[Pokolj na Kočevskom Rogu|pokolju na Kočevskom Rogu]], te koji je o nizu zločina koje je počinio krajem II. svjetskog rata otvoreno progovorio u svojoj knjizi "Život, grijeh i kajanje" iz 2006. godine, a potom i u više intervjua za TV i pisane medije.<ref>[http://www.dw.de/ko%C4%8Devski-rog-nemate-razloga-biti-spori-u-%C4%8Di%C5%A1%C4%87enju/a-4473804 "Kočevski rog - 'Nemate razloga biti spori u čišćenju'"], "Deutsche Welle", 12.7.2009.</ref>
== Hrvatska stradanja u brojkama ==
[[Slika:Denkmal für kommunistische Nachkriegsverbrechen, Mirogoj, Zagreb.JPG|mini|280px|Spomenik žrtvama na [[Mirogoj]]u u [[Zagreb]]u.]]
Bleiburška tragedija i Križni putovi ne sastoje se samo u brojevima - to je tek jedna komponenta koja će s vremenom možda izaći na vidjelo. No, vrlo je vjerojatno da se precizni statistički podaci o umrlima nikada neće doznati. Kosti tisuće njih leže ispod proplanka na Kočevskom rogu, u masovnim grobnicama izvan Šentvida, uz putove smrti između Kranja i Vršca, ili ih pak svake godine otkopavaju austrijski plugovi na poljima oko Bleiburga i na mjestu sovjetskog prihvatnog logora u Grazu. U različitim prigodama i s različitom motivacijom, broj žrtava na Bleiburgu navodi se veoma različito.
U nekim slučajevima postoje temeljitija istraživanja: tako je prigodom izgradnje autoceste kod stratišta u Teznom pronađeni na potezu dužine 70 m posmrtni ostaci 1179 žrtava, za koje se u najvećem dijelu može reći da su vojnici NDH. Stručnjaci utvrđuju da je rov popunjen posmrtnim ostacima u dužini od 940 m, te procjenjuju broj ondje zatrpanih tijela na oko 15.000. Usprkos slabe očuvanosti kostiju, za neke od ostataka se sa sigurnošću može reći da pripadaju osobama ženskog spola. Istraživanjem se ustanovljuje da su u ubijanju zarobljenika sudjelovali vojnici 6. (istočnobosanske) brigade 17. divizije JA.<ref>[http://hrcak.srce.hr/95078 "Tezno – najveće prikriveno grobište u Sloveniji. O istraživanju grobišta u protutenkovskom rovu u Teznom (Maribor)"], Mitja Ferenc, Časopis za suvremenu povijest 3/2012, </ref> U zatvorenom rudničkom oknu [[Huda Jama]] kod Laškog ekshumirano je 726 kostura, koji pretežno pripadaju ratnim zarobljenicima - Hrvatima, koji su bili živi zazidani u rudnik; pretpostavlja se da se ondje nalaze ostaci ukupno oko 3000 žrtava.<ref>[http://narod.hr/eu/dr-mitja-ferenc-hrvatska-nije-ni-trazila-posmrtne-ostatke-iz-hude-jame-70-godina-se-bavimo-osnovnim-civilizacijskim-stvarima "Dr. Mitja Ferenc: Hrvatska nije ni tražila posmrtne ostatke iz Hude jame, 70 godina se bavimo osnovnim civilizacijskim stvarima"] (intervju), Ivana Josipović za narod.hr 19. svibnja 2015.</ref>
Višegodišnjim istraživanjem, prof. dr. [[Mate Šimundić]] je prikupio podatke: u Dravogradu je masakrirano između 50 000 i 70 000 ljudi, u Mariboru je iskopana grobnica u duljini od 3000 metara u kojoj je ubijeno između 40 000 i 70 000 ljudi, na Bleiburgu je ubijeno oko 30 000 ljudi, a na 'marševima smrti' stradalo je oko 125 000 ljudi. U taj broj ulaze ljudi stradali na putu, te oni koji su završili u 'manjim, usputnim' logorima. Prema njemu, nakon Drugog svjetskog rata, stradalo je ukupno između 245 000 i 295 000 ljudi. Hrvatski povjesničar [[John Ivan Prcela]] zajedno sa skupinom hrvatskih autora ([[Stanko Guldescu]] i dr.) procjenjuje broj ubijenih hrvatskih državljana po svršetku Drugog svjetskog rata na 600.000.<ref>[http://www.pobijeni.info/userfiles/HrvatskiHolokaust%281%29.pdf Hrvatski holokaust - dokumenti i svjedočanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji], Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Zagreb, 2001., ur. John Ivan Prcela i [[Dražen Živić]], Poglavlje Rad Odbora za istraživanje bleib. tragedije u Chicagu, autor John Ivan Prcela 1995., str. 31.</ref>▼
Bitno je, međutim, napomenuti da su procjene uglavnom iznosili političari i nestručne osobe koje je politika odabirala prema svojim interesima. Dosadašnje procjene, koje su pomoću čudnih matematičko-statističkih metoda navodili pojedini neškolovani demografi, govore o približno 300.000 smrtno stradalih stanovnika Hrvatske, ukupno, u Drugom svjetskom ratu i neposrednom poraću. Prema tim autorima, u tom se broju nalazi nešto više od 200.000 Hrvata.
Procjene se međutim vrlo razlikuju. U izvješću britanskih pilota, koji su sredinom svibnja 1945. nadlijetali sjeverozapadnu Sloveniju stoji podatak da se u kaotičnom pokretu prema austrijskoj granici približavalo više od pola milijuna vojnih i civilnih osoba. Prema izvješću jugoslavenskog Ministarstva unutarnjih poslova iz 1949. navodi se da je jugoslavenska vojska u završnim vojnim operacijama 1945. zarobila 341.000 neprijateljskih vojnika, a od toga broja 100.000 je poginulo ili ubijeno. U nepotpunom, pak, izvješću specijalnih postrojbi Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) govori se o ubijanju, ranjavanju i zarobljavanju približno 116.000 ustaša, četnika i pripadnika drugih neprijateljskih grupacija. U različitoj literaturi broj stradalih se kreće uglavnom između 200.000 i 500.000 ljudi.
General JNA Ivan Dolničar u članku za glasilo [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] "Borba" 1949. god. citira ''Saopštenje'' Ministarstva unutrašnjih poslova FNRJ iz iste godine, prema kojem je u operacijama na kraju rata "zarobljeno 341.405 neprijateljskih vojnika, od kojih je: '221.287 okupatorskih vojnika (…) i 120.150. kvislinških vojnika'.<ref>Martina Grahek Ravančić, op. cit., str. 863</ref>
▲
'''Drugi autori međutim osporavaju ove podatke, smatrajući ih pretjeranim. Neki pak navode i veće brojke.''' ''Vidi članak [[Križni put (1945)#Procjene ukupnog broja žrtava|Križni put (1945)]], odlomak "Procjene ukupnog broja žrtava".''
== Bleiburg danas ==
Na 6. je znanstvenom skupu [[Dani dr Franje Tuđmana]] održanom 2013. godine, profesor [[Nedjeljko Mihanović]] ocijenio je kako je Bleiburg težak teret za britansku politiku. Tu činjenicu smatra razlogom što je [[Hrvatski sabor]] donio odluku kako više neće biti pokrovitelj obilježavanja spomena na bleiburšku tragediju.<ref name="HINA">[http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/86562-osnivanje-instituta-dr-franje-tudmana-jedini-nacin-da-se-razvije-hrvatsko-drustvo.html'Osnivanje Instituta dr. Franje Tuđmana jedini način da se razvije hrvatsko društvo'], dnevno.hr, autor HINA, 11. svibnja 2013.</ref>
2015. godine, pokroviteljstvo nad obilježavanjem 70. obljetnice bleiburške tragedije preuzela je Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović; vjerske obrede u Bleiburgu predvodili su kardinal [[Josip Bozanić]] i zagrebački muftija [[Aziz Hasanović|dr. Aziz ef. Hasanović]]. Političke podjele u Hrvatskoj potaknule su premijera [[Zoran Milanović|Zorana Milanovića]], predsjednik Hrvatskog sabora [[Josip Leko|Josipa Leku]] (svi iz [[Socijaldemokratska partija Hrvatske|SDP]]) i ministra obrane Antu Kotromanovića da dan ranije iskažu počast žrtvama Križnog puta u [[Tezno|Teznom]] kraj Maribora, na mjestu masovne grobnice snaga NDH i civila pobijenih u svibnju 1945. Premijer i predsjednik Hrvatskog sabora su poručili da su zločini koje su komunističke vlasti počinile na kraju Drugoga svjetskog rata, kazali su premijer i predsjednik parlamenta, okaljali su "pravednu borbu", a današnja Hrvatska osuđuje sve zločine počinjene u ime bilo koje ideologije. "Ovdje smo da odamo pijetet žrtvama komunističkog terora."<ref>[http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/pocela-komemoracija-na-bleiburgu---385351.html "Počela komemoracija na Bleiburgu"], dnevnik.hr 16. svibnja 2015.</ref>
== Literatura ==
Line 219 ⟶ 218:
*[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/tolstoy.htm Nikolaj Tolstoj:Bleiburški pokolj]
*"[http://hrcak.srce.hr/48011?lang=en Izručenja i sudbine zarobljenika smještenih u savezničkim logorima u svibnju 1945.]", Martina Grahek Ravančić, "Časopis za suvremenu povijest"
* [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/19990912/novosti.htm U deželi grob do groba...]
* "Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946." - Dokumenti: Zagreb i Središnja Hrvatska, Hrvatski institut za povijest 2008
| |||