Đuro VI., kralj Ujedinjenog Kraljevstva: razlika između inačica

| ime = Đuro VI.

| prethodnik = [[Edvard VIII.]]

| nasljednik = [[Elizabeta II.]]

| djeca = [[Elizabeta II.]]<br>[[Margareta, kraljevska princeza]]

| otac = [[Đuro V.]]

'''Đuro VI.''', [[Engleski jezik|eng.]] '''Albert Frederick Arthur George''' ([[Norfolk (UK)|Norfolk]], [[14. prosinca]] [[1895]]. - Norfolk, [[6. veljače]] [[1952.]]), kralj [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]] i zemalja Commonwealtha, te car Indije, od bratove [[abdikacija|abdikacije]] do svoje smrti.

Rođen je za vrijeme vladavine svoje prabake, kraljice [[Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|Viktorije]], kao drugi sin kraljevića [[Đuro V.|Đure]] i kraljevne Mary, tada vojvode i vojvotkinje od Yorka. Njegov otac je bio drugi sin Edvarda i Aleksandre, tada kraljevića i kraljevne od Walesa. Datum njegovog rođenja poklapao se sa datumom smrti njegovog pradjeda, princa Alberta. Kraljica Viktorija je zato zatražila da njen novorođeni praunuk bude nazvan Albert. U trenutku rođenja Albert je bio četvrti u nasljednom nizu, iza svog djeda, oca i starijeg brata.

[[1910]]. godine, devet godina nakon smrti kraljice Viktorije, umro je kralj [[Edvard VII.]], Đurin djed, te je Đurin otac postao kralj Đuro V., a najstariji mu brat postao je kraljević od Walesa.

Đuro je sebi, u vremenu kada se od kraljevića očekivalo da ožene kraljevne, dao popriličnu slobodu pri izboru mladenke. Godine 1920. upoznao je [[Elizabeth Bowes-Lyon]], kćer 14. grofa od Strathmorea, koja je, uprkos svom podrijetlu od Roberta I. Škotskog i Henrika VII. Engleskog, prema britanskom zakonu smatrana običnom građankom. Elizabeth je odbila dvije prošnje, da bi na kraju pristala i udala se za njega [[26. travnja]] [[1923]]. godine u [[westminsterska opatija|Westminsterskoj opatiji]]. Brak je smatran korakom prema modernizaciji [[monarhija|monarhije]] i gledan je sa odobravanjem naroda. Nakon vjenčanja, vojvoda i vojvotkinja od Yorka dobili su vlastitu rezidenciju u [[London|Londonu]], gdje su živjeli relativno zatvoreno. Iz njihovog braka rođene su dvije kćeri: Elizabeta i Margareta.

Dana [[20. siječnja]] [[1936]]. godine umro je Đurin otac i kruna je automatski otišla u ruke njegovog brata, a Albert mu je bio presumirani nasljednik. Novi kralj, Edvard VIII., nije dobio podršku svojih savjetnika kada im je dao do znanja da namjerava oženiti svoju dotadašnju ljubavnicu, dva puta razvedenu Amerikanku Wallis Warfield. Kada mu je rečeno da britanski narod ne će prihvatiti Amerikanku sa dva živa bivša muža za svoju [[kraljica|kraljicu]], Edvard VIII. je odlučio abdicirati. Albert nije želio prihvatiti krunu, ali je, bez obzira na svoje želje, postao kralj 11. prosinca 1936. godine kada je njegov brat potpisao dokumente o svojoj abdikaciji.

Po dolasku na tron, dotadašnji Albert, uzeo je ime Đuro VI., u želji da označi kontinuitet vladavine svoga oca i da vrati povjerenje u monarhiju. Prva odluka novog kralja bila je da svom bratu i njegovoj ženi da titulu vojvode i vojvotkinje od Windsora, ali je odbio omogućiti svojoj novoj snasi oslovljavanje s etiketom ''kraljevsko veličanstvo''.

Đuro VI. je tijekom svoje vladavine doživio ubrzani raspad [[Britansko Carstvo|Britanskog Carstva]]. Bivši dominioni postali su suverena kraljevstva koja su sačinila [[krunske zemlje Commonwealtha]]. Iz Commonwealtha su tijekom Đurine vladavine izašli [[Jordan]] (1946. godine), [[Mianmar]] i [[Palestina]] (1948. godine), [[Irska]] (1949. godine) i [[Indija]] (1950. godine). Đuro se po izlasku Irske i Indije iz Commonwealtha odrekao titula kralja Irske (titule koju je uveo [[Henrik VIII.]]) i cara Indije (koju je uvela njegova prabaka Viktorija), te ostao posljednji nositelj tih titula.

Kraljevo zdravlje počelo se pogoršavati. Kao strastveni [[pušenje|pušač]] obolio je od raka pluća i [[arterioskleroza|arterioskleroze]]. Umro je 6. veljače 1952. godine, a naslijedila ga je najstarija kćer, Elizabeta II.

O kralju Đuri VI. snimljen je film "The King's Speech" (Kraljev govor) koji je dobio 4 [[Oscar]]a.

|prethodnik = [[Edvard VIII.]]

|nasljednik = [[Elizabeta II.]]