Bleiburška tragedija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
vraćeno na inačicu od 05:54, 30. srpnja 2015. koju je unio suradnik Revrevrev2321432321
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{preusmjerava|Bleiburg|grad u Austriji|[[Bleiburg (grad)]]}}
[[Datoteka:Bleiburg zarobljenici.jpg|mini|300px|Zarobljenici na Bleiburgu]]
'''Pokolj u Bleiburgu''' je [[ratni zločin]] i [[zločin protiv čovječnosti]] kojeg je počinila [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenska armija]]. Početak ove tragedije dogodio se [[15. svibnja]] [[1945]]. kada su se [[Hrvatske oružane snage|Hrvatska vojska]] i civili počeli povlačiti (vidi članak [[svibanjska katastrofa]]) prema Britanskoj vojsci kod [[Bleiburg (grad)|Bleiburga]] u austrijskog pokrajini [[Koruška (austrijska savezna država)|Koruškoj]]. Britanci su međutim odbili prihvatiti predaju oružanih snaga NDH i naredili da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji. Desetak tisuća zarobljenika Britanci su privremeno smjestili u logor što su ga bili osnovali u mjestu Viktringu: međutim su i oni poslije predani Jugoslavenskoj armiji (JA) i skoro svi pobijeni.
'''Pokolj u Bleiburgu''' je [[ratni zločin]] i [[zločin protiv čovječnosti]] kojeg je počinila [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenska armija]].
Početak ove tragedije dogodio se [[15. svibnja]] [[1945]]. kada su se [[Hrvatske oružane snage|Hrvatska vojska]] i civili počeli povlačiti (vidi članak [[svibanjska katastrofa]]) prema Britanskoj vojsci kod [[Bleiburg (grad)|Bleiburga]] u austrijskog pokrajini [[Koruška (austrijska savezna država)|Koruškoj]]. Britanci su međutim odbili prihvatiti predaju oružanih snaga NDH i naredili da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji. Desetak tisuća zarobljenika Britanci su privremeno smjestili u logor što su ga bili osnovali u mjestu Viktringu: međutim su i oni poslije predani Jugoslavenskoj armiji (JA) i skoro svi pobijeni.
 
Prema izvještaju štaba 12. divizije JA sačinjenom odmah nakon događaja, 15. svibnja se na Bleiburgu predalo 93.000 "neprijateljskih vojnika", a njih 27 (ne 27 tisuća: 27 vojnika) je ubijeno. Prema kazivanju partizanskih časnika koji su sudjelovali u događajima na Bleiburgu i koje zapisuje slovenski književnik France Strle u svojoj knjizi iz 1977. godine, međutim, na dio "neprijatelja" koji u 20 - minutnom roku koji su im ostavili Britanci nisu istaknuli bijele zastave - a koje se "neprijateljsko" ljudstvo u velikoj masi nalazilo ispod brežuljaka koje su zaposjeli partizani, otvorena je iz mitraljeza vatra u trajanju od 15 do 20 minuta; očevici nazivaju rezultat te mitraljeske paljbe "masakrom". Podatke o broju žrtava tog masakra, Strle ne iznosi.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=62389 Razmišljanja o broju pogubljenih i stradalih na Bleiburgu i križnom putu], Martina Grahek Ravančić, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3 Prosinac 2008., str. 856-857</ref>
 
Milan Basta - tada politički komesar 51. vojvođanske divizije (inače podrijetlom s područja [[Lika|Like]], gdje je 1941. godine bio pristupio partizanima) i sudionik pregovora o predaji na Bleiburgu - piše 1980. godine o "predaji 100.000 Pavelićevih vojnika"; još oko 20.000 vojnika NDH da se predalo na drugim mjestima. O ubijanju zarobljenih "Pavelićevih vojnika" Basta ne govori baš ništa,: alion doduše u svojoj knjiziknjizii koja se u prvom redu bavi završnim operacijama u travnju i svibnju 1945. godine na čak 89 mjesta koristi on riječ "pokolj" - ali svaki pojedini put govoreći o zločinima koje su ranije tijekom ratnih godina činili "Pavelićevi vojnici".<ref>[http://www.znaci.net/00003/504.pdf "Rat je završienzavršen 7 dana kasnije"], Milan Basta, 1980. god., str. 11 i 356</ref>
[[Datoteka:Gedenkstätte für die Opfer des Massakers von Bleiburg.jpg|mini|300px|Spomenik bleiburškim žrtvama]]
'''Bleiburg''' je postao simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od [[jugokomunisti|komunističkih]] pobjednika 1945., iako je samo manji dio vojnika i civila ubijen na samoj Bleiburškoj poljani i u okolici. Sudeći prema istraživanjima demografa Vladimira Žerjavića čije se procjene do boljeg utvrđivanja pojedinosti o gubilištima uzimaju kao najvjerodostojnije, ukupan broj žrtava iz redova Hrvata iznosi oko 50 tisuća. Zato se imenom '''Bleiburški pokolj''' označavaju svi ti pokolji zarobljenika, bez obzira gdje se dogodili. Većina zarobljenika ubijena je na marševima kroz Jugoslaviju i u zarobljeničkim logorima tijekom sljedećih mjeseci. To je u [[Hrvatsko iseljeništvo|hrvatskoj iseljeničkoj]] literaturi nazvano '''[[Križni put]]''' (ponekad u množini, ''Križni putevi''), pa je danas izraz u općoj uporabi u Hrvatskoj (vidi članak [[Križni put (1945.)]]).
 
== Prethodno razjašnjenje ==
Line 17 ⟶ 16:
Slijedilo je mučenje i pokolj koji se intenzivno nastavio sljedećih nekoliko mjeseci, kada su zarobljenici vođeni raznim putevima kroz cijelu Jugoslaviju i smještani u razne logore i zatvore, što je nazvano [[Križni put (1945)|Križni put]], a u manjem, ali još uvijek značajnom obujmu sve do 1948. godine. Samo manji broj zarobljenih [[ustaše|ustaša]] i dužnosnika [[NDH]] izveden je pred prijeke sudove, a velika većina žrtava pobijena je bez ikakvog suda.
 
== Povijesni događaj kojega su Jugoslavija i Velika Britanija desetljećima zataškavale ==
== Uvod ==
Za hrvatsku povijest i publicistiku danas zacijelo nema zamršenije i emocionalno obojenije teme od zbivanja na jugoslavensko-austrijskoj granici tijekom svibnja 1945. godine, kada su u tajnovitim okolnostima život izgubile stotine tisuća ljudi. Mnogi su pokušavali prodrijeti u duboko zakopanu tajnu, no uspjeli su samo donekle, jer su izvršitelji zločina nastojali obrisati svaki trag o svom zločinu, tako da nije ostavljen ni popis žrtava, niti su obilježeni grobovi. I dan danas seljaci prevrću kosti, vojne oznake, municiju i ostale jezovite ostatke tih dana na liniji [[Slovenj Gradec]] - [[Dravograd]] - [[Bleiburg (grad)|Bleiburg]].
 
Premda je na samom Bleiburškom polju počinjeno manje ratnih zločina s obzirom na broj zločina koji su uslijedili kasnije, Bleiburg je bio posljednji plamen vjere i nade u spas - znalo se da snage JA nesmiljeno ubijajaju zarobljene domobrane i ustaše<ref>[http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=160661 “Komemoracija uz otkrivanje spomen-obilježja "Jakljan 1945."“], IKA 25. svibnja 2014..</ref> - , a danas je simbol stradavanja Hrvata. Upravo su iz Bleiburga krenule kolone zarobljenih vojnika i civila na stravične marševe smrti. Mnogi su, probijajući se kroz [[Slovenija|Sloveniju]], izginuli, zarobljeni, prisiljeni na preda, svrstani u zarobljeničke kolone i usmjereni u unutrašnjost komunističke [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Demokratske Federativne Jugoslavije]], da bi odmah u Sloveniji bili izloženi pljačkanju, mučenju i ubijanju, o čemu svjedoče brojna stratišta od [[Maribor]]a do [[Kočevje|Kočevja]].
 
Okolnosti britanskog izručivanja žrtava kod Bleiburga jugoslavenskim počiniteljima dugo su predstavljale dobro čuvanu tajnu, o čijim neugodnim detaljima najinformiraniji sudionici trajno šute, a dokumentacija - makar je riječ o akciji koja uključujeveliki broj vojnih postrojbi - je izrazito manjkava. Historiografija međutim prepoznaje da su se u zbivanjima 1945. na prostoru [[austrija|Austrije]] dogodile 'dvije kobne pogreške' - izručivanje Kozaka [[Crvena armija|Crvenoj Armiji]], te istovremeno izručivanje "Jugoslavena" snagama JA koje su notorno ubijale zarobljene "[[Kvisling|kvislinge]]". Obje 'kobne pogreške' vezane su uz istu osobu, [[Harold MacMillan|Harolda MacMillana]], opunomoćenog ministra pri glavnom štabu savezničkih snaga (kasnije promoviran u lorda Stocktona; iMcMillan izabranje za1957. premijeragodine Velikepostao Britanijepremijerom 1957.Velike godineBritanije).
 
Knjiga koja je dosad dala najcjelovitiju povijest događaja tijekom svibnja 1945. je "Ministar i pokolji", (1986.). Povodom knjige je u javnosti Velike Britanije nastala ogromna prašina, te je odlukom suda bila ubrzo zabranjena i povučena iz prodaje, pa čak i iz knjižnica. Autor knjige, grof [[Nikolaj Tolstoj|Tolstoj]], optužen je za klevetu te je u neobičnom i sumnjivom sudskom procesu, koji je bio zatvoren za javnost, osuđen na iznimno visoku "globu" od milijun i pol funti, k tome još milijun funti za plaćanje sudskih troškova. Bila je to najveća, ikad izrečena takva sankcija u Engleskoj, a vjerojatno i u cijelom svijetu.
Line 32 ⟶ 31:
Staljin i Churchill su se dogovorili da na tom prostoru utjecaj zapada i istoka bude pola-pola. Staljin je, poznavajući prilike na terenu Jugoslavije, bio potpuno miran jer je znao da će Titov snažan komunistički pokret blokirati značajnija uplitanja Zapada na jugoistoku Europe. Saveznici su se dogovorili da se nova jugoslavenska vlada sastavi na osnovi [[Sporazum Tito-Šubašić|sporazuma Tito-Šubašić]], a da se poslije toga [[AVNOJ]] proširi uključivanjem članova bivše jugoslavenske skupštine koji se nisu ogriješili surađujući s neprijateljem. Na taj su način Saveznici htjeli ponovno oživiti svog 'balkanskog žandara' ([[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Jugoslaviju]]) kao i prije tridesetak godina kada su ga uspostavili kao predstražu za suzbijanje komunističke revolucije na Zapad.
 
=== Susret nadirućih savezničkih snaga u Austriji ===
Početkom travnja [[1945]]. savezničke armije započele su svoj konačan masovni napad na njemačke položaje u sjevernoj [[Italija|Italiji]].