Razlika između inačica stranice »Pokolj u Bleiburgu«

Oznake: uređivanje s mobilnog uređaja uređivanje iz aplikacije za mobilne uređaje
Scott je uspio nagovoriti Bastu kako je najprihvatljivije da uvjeri [[Hrvati|Hrvate]] neka odlože [[oružje]] i dobrovoljno se predaju. Sljedeći je razgovor Scott vodio s hrvatskim zapovjednikom, [[general]]om [[Ivo Herenčić|Herenčićem]], kojeg su Scott i Basta uspjeli prisiliti da prihvati bezuvjetnu predaju (u kojoj vojnici kojima zapovijeda Herenčić ipak dobivaju status ratnih zarobljenika, koje se ne smije mučiti ni ubijati), premda su Britanci sumnjali da će se sve riješiti pravedno kako je i obećano. <ref name=pos/>Basta je pregovore zaključio ovim riječima: »Zahtijevamo bezuvjetnu predaju cijele vojske za jedan sat. Ako prihvatite, žene i djeca mogu se vratiti svojim kućama. Vojnici i časnici ostat će ratni zarobljenici, te ćemo ih povesti u [[Maribor]] gdje će im se suditi. Ako ne prihvatite uvjete za petnaest minuta, započeti će opći napad i vi se nećete imati pravo pozivati na međunarodne konvencije Crvenog križa.» Bitno je napomenuti kako su se pregovori u Bleiburškom dvorcu odvijali samo usmeno. Nije vođen nikakav zapisnik niti je potpisan bilo kakav dokument. General Basta uvjerava brigadira Scotta da će se sa svima koji se vrate u [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Jugoslaviju]] postupati ljudski i da se Hrvati nemaju čega bojati.<ref>[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/tolstoy.htm#bp "Blajburški Pokolj"], Nikolaj Tolstoj, izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu "Jugoistočna Europa 1918.- 1995., Hrvatska Matica iseljenika i Hrvatski informativni centar (urednik Aleksander Ravlić), Zagreb 1998.</ref>
 
Makar se Herenčiću ta objava ultimatuma činila ciničnom prijevarom, shvativši da nema izbora, Herenčić je kapitulirao. Herenčić naređuje svojim trupama da bace oružje, zatim svoje ljude prepušta krvavoj sudbini, a za sebe nalazi lakši izlaz i ubija se.
 
== Harold MacMillan ==
111

uređivanja