Bunjevci: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
Uredio i obnovio neke izvore. |
||
Redak 11:
| pop2 =
| ref2 =
| regija3 = {{ZD|V|VOJ}} [[Vojvodina]] ([[Srbija]])
| pop3 =
| ref3 =
Redak 25:
}}
{{dz|[[Bunjevci (Vrbovsko)]]}}
'''Bunjevci''' su jedna od najbrojnijih grana [[Hrvati|hrvatskog naroda]] čija je kolijevka zapadna [[Hercegovina]] i kontinentalna [[Dalmacija]], odakle su se u kasnijim vremenima naselili na području [[Velebit|Velebita]], dijelovima [[Lika|Like]] i [[Gorski kotar|Gorskog kotara]] ([[Lič]]) i kasnije po [[Vojvodina|Vojvodini]], odnosno po [[Podunavlje|Podunavlju]] i Potisju. -Život ranih Bunjevaca u područjima [[Zagora|Zagore]], [[Ravni Kotari|Ravnih Kotara]], na područjima [[Dinara|Dinare]], [[Promina|Promine]] i [[Svilaja|Svilaje]], nije bio lagan. Živjeli su od stočarstva, po kamenim kućama poznatim kao "bunje" (jedn. [[bunja]]). Ove nastambe od suhozida sačuvale su se sve do danas i najvjerojatnije su dale Bunjevcima svoje ime. Ime ovim [[Hrvati|Hrvatima]] - bunjevci su dali sami [[Mletačka Republika|Mlečani]] zbog načina življenja ovog djela hrvatskog naroda. Od talijanskih riječi: ''bugna'' koja znači kamen tesanik i ''bugno'' košnica - kuća s mnogo stanova ili prostorija.<ref> M. Deanović; J. Jernej; Talijansko-hrvatski rječnik; Školska knjiga, Zagreb, 1998. str.137 (''bugna, bugno(alveare))''; str. 41 ''(alveare)''.</ref>▼
▲'''Bunjevci''' su jedna od najbrojnijih grana [[Hrvati|hrvatskog naroda]] čija je kolijevka zapadna [[Hercegovina]] i kontinentalna [[Dalmacija]], odakle su se u kasnijim vremenima naselili na području [[Velebit|Velebita]], dijelovima [[Lika|Like]] i [[Gorski kotar|Gorskog kotara]] ([[Lič]]) i kasnije po [[Vojvodina|Vojvodini]], odnosno po [[Podunavlje|Podunavlju]] i Potisju. -Život ranih Bunjevaca u područjima [[Zagora|Zagore]], [[Ravni Kotari|Ravnih Kotara]], na područjima [[Dinara|Dinare]], [[Promina|Promine]] i [[Svilaja|Svilaje]], nije bio lagan. Živjeli su od stočarstva, po kamenim kućama poznatim kao "bunje" (jedn. [[bunja]]). Ove nastambe od suhozida sačuvale su se sve do danas i najvjerojatnije su dale Bunjevcima svoje ime. Ime ovim [[Hrvati|Hrvatima]] - bunjevci su dali sami [[Mletačka Republika|Mlečani]] zbog načina življenja ovog djela hrvatskog naroda. Od talijanskih riječi: ''bugna'' koja znači kamen tesanik i ''bugno'' košnica - kuća s mnogo stanova ili prostorija.<ref>
Bunjevci su plemenita grana hrvatskog naroda koja se, tijekom i poslije kršćansko-turskih ratova u našim krajevima, naseljavala na širokim, uglavnom opustjelim, područjima '''središnje''' i sjeverne Dalmacije, Like i Hrvatskoga Primorja, te sjeverne Bačke. Pripadnici su Rimokatoličke crkve, a govore štokavsko-ikavskim dijalektom. Bunjevci su se doselili u te krajeve iz Dalmacije odnosno nekadašnjeg Hercegovačkog sandžaka, to jest zaleđa Zadra i susjedne Hercegovine.
Line 37 ⟶ 36:
Najviše podataka o Bunjevcima može se pročitati u radovima Ante Sekulića, Rikarda Pavelića i drugih.
Bunjevačka "himna" je ''Kolo igra''
Srbijanska (ranije jugoslavenska) statistika ih tretira kao posebnu etničku skupinu.<ref>Dr. sc. [[Dražen Živić]], [https://web.archive.org/web/20040925191321/http://www.hrz.hr/aktualno/zivic.htm
== Povijest ==
Područje koje su nastanjivali u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] (tada nazivan [[Hercegovački sandžak]]) bio je pod masovnom [[islam]]izacijom koju su širili [[Osmansko Carstvo|Turci]], i vjerojatno su bili glavni uzrok što se bunjevački puk (nazivali su se Krmpoćanima) krenuo prema [[sjever]]u i naselio zaleđe [[Senj|Senja]]. Na svom putu do Senja su se nastanili u području Zagore, od Imotskog do Pozrmanja.
[[1605]]. godine prvi Bunjevci dolaze u tvrdi grad Senj. Iste godine dobili su i privolu grofova [[Nikola Zrinski|Nikole]] i [[Juraj Zrinski|Jurja Zrinskog]] da se mogu naseliti u Liču kod [[Fužine|Fužina]]. Bila je to prva seoba Bunjevaca u Lič u kojoj je sudjelovalo 49 obitelji. Bunjevačka plemena na [[Velebit|Velebitu]] kasnije osnovaše više naselja od kojih su najpoznatija [[Krivi Put]], [[Krmpote]] i [[Alan]] u senjskom i novljanskom zaleđu. Ovdje Bunjevci Krmpoćani nastaviše živjeti starim načinom života. Stada [[Ovca|ovaca]] ovih ljudi često zalaze na polja Senjanima što dovodi do sukoba i čestog sporenja na sudu. Bunjevačke kuće i ovdje su malene, bave se proizvodnjom vrhnja i [[sir]]a [[škripavac|škripavca]], a od divljih [[Šumsko voće|šumskih plodova]] ([[kupina]]) izrađuju sok poznat kao [[trambuva]]. Svoja Malena polja opasavali su kamenim zidovima kako bi ih zaštitili od erozije. Čvrsti i snažni ovi ljudi uspjeli su se prilagodoti divljoj prirodi [[Velebit]]a. Obitelji su velike, s mnogo djece.
=== Seoba Bunjevaca u Lič ===
[[Datoteka:Radoševići, Lič.jpg|mini|lijevo|Pred kućom obitelji Radošević u Liču, 2007. Obitelji Radoševića i Starčevića došle su na područje [[Ličko polje|Ličkog polja]] prije nekoliko stotina godina i održali se do danas. Poljoprivreda, osobito uzgoj krumpira, glavno je zanimanje ovih ljudi.]] Prvi puta Bunjevci (49 obitelji) dolaze u Lič, u blizini Fužina, [[1605.]]
Grofovi su ih nastojali dovesti u red svojih kmetova, ali to nije odgovaralo ovim Krmpoćanima koji su na području pod turskom vlašću pripadali [[martolozi|martolozima]], pa su kao vojnici uživali posebne povlastice. U Liču sebi sagradiše crkvu na čijemu mjestu danas stoji veliki [[križ]] u spomen na nju. Obitelji Krmpoćana koje su naselile Lič pripadale su skupini Krmpotića među kojima se spominju prezimena Skorupović, Mikulić, Butorčić, i drugi, sva prezimena su poznata. Spominju se također i Krmpotići iz skupine Vojnića (Matijević, Galešić, Petković, Vojnović, Gudelić, Božić i najbrojniji Vojnići). Treća grupa Krmpotića pripadala je Sladovićima (prezimena Sladović, Lovrić, Mikulić, Horčević i druga). Sve ove grupe Bunjevaca koje su se našle u Liču počeli su isticati svoje hrvatsko ime. Između [[1608]]. i [[1614]]. Bunjevci iz Liča, vjerojatno zbog visokih nameta i pokušaja Zrinskih da ih pretvore u svoje kmetove, počinju se seliti prema [[More|moru]] i [[otok|otocima]]. Dio Bunjevaca do [[1609]]., osobito Butorci, predvođeni Pericom Butorčićem, napuštaju Lič, oni osnivaju nova naselja između [[Ledenice|Ledenica]], Liča i [[Kapela|Kapele]]. Glavnina Butoraca naselila se pak u području [[Krmpote|Krmpota]] gdje mnogi i danas žive.
Line 57 ⟶ 56:
=== Treća seoba ===
<!-- Mons. Martin Davorin Krmpotić, Bunjevac iz krivopuskog zaselka Veljun, rođen 1867., apostolski protonotar, umro 1931. u području [[Grand Canyon]]a u Arizoni. U Kansas Cityju nalazi mu se spomen ploča. -->
Nakon druge seobe Bunjevaca u Lič mnogi se vratiše u krajeve između Ledenica i Senja. Došavši s mnogo stoke i tražeči pašnjake počeli su upadati na pasišta i polja Ledeničanima i Senjanima. Uzurpiraju i pašnjake, a i na nekim sjenokošama počinju obrađivati tlo. Ne mogavši im statio na kraj Ledeničani i Senjani počinju voditi sudske sporove protiv ovih Bunjevaca. Oni pak za tužbe ne mare, ne boje se ni vojne sile. Nastaviše i dalje po starom te si grade nastambe i krče šikare i polja ograđuju kao svoja. Zapisi o sudskim sporovima protiv Bunjevaca Krmpoćana javljaju se sve do [[1681]]. godine. Krmpoćani do [[1636]]. osvojiše sva zemljišta od Ledenica do Senja.
Knez [[Ražanac|ražanački]] [[Jerko Rukavina]] zajedno je s knezom [[Vinjerac|vinjeračkim]] [[Dujam Kovačević|Dujmom Kovačevićem]] poveo [[1683.]] Bunjevce u Bag (današnji [[Karlobag]]). Nekoliko godina poslije, [[1686.]] poveli su Bunjevce dalje u [[Lika|Liku]]. Put kojim su poveli svoj narod bio je preko prijevoja [[Baška vrata|Baških vrata]], a smjestili su se u četirima selima: [[Brušane|Brušanama]], [[Trnovac (Gospić)|Trnovcu]], [[Smiljan]]u i [[Bužim]]u.<ref>[[Ana Tomljenović]]
=== Seoba Bunjevaca u Bačku ===
Line 65 ⟶ 64:
Bunjevci u [[Bačka|Bačku]] i [[Mađarska|Mađarsku]] sele u prvoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]] (negdje [[1620]].) pod vodstvom [[franjevci|franjevaca]] Andrije Dubočca (sa 2700 duša), Mihovila iz Velike s 2300 ljudi, Ivana Seočanina (1500 ljudi), zatim Ilije Dubočca, Josipa Rančanina i Šimuna iz Modriča sa 6500 ljudi koji su poveli i svoju stoku, zatim Grge Zgonščanina iz područja [[Mostar]]a s 4500 ljudi i Jure Turbića s 5,300 ljudi. Gotovo 23.000 Bunjevaca nasaelilo je [[Podunavlje]] i [[Potisje]]. Naseliše gradove i mjesta u krajevima od [[Deronje|Deronja]] preko [[Sombor]]a i dalje do [[Pešta|Pešte]] i [[Ostrogon]]a. U starim rukopisima nazvaše ove ljude 'Dalmatincima' ([[Dalmatini]]ma) navodeći da s njima pod vodstvom franjevaca došli i Bunjevci iz Hercegovine. Bunjevci u Bačkoj usprkos teškoj političkoj situaciji sačuvaše također svoj jezik, kulturu, pjesme i pisanu riječ.
U starijim dokumentima se bunjevački Hrvati nalaze i pod imenima Dalmatinaca, Bunjevaca i Ilira.<ref>[[Stjepan Beretić]], [http://www.zvonik.
U samoj Bačkoj se tek u 19. stoljeću pojavljuje ime Bunjevac, a Bunjevcima su to ime radije davali drugi nego što su ga Bunjevci davali sami sebi. Mnogi Bunjevci su se [[mađarizacija|mađarizirali]] za vrijeme Habsburškog Carstva odnosno Austro-Ugarske. Kod nekih je to bilo izrazom vlastitog interesa otuđene elite, a u drugim slučajevima je to bilo posljedicom agresivne antimanjinske asimilatorske politike Kraljevine Ugarske koja je nastojala pomađariti sve manjine, a posebice su im na meti bili Bunjevci i Šokci. Dio Bunjevaca se posrbio pod utjecajem velikosrpskih ideja Vuka Karadžića<ref name="Činjenicama">[[Dujo Runje]], [http://www.hrvatskarijec.rs/arhiva.php?zg=2282142&no=160
=== Hrvatski narodni preporod ===
Line 74 ⟶ 73:
[[1868.]] su se sastale bunjevačke čelne osobe i izaslanici. Odlučili su da će se i dalje držati nadimka Bunjevaca, jer su procijenili da bi u slučaju uzimanja svog pravog nacionalnog imena, hrvatskog, da bi bili izloženi još ustrajnjijem pritisku i progonu od strane mađarskih vlastiju, čiji su se mađarizacijski potezi iznimno razmahali nakon austro-mađarske nagodbe 1867.. <br>
U tom pravcu objašnjava zašto je u preporodno doba bila takva razlika između Srijema i Bačke. Dok su po Srijemu, koji je bio u Kraljevini Hrvatskoj, nicale ustanove s hrvatskim predznakom, u Bačkoj se pokretalo čitaonice i sl. ustanove pod neutralnim, eventualno bunjevačkim imenom. Primjerice, [[Pučka kasina|Pučkoj kasini]] je odobren rad tek kad je iz izvorno predloženog imena izbačen pridjev "Bunjevačka". Neutralne nazive se koristilo jer bi uporaba hrvatskog ili do tada često zastupljenog [[Dalmacija|dalmatinskog]] imena za Bunjevce, moglo povući teške političke optužbe za nelojalnost, panslavizam i sl., pa su s neutralnim imena trebali vlastima dokazati da su odani mađarskoj državnoj ideji
== Nacionalna pripadnost ==
=== Mediji ===
Line 83 ⟶ 81:
=== Zloporabe ===
Velikosrpskim krugovima nije nikako odgovaralo buđenje hrvatske nacionalne svijesti u Bunjevaca.
Raspadom Austro-Ugarske snažno se krenulo s pokušajima srbiziranja Bunjevaca. Unatoč pokušajima srpske administracije, koja je brojne Bunjevce klasificirala pod kategoriju "katolički Srbi", vrlo ih se malo deklariralo katoličkim Srbima. Zbog neuspjeha te akcije, krenulo se s politikom vezivanja Bunjevaca samo za regionalno ime odnosno držanja što dalje od hrvatstva.<br>
Da bi mogli doći na visoke dužnosti, Bunjevci su se morali odreći svoje hrvatske ideologije, i prijeći u režimske stranke. Primjer za to je gradonačelništvo nad Suboticom. Starješina Hrvatskog sokola prije 1. svjetskog rata i HSS-ov član Ivana Ivković Ivandekić je za dolazak na mjesto gradonačelnika morao pristupiti Jugoslavenskoj nacionalnoj stranci, te kasnije zatim Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici.<ref name="Obljetnica">[[Stevan Mačković]], [http://www.matica.hr/HRRevija/revija2005_3.nsf/AllWebDocs/bunjevci
''Isticanje Hrvatstva u Subotici nije godilo ni Srbima ni vladinim krugovima. Oni su htjeli da Bunjevci i nadalje ostanu Bunjevci i da budu most između Srba i Hrvata za stvaranje Jugoslavenstva. Međutim Bunjevci su vidjeli da od njih hoće da naprave most zato da gaze po njemu.''
Vojna obavještajna služba iz Subotice je 1934. izvijestila šefa u Beogradu o buđenju hrvatske svijesti među Bunjevcima, poglavito zahvaljujući svećenstvu i inteligenciji (spominju i književnika Petra Pekića, autora povijesti Bunjevaca-Hrvata, čiju su knjigu zabranili jer "širi plemenski separatizam"), navodeći da je "''sva bunjevačka inteligencija i najmanje 80% bunjevačkog naroda potpuno hrvatski i strogo katolički, ne samo orijentisana, nego i oduševljeno zadahnuta''", tako da "''Na severu naše države... mi imamo danas 100000 novih Hrvata''".<ref name="Obljetnica"> </ref>
Projekt stvaranja umjetnog bunjevačkog naroda, na štetu Hrvata je bio dijelom projekta, kojim se išlo zatrti trag postojanja Hrvata uopće. Promicanje bunjevačke nacije, sve u cilju smanjenja broja Hrvata i stvaranja umjetne nacije Bunjevaca, sve u cilju pripisivanje iste Srbima ("''Srbi katoličke vjere''") je bilo izraženo za zadnjih desetljeća Jugoslavije, a u pojedinim srpskim političkim i jezikoslovačkim ekspanzionističkim krugovima još i prije.
Sliku o dekroatizacijskim nastojanjima vladajućih krugova u Srbiji je najbolje dao bunjevački Hrvat, filozof [[Tomislav Žigmanov]]: "''Milošević je odlučio Hrvate u Vojvodini umjetno podijeliti, pa je financijski podupirao organiziranje Bunjevaca, davao im je novac za izdavanje knjiga i novina, a oni su kao sluge za uzvrat lovili Hrvate po Vojvodini kako bi ih Milošević mogao slati na frontove. Dolaskom Koštunice Bunjevci proživljavaju renesansu. Hrvatska politička elita u Vojvodini i vodstvo DSHV-a nisu dorasli rješavanju toga problema, a vlasti u Hrvatskoj za njega su posve nezainteresirane''".<ref name="TŽ">[https://web.archive.org/web/20080424054940/http://www.suboticke.net/arhiva/broj%208/strane/o%20tome%20se%20govori.htm Bunjevci su Hrvati kao i Ličani, Dalmatinci, Slavonci...], Subotičke.net, godina I,broj 8, 25. kolovoza 2006., pristupljeno 17. kolovoza 2015.</ref> Naglasio je i da se brojni vojvođanski Hrvati i danas izjašnjavaju kao Bunjevci zbog straha za svoju egzistenciju, jer biti Hrvat u Srbiji nije baš popularno.<ref name="TŽ"/>
<!--
Line 101 ⟶ 96:
Problematičnost te politike je dovela i do Otvorenog pisma od [[18. veljače]] [[2005.]] <ref>[http://www.croatianhistory.net/etf/dshv.html Otvoreno pismo DSHV]</ref> i Otvorenog pisma [[25. srpnja]] (objavljenog 26. srpnja 2007.) glede uvođenja izmišljenog bunjevačkog govora u škole u Vojvodini, naslovljenog na predsjednika RH Stjepana Mesića, predsjednika Vlade Ivu Sanadera, predsjednika Sabora RH Vladimira Šeksa, predsjednika [[HAZU]] Milana Moguša i predsjednika [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] Igora Zidića.<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=94 Informativne stranice Radio Subotice na hrv.jeziku] Otvoreno pismo glede uvođenja bunjevačkog govora u škole u Vojvodini od 25. srpnja 2007.</ref>. U pismu je istaknuto "''da se pripadnost Bunjevaca, koji osim u Srbiji, žive u RH, BiH te Mađarskoj, cjelini hrv. naroda danas osporava jedino u Srbiji, a sve radi podjele ovdašnjega hrv. nacionalnoga bića u cilju njegove lakše asimilacije. . Posljednji primjer — najavljeno uvođenje „bunjevačkog govora“ u škole i priprema „bunjevačke“ gramatike i pravopisa pruža najjasnije dokaze o krajnjim ciljevima takve politike.''"<br>
Pismo su potpisali uglednici Hrvata iz AP Vojvodine: [[Branko Horvat]], predsjednik [[Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije|Hrvatskog nacionalnog vijeća]] u Srbiji, Tavankut, v. r., [[Petar Kuntić]], predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, dopredsjednik Općine Subotica, zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, Subotica, v. r. ,[[Petko Vojnić Purčar]], književnik, dobitnik nagrade [[NIN]]-a za roman godine, Novi Sad, v. r. , [[Vojislav Sekelj]], književnik, urednik [[Glas ravnice|Glasa ravnice]], Subotica, v. r., [[Ljiljana Dulić]], glavna i odgovorna urednica programa na hrvatskom jeziku [[Radio Subotica|Radio Subotice]], Subotica, v. r., Andrija Anišić, župnik župe sv. Roka u Subotici, urednik katoličkog mjesečnika Zvonik 1994.-2007., Pročelnik izdavačkog odjela [[Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović|Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović"]] iz Subotice, Subotica, v. r., mr. Mirko Štefković, glavni urednik katoličkog mjesečnika [[Zvonik (časopis)|Zvonik]], Subotica, v. r., dr. Marinko Stantić, povjerenik za pastoral mladih Subotičke biskupije, župnik župe sv. Križa i župe sv. Nikole Tavelića, Sombor, Antonija Čota, dipl. pravnica, Svetozar Miletić, v. r., [[Martin Bačić]], odvjetnik u Subotici, predsjednik subotičke podružnice DSHV-a, v. r, Mata Matarić, predsjednik somborske podružnice DSHV-a i dopredsjednik [[DSHV]]-a, Sombor, v. r., [[Josip Gabrić]], dipl. pravnik u mirovini, zaslužni sportaš Jugoslavije i počasni građanin Subotice, dopredsjednik DSHV-a, Subotica, v. r., Šima Raič, predsjednik HKUD Vladimir Nazor, Sombor, v. r., dr. sc. [[Slaven Bačić]], odvjetnik u Subotici, glavni urednik Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, v. r., Alojzije Firanj, predsjednik Kulturnog savjeta HKUD Vladimir Nazor, Sombor, v. r., mr. sc. Đuro Lončar, stručni savjetnik u mirovini, Subotica, v. r., Stipan Dulić, tajnik Hrvatske udruge kulture Lajčo Budanović, Mala Bosna, v. r., Ivan Dulić, predsjednik HKUD Đurđin, Đurđin, v .r., Ivana Petrekanić-Sič, urednica dječjeg lista Hrcko, Subotica, v. r., [[Tomislav Žigmanov]], prof. filozofije, Subotica, v. r., Josip Stantić, novinar-urednik, Subotica, v. r..
-->
Jedna od najboljih potvrda da je nacionalno izjašnjavanje kao "Bunjevac" vid kriptohrvatstva je i podatak, kojeg je dao generalni konzul RH u Subotici, Davor Vidiš, u emisiji Otvoreni studio Radija Subotice 26. rujna 2007.:"''U interesantnoj smo situaciji, jer smo svjesni da neki od pripadnika takozvane bunjevačke nacionalne zajednice imaju hrvatske dokumente koje su stekli temeljem činjenice da su prezentirali dokumente u kojima su se izjašnjavali kao Hrvati.''" <ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=1839 Radio-Subotica] Bunjevci nisu Hrvati, a imaju hrvatske dokumente?, 26. rujna 2007.</ref>
=== Poznati Bunjevci o sebi ===
Poznati Bunjevci su ovako izrekli svoje [[hrvatstvo]]
*[[Blaško Rajić]], 23. travnja 1939.: "''...priznajemo se za česti i uda onoga naroda koji živi u Međimurju, u Zagorju, u Lici pod Velebitom, na Hrvatskom Primorju...koji s nama isti jezik govori...iz kojeg je ustao Ante Starčević i Stjepan Radić...Priznajemo se za česti hrvatskog naroda''".
*[[Blaško Rajić]], 10. studenoga 1939.: "''Izrekli smo nebrojeno puta jasno i glasno i to su svi morali čuti, da smo mi Bunjevci članovi hrvatskog naroda...što smo od iskona bili...''"
Line 270 ⟶ 265:
* [http://www.bunjevci.com bunjevci.com]
* [http://www.matica.hr/HRRevija/revija2005_3.nsf/AllWebDocs/bunjevci matica.hr] u [[Hrvatska revija|Hrvatskoj reviji]] Broj 3, Godište V. / 2005.
*[http://www.hr/darko/etf/bunjevci.html croatian history.com] {{eng
*[http://www.croatianhistory.net/etf/evetovic.html Croatian History] [[Matija Evetović]]: Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (studija)
| |||