Ilija Trifunović-Birčanin: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 2:
== Životopis ==
Kao 19-godišnjak pridružuje se [[Četnici|četnicima]] - paravojnim postrojbama koje vlasti [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]] šalju u Makedoniju radi specijalnih oružanih operacija protiv turskih vlasti. Sudjeluje u [[Balkanski ratovi|Prvom i drugom balkanskom ratu]], te u I. svjetskom ratu; 1916. godine nakon ranjavanja na [[Solunski front|Solunskom frontu]] u borbi gubi ruku. Tijekom ratovanja postupno napreduje do zapovjednika čete, a nakon ranjavanja u istom boju na Sivoj stijeni u kojem je poginuo četnički zapovjednik vojvoda Vojin Popović („vojvoda Vuk“), četnici biraju Birčanina za vojvodu.
Između dva svjetska rata je jedan od trojice najistaknutijih četničkih vojvoda - uz [[Puniša Račić|Punišu Račića]] i [[Kosta Pećanac|Kostu Pećanca]]. Od 1929. do 1932. je predsjednik "Udruženja srpskih četnika Petar Mrkonjić za kralja i otadžbinu" (1929.-32.), a od 1932. godine predsjednik velikosrpske organizacije "Narodna odbrana". 1934. osniva i predvodi "Udruženje starih četnika".
Redak 8:
S četnicima povezana [[ORJUNA]] ga 1924. godine bira za „velikog čelnika“.
Bio je među prevratnicima koji su izveli [[Vojni puč 27. ožujka 1941.]]
Bio je među prevratnicima koji su izveli [[Vojni puč 27. ožujka 1941.]].Nakon [[Raspad Kraljevine Jugoslavije|kapitulacije Jugoslavije]] u travnju 1941. godine sklanja se u selo Lipovo pokraj [[Kolašin|Kolašina]] (Crna Gora). U rujnu 1941. dolazi u godine u Split, gdje zajedno s [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđevićem]] uspostavlja četničko zapovjedništvo koje koloborira s talijanskim okupacijskim vlastima.<ref>[https://books.google.hr/books/about/The_Three_Yugoslavias.html?id=FTw3lEqi2-oC&redir_esc=y "The Three Yugoslavias: State-building and Legitimation, 1918-2005"] Sabrina P. Ramet, Indiana University Press, 147▼
</ref> Osloncem na članstvo ORJUNE osniva više četničkih postrojbi sastavljenih u velikom dijelu od etničkih Hrvata; u Splitu osniva u veljači 1942. godine Srpski nacionalni komitet, a u srpnju iste godine Komitet crnogorskih nacionalista. Birčanin održava veze i s Englezima, koji mu podmornicom "Thorn" u siječnju 1942. godine šalju radio stanicu (i dva časnika za vezu, koje je poslala izbjeglička vlada u Londonu)<ref>[http://www.znaci.net/00001/41_7.htm "Četnici u Hrvatskoj 1941-1945."], Fikreta Jelić-Buntić, Zagreb, 1986.</ref>. ▼
▲
Barem nominalno, Birčanin je zapovijedao svim četničkim postrojbama (nekih 29.000 pripadnika) unutar talijanske okupacijske zone u NDH: takvo imenovanje je dobio od [[Dragoljub (Draža) Mihailović|Draže Mihailovića]], koji u travnju 1942. godine potvrđuje Birčaninovo zapovjedništvo nad štabom zapadnobosnaskih, ličkodalmatinskih i hercegovačkih vojnočetničkih odreda, te zapovjednikom [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] (Birčanin je, pak, posredovao u imenovanju Mihailovića ministrom obrane u Jugoslavenskoj vladi u egzilu), a i Talijani su mnoge odnose s četnicima (koje su Talijani naoružavali, odijevali, hranili i plaćali) uređivali putem Birčaninovog zapovjedništva u Splitu.<ref>[http://www.znaci.net/00003/524.pdf "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941. - 1945.: Okupacija i koloboracija"], Europapres holding Zagreb, 2010</ref> Četničke postrojbe pod njegovim zapovjedništvom počinile su niz ratnih zločina protiv civilnog hrvatskog stanovništva - među njima [[Pokolj u Rami 1942. godine|Pokolja u Rami 1942.]] i [[Pokolj u Zabiokovlju 29. kolovoza 1942.|Pokolj u Zabiokovlju 1942.]] ▼
▲</ref> Osloncem na članstvo ORJUNE osniva više četničkih postrojbi sastavljenih u velikom dijelu od etničkih Hrvata; u Splitu osniva u veljači 1942. godine Srpski nacionalni komitet, a u srpnju iste godine Komitet crnogorskih nacionalista. Birčanin održava veze i s Englezima, koji mu podmornicom "Thorn" u siječnju 1942. godine šalju radio stanicu (i dva časnika za vezu, koje je poslala izbjeglička vlada u Londonu).<ref>[http://www.znaci.net/00001/41_7.htm "Četnici u Hrvatskoj 1941-1945."], Fikreta Jelić-Buntić, Zagreb, 1986.</ref>
▲Barem nominalno, Birčanin je zapovijedao svim četničkim postrojbama (nekih 29.000 pripadnika) unutar talijanske okupacijske zone u NDH: takvo imenovanje je dobio od [[Dragoljub (Draža) Mihailović|Draže Mihailovića]], koji u travnju 1942. godine potvrđuje Birčaninovo zapovjedništvo nad štabom zapadnobosnaskih, ličkodalmatinskih i hercegovačkih vojnočetničkih odreda, te zapovjednikom [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] (Birčanin je, pak, posredovao u imenovanju Mihailovića ministrom obrane u Jugoslavenskoj vladi u egzilu), a i Talijani su mnoge odnose s četnicima (koje su Talijani naoružavali, odijevali, hranili i plaćali) uređivali putem Birčaninovog zapovjedništva u Splitu.<ref>[http://www.znaci.net/00003/524.pdf "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941. - 1945.: Okupacija i koloboracija"], Europapres holding Zagreb, 2010</ref> Četničke postrojbe pod njegovim zapovjedništvom počinile su niz ratnih zločina protiv civilnog hrvatskog stanovništva - među njima [[Pokolj u Rami 1942. godine|
Teško je obolio i umro u Splitu 3. veljače 1943. godine.
| |||